"Pravi kafelić iz Montedora. Merendine Kinder. Nutella, prava". To su bile prve objave na društvenim mrežama nekih naših sugrađana nakon što je prije otprilike dva tjedna objavljeno da za Italiju više nije potreban negativan Covid test. Neki su, ne čekajući niti trenutka, odmah krenuli put Trsta i talijanskih shopping centara, jer, tko zna kada će se situacija promijeniti, nikada se ne zna, sve se mijenja ne iz dana u dan, nego iz sata u sat. A predstoje duga i teška jesen i zima, zato je bolje biti opskrbljen finim namirnicama, mnogi su pomislili.

S druge strane, nekima je skočio tlak kada su pročitali takve objave uz pomisao "eto, jedan po merendine, drugi po svadbama i malo po malo, brojke će narasti".

I zbilja, međuljudski su se odnosi uvelike promijenili, nerijetko u znaku ekstrema. Jedni su iznimno pažljivi, pedantni od početka do kraja, a drugi šlampavi jer se "sve to dešava nekome drugome, negdje daleko i sve je to dio chemtrailsa, woo-doo obreda i pitajboga čega". A pažnje i mjera nikada dovoljno, makar ponavljali to kao papiga tisuću puta dnevno.

Ima i onih koji se ne opterećuju brojkama, kojima je sve ravno. Kazati da je to nikada veći i izazovniji test za čovječanstvo može zvučati ofucano, ali je, nažalost, istinito.

Dok se nekada ljude pitalo gdje su bili neke određene godine, sada, prije kave ili druženja - uz distancu, trebalo bi ih pitati gdje su bili posljednja tri-četiri dana, s kime, točnu geografsku lokaciju, koordinate, i izguglati potom koliki je prosjek slučajeva tamo i zatim pitati osobu ako se pridržavala epidemioloških mjera. A za biti potpuno sigurni, možda ipak je bolje pitati ih da predoče itinerer kretanja tijekom zadnjih 14 dana.

Nikada se ne zna, bez ironije i cinizma, zbilja, nikada se ne zna. Sve to pokazuje i ljudski karakter, no budući da je sve to bez presedana, valja oprostiti i pretjerane strahove. Što je sigurno je sigurno.

"Znaš, bio sam tamo, slavonski pir, ali bolje da drugi ne znaju za to, pazili smo se…." Znaš, skočila sam do Trsta po Nutellu za djecu, bolja je od ove Vikice, ali što bi rekli ovi iz ureda…" "Došao je rođak iz krajeva s visokim postotkom zaraženih? Pa tko ga je vidio, mahnuo sam mu kroz prozor, preko ceste koja ime tri trake, s maskom, kacigom za moto-utrke i ronilačkim odijelom". Tako nekako su pripovijedali do prije par dana neumorni "putnici". No, i oni su se, velikom većinom, popravili.

U više navrata se pisalo i o tome kako su na Sardiniji ljetos, tijekom velike eskalacije virusa, mnogi davali lažne podatke, lažne brojeve telefona prilikom evidentiranja u diskotekama. A toliko se priča o odgovornosti. Možda se zlo ne može izbjeći, možda je sve to sudbina, možda, možda…

Ali može se poduzeti sve što je u našoj moći da se izbjegne to zlo i da se bude korektan prema drugima. I da se prestane okrivljavati druge, ovaj je zbog ovog, onog, prozivati, širiti glasine, uznemirivati. Niti nema više drugih tema, priča, razgovor automatski krene odmah o tome. Uz ljubav i dobro, sada bi fraza mogla biti prevencija i distanca.

Povezane vijesti

• Da nama bude zdravlja
• Grad svjetla
• Jezični otok