IDS-ovski raj za Daglasa Koracu

Arhiva

Čime je to Daglas Koraca zaslužio da ga IDS tako tetoši pa mu sređuje funkcije kako ovaj poželi? Htio je postati pomoćnik ministra turizma - i bi tako, onda je poželio biti ravnatelj u Metrisu - i to mu se ostvarilo, danas hoće biti na čelu Istarskog veleučilišta - nema problema. Nečime je morao očarati neku IDS-ovsku glavešinu jer drugačije ne gre. Koraca, naime, nije neki uspješni političar koji je svojim izbornim rezultatima zaslužio da ga stranka časti funkcijama po želji, iako ni to ne bi bilo po reguli, ali je nekako postalo normalno. Naprotiv, Koraca se dva puta suprotstavio SDP-ovcu Viliju Bassaneseu za gradonačelničko mjesto u Umagu i oba puta pofumao. Dakle, nije stvar u političkoj sposobnosti. Jer Koracu bi se na tom polju društvenog djelovanja moglo bez problema proglasiti gubitnikom. Ne tako davno čak je morao odstupiti s mjesta predsjednika umaškog IDS-a kada je 60-ak članova prijetilo izlaskom iz stranke ako on ostane na čelu gradske organizacije.

Nešto drugo je posrijedi zbog čega Koracu netko gura. Je li odradio neki šporki posao koji mu je povjeren iz samog vrha stranačke piramide? Lako moguće. Valja se prisjetiti da je taj umaški IDS-ovac netom prije no što će ga Upravno vijeće Veleučilišta imenovati za dekana zatražio da više ne bude na čelu tog istog Upravnog vijeća. Da, nije nikakva greška, Koraca je bio predsjednik vijeća očito da zadnjeg trena, sve dok nije bio siguran da će postati dekan, a čak bi i za IDS-ove standarde bilo previše, ili dušu griješim, da je sam sebe postavio na tu funkciju. Zato su to morali odraditi neki drugi IDS-ovci i ljudi jako bliski stranci u Upravnom vijeću Veleučilišta, kao što su Ezio Pinzan, Valter Boljunčić i Ivan Beletić Tatić.

Valjalo je Koracu nagraditi za napore koje je uložio u smjenu bivšeg dekana Davora Miškovića (Koraca je u Upravno vijeće Politehnike ušao netom prije no što je Mišković potjeran), koji je, pak, naknadno došao pameti i rekao da se na Politehnici zapošljavalo pod političkim pritiskom i prema stranačkom ključu, misleći pritom, prije svih, na Dijanu Drandić, suprugu IDS-ove batice Valtera Drandića. Morala se stranka na neki način zahvaliti Koraci za tu uslugu. Jer trebalo je imati štumig za napraviti to čistilište od Istarskog veleučilišta. Zatim je uslijedilo čišćenje od grijeha i odlazak u IDS-ovski raj. Za Koracu je taj raj čelna pozicija u obrazovnoj ustanovi pod kontrolom Županije.