PIŠE Jurica Körbler
Izbori na kojima su svi pobijedili, od Plenkovića do Grbina
(Snimio Dejan Štifanić)
Kako su na lokalnim izborima, po običaju, uvijek svi pobjednici, tako je to i ovaj puta, time da jedino IDS ne može tvrditi da je dobro prošao. Za premijera Andreja Plenkovića uspjeh HDZ-a je kolosalan, Peđu Grbina stranački nezadovoljnici očito neće skinuti s trona, Miroslav Škoro sve svoje poraze slavi uz tamburaše i tako redom. Pravu i uvjerljivu pobjedu zabilježili su samo Možemo u Zagrebu gdje je gradonačelnik postao Tomislav Tomašević i Ivica Puljak u Splitu, time da će njemu biti mnogo teže s većinom u skupštini.
I dok je Gordan Jandroković u Saboru čestitao izabranima, opozicija je ocijenila da ovi izbori donose nezaustavljivi val promjena. ”Promjenom vlasti u sredinama koje su bile HDZ-ove utvrde, birači su poručili da im je dosta korupcije. Postoje dvije Hrvatske", tvrdi Dalija Orešković, dok je Grbin u saborskoj raspravi oko opoziva ministra zdravstva rekao da zbog Beroša i Plenkovića Hrvatska postaje nenormalna zemlja.
Sigurno je samo to da će se lokalni izbori ovaj put odraziti i na nacionalnoj razini. Jer, Zagreb ne može bez Vlade, a u Vladi sigurno nisu sretni dolaskom ekipe iz Možemo. Tako ne čudi što je Tomašević počeo oprezno, bez zvonkih riječi uperenih protiv Vlade i samog premijera, iako je svima jasno da tu puno ljubavi nema. Isto je i sa Splitom, gdje Ivici Puljku neće biti lako ako neće imati podršku Vlade. Plenković likuje zbog gradonačelnikovog zamjenika i njegove antisemitske epizode, pa poručuje Arsenu Bauku ”samo ti slavi antisemita, uprti ga na pleća kao i Puljak".
Ali, neće biti lako ni Plenkoviću, iako je s izborima miran do 2024. HDZ je izgubio tri od četiri najveća hrvatska grada, gdje živi i najviše ljudi i gdje je koncentrirano gospodarstvo i s tim "kapitalom" nakon lokalnih izbora nije lako dalje. Ako već SDP nije jaka konkurencija, novi lijevi pokreti mogli bi ugroziti stranku na vlasti, pogotovo ako ostvare međusobnu suradnju. Sve to Plenković zna i zato se osjeća nervoza, koja se prelila na novinare. A čim počnu optužbe da su 'novinari krivi', za političara nije dobro.
Realno, HDZ i dalje čvrsto drži vlast u zemlji, plave se HDZ-ove županije i ništa se drastično neće i ne može dogoditi u dogledno vrijeme. Za Plenkovića je sada najvažnije vratiti popularnost koju je izgubio nepotrebnim duelima sa Zoranom Milanovićem. Naivno bi bilo očekivati da će najmoćnijeg političara u zemlji netko 'braniti' i držati njegovu stranu, pa bi za premijera bilo najbolje da odustane od daljnje rasprave koja se, nažalost, svodi na kavanski nivo.
Od Plenkovića i Vlade građani prije svega očekuju rezultate. Od obećanja se ne živi, još manje od obećanih novaca iz Europe koji nikada ne stignu. Znaju to dobro stanovnici Banovine koji su na kraju prepušteni sami sebi. Ništa bolje nije ni sa Zagrepčanima nakon potresa koji je bio prije godinu i tri mjeseca. Tu je debelo zakazala država, a Damir Vanđelić je umjesto superheroja koji će pokrenuti obnovu postao najtanja karika u Plenkovićevom kadroviranju. Tanja od neuspješnih kandidata za Zagreb i Split.
Iako se neki mediji trude prikazati kako u ”HDZ-u vrije”, to je još uvijek daleko od toga. HDZ-ovi hodnici uvijek su mjesta gdje se mogu čuti nezadovoljnici, ali tu se stvaraju i startne pozicije za buduće vrijeme. Tako se Ivana Anušića, nesumnjivo uspješnog HDZ-ovca koji je 'pokorio' Slavoniju spominje kao budućeg vođu stranke, ako Plenković krene u Europu. Ali, do toga je još jako, jako daleko, tako da se i u HDZ-u i u zemlji još svašta može dogoditi.
Jedino je posve jasno da će na sljedećim skorim stranačkim izborima doći do promjena u Dalmaciji, gdje je HDZ podbacio.
U SDP-u ništa novo, a uspjeh u 'crvenoj Rijeci' ionako je očekivan. Stranka životari, bez ikakve šanse da preuzme vođenje zemlje. Uz HDZ kakav je sada svaka jaka opozicijska snaga već bi im puhala za vratom, a SDP se zadovoljava da na ovim lokalnim izborima nije potonuo do dna. Da je kojim slučajem Marko Filipović izgubio u Rijeci to bi se i dogodilo. Ovako nastavljaju dalje, zadovoljavajući se s mrvicama koje im Možemo daje u Zagrebu, valjda zbog neke moguće buduće suradnje. Šteta za hrvatsku ljevicu da u ovakvim vremenima nema jaku stranku, koja bi znala parirati očito dobro organiziranoj desnici.
Ovi su izbori pokazali da je mnogim građanima dosta 'velikih' stranaka, kao i spasitelja svih vrsta, od ljevice do krajnje desnice. Onda se uvijek traži spas u novim pokretima, poput sada od Možemo, ali treba pričekati i vidjeti rezultate. Mnogo je lakše vikati i prozivati dok je netko drugi na vlasti, jer sada i Tomašević i Puljak, kao uostalom i Ivan Radić u Osijeku trebaju pokazati mogu li se nositi s problemima i povući svoje gradove naprijed. Neće to nimalo biti lako, a ako uslijede poskupljenja kao jedina rješenja građani će se brzo hladiti od 'novih'. Može se, međutim, dogoditi i nešto sasvim novo, da ti 'novi' budu prava osvježenja na hrvatskoj političkoj sceni i da se ona napokon počne mijenjati. Dinosauri odlaze, poput Dade Milinovića, Pauka ili Čačića. Sada ostaje samo vidjeti hoće li veteran Čačić, uvrijeđen što ga zovu 'žetončićem', zagorčati Plenkoviću život u Vladi. Ali i bez njega HDZ će imati većinu, jer spavači samo čekaju u rezervi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
