Postoje ljudi koji doslovno čitav život traže pažnju. Neki se te navike, nažalost, drže do svog posljednjeg dana ili, bolje rečeno, posljednjeg daha. Brojni psiholozi, psihijatri, ali i pedagozi i stručnjaci koji se bave ljudskim ponašanjem, o pažnji odnosno njezinom nedostatku, napisali su hrpu znanstvenih radova i knjiga, no nije lako proniknuti u tajne čovjekove psihe da bi se bolje razumjela određena retorika ili potezi.

Neovisno o dobi, spolu ili nekim trećim, četvrtim i svim daljnjim kategorijama, pažnja je, čini se, vrlo usko povezana s egom. Počevši od tantruma dvogodišnjaka koji se, slikovito rečeno i mnogo puta doživljeno, bacaju po podovima u dućanima, pa sve do dramaturgije koja se kod nekih zadržava na svakom koraku. Bez obzira je li riječ o neobaveznim razgovorima među članovima obitelji ili prijateljima, poslovnim predavanjima ili popularnim team buildinzima, ili pak o javnim nastupima političara, analitičara i inih kritičara, prostim okom i djelomično otvorenim uhom vrlo je lako prepoznati nedostatak pažnje. Naravno, ako čovjek imalo razumije ljudsku narav i zna čitati neverbalne komunikacijske poruke.

U svakom slovu i pokretu iz ljudi s nedostatkom pažnje naprosto 'vrišti' želja za (ne)vidljivim reflektorima uperenima samo u njih. Drama queen ili king, sasvim je svejedno. Svijet ih je pun, na svakom koraku.

Naravno, postoje i određene dijagnoze poremećaja pažnje, ali i poremećaja ličnosti. Potonje, kažu stručnjaci koji se bave ovim područjem, vuku uzroke u najranijoj dobi i potencijalnim pretjeranim roditeljskim kaznama. Izgleda da su ljudi u pravu kada kažu da se vidi da nekoga mama ili tata nisu dovoljno mazili. Ta vječna potraga za pažnjom manifestira se u infantilnom zapomaganju, trivijalnim temama i još trivijalnijim odnosima. Površnost koja izvire iz svake riječi i pokreta gotovo je opipljiva.

Nema sumnje da su doživljaji u djetinjstvu odigrali značajnu ulogu u životu svakoga od nas. Razlika je samo u tome tko je uspio uzdignuti se iznad razine bacakanja po podu dućana, a tko je ostao i tko će ostati frustrirani dvogodišnjak.

Stručnjaci pojavu traženja pažnje opisuju kroz obrazac pretjerane emocionalnosti, nelagodu u situacijama u kojima osobe nisu u središtu pažnje, interakciju s drugim ljudima koja je nerijetko obilježena neprimjerenim seksualnim zavođenjem ili provokativnim ponašanjem, iskazivanjem plitkih emocija i njihovim brzim promjenama te pretjeranim privlačenjem pažnje tjelesnim izgledom.

Također, navode i pretjerano teatralan stil govora i iskazivanja osjećaja, ali i da su takve osobe podložne sugestijama i sklone misliti da su im veze intimnije nego što to odgovara stvarnosti.

Sve to, kažu stručnjaci, spada u takozvani histrionski poremećaj ličnosti u kojemu osobe žude za nečim novim, uzbudljivim i stimulativnim. Brzo im dosadi rutina, ali imaju povišen rizik od suicidalnih gesti i prijetnji, a sve to samo kako bi zadobile pažnju.

Hraniti vlastiti ego, dakle, opasan je sport. No, čini se da hranjenje tuđeg ega može biti i opasno po život. Doslovno.

Povezane vijesti

• Da ne živimo na moru, tko zna kada bismo si mogli priuštiti ljetovanje
• 'Ko to tamo peva?
• Jedna od njih, žena s roza vrpcom