ĐE JE TU LOGIKA?

Jesmo li završili s tom koronom? Što je to uopće bilo? Što se dogodilo? Promatrali smo što se događa u svijetu, pogotovo u našem susjedstvu, a kad su epidemiolozi shvatili da je samo pitanje trenutka kad će se i u Hrvatskoj pojaviti prvi zaraženi pacijent, započele su opsežne pripreme koje su većinu građana doslovno prestravile. Tajne lokacije karantene, vojni konvoji koji se kreću u nepoznatim pravcima s nepoznatim namjerama, prepuštanje „vlasti“ Stožerima civilne zaštite koji nam gotovo svakodnevno drže konferencije za medije i uvode zabrane, ograničavaju nam kretanje, zabranjuju socijalnu interakciju, apeliraju na građane, plaše nas nedostatnim brojem respiratora i zaštitne opreme…

Doslovno smo se iz Dana žena probudili u nekom košmaru u kojem nam je bilo teško snaći se. Ili možda i nije. Možda je najlakši dio svega ovoga bio ostati kod kuće. Možda je najteži dio ovaj koji je uslijedio, vraćanje u normalan, svakodnevni život uz neprestano upozorenje nad glavama da opasnost nije prošla, da se držimo propisanih mjera. No, tih se mjera gotovo nitko više ne pridržava, a kaotičnost je nastupila puno prije redovnog popuštanja svih mjera predostrožnosti i zabrane. Ni Vlada ni Nacionalni Stožer još nisu bili službeno objavili otvaranje hrvatskih granica, a našim su se polutokom već polako razmilili turisti. Taj tipični hrvatski sukob između stvarnosti i javno izrečenog naveo je građane da se s razlogom zapitaju na kakvu su to farsu pristali i zašto. Zašto su i dalje frizerima, ugostiteljima, trgovcima i brojnim drugim djelatnicima propisane mjere zaštite i držanja distance kad se sami građani u trgovinama i na ulicama uopće ne pridržavaju toga? Kako su u Istru stigle prve grupe mladih Britanaca na svom tradicionalnom „spring breaku“ i prije službenog otvaranja granica, u vrijeme dok su naši građani prisilno bili zatočeni na radu u inozemstvu, izbjegavajući dolazak kući iako čak tri mjeseca i više nisu vidjeli svoje najmilije jer nisu željeli u 14-dnevnu karantenu? Zašto se škole nisu prvenstveno otvorile za osmaše i maturante kojima su sada nastava i direktan kontakt s njihovim profesorima najpotrebniji? Zašto se djeca mogu zajedno vani igrati, pa i trenirati, a ne mogu zajedno pohađati nastavu, crtati za istim stolom u vrtiću ili slaviti rođendane? Zašto nam se govori da svi turisti pri ulasku u Hrvatsku moraju ispunjavati određene uvjete kad im na granici policajci samo mahnu rukom da prođu? Zašto se naši građani moraju testirati na koronu prije odlaska na neku operaciju ili invazivni specijalistički pregled, a nitko to ne zahtijeva od turista i vikendaša koji su već proteklog vikenda nahrupili k nama? Đe je tu logika, pita se naivni Mujo koji nije pokupio koronu jer je, misli si, bio itekako discipliniran, ali se uopće ne osjeća dobro pod pritiskom silnih nelogičnosti i realnih problema.