Ako su izbori festivali demokracije, onda su prosvjedi koji im prethode bubnjevi u praskozorje mogućih promjena. Posljednjih dana održano je nekoliko uočljivih protestnih akcija koje su opsežno popratili nacionalni mediji, a najavljeni su i novi. Predizborna 2023. godina pretvara se, od proljeća kada ulični mitinzi postaju ugodna rekreacija, a ne samo politička borba, u godinu prosvjeda raznih interesnih skupina za svoja prava.

Iako je Vlada još prije nekoliko mjeseci pristala na velike ustupke javnim i državnim službama zbog njihove prijetnje generalnim štrajkom – uz pomoć sindikalnih središnjica – to ne znači da neće pod svojim prozorima slušati nezadovoljnike iz drugih sektora. Sam premijer Andrej Plenković morao je smirivati protest i obećati naknadu radnicama tvornice Orljava te pristati, nakon prosvjeda, da se roditeljima invalidne djece koja preminu ne ukine novčana doznaka odmah nakon što preminu.

To je, dakako, kap u moru različitih interesa jer se sve ne svodi samo na novac kojeg bi državni proračun trebao isplatiti. Prosvjed slobodnih umjetnika održan na Markovu trgu (s pogrešnim transparentnom "I Meštrović bi gladovao" – taj nikad nije gladovao radeći za kraljevsku porodicu - možda im neće podići koeficijente, ali najavljeni štrajk liječnika u hrvatskim bolnicama svakako će imati učinka. Njihov bi štrajk uzdrmao ne samo zdravstveni sustav, nego i stotine tisuća birača koji odlaze na svekoliko liječenja i imao bi utjecaj na njihov izborni utjecaj. Drugim riječima, liječnici će dobiti svoje, samo je pitanje u kojem postotku.

Prosvjed udruge Franak i njihov pritisak na Vrhovni sud da požuri s odukom o kreditima i švicarskim francima druga je priča. Na to Vlada ne može, formalno, utjecati, ali deseci tisuća građana veliko su izborno tijelo i nema sumnje da ih se neće pokušati do kraja razljutiti zbog kašnjenja sudske odluke po kojoj će znati priznaju li im se preplaćeni krediti ili samo kamate.

Posve je drukčiji primjer svjetonazorski sukob kojeg svake prve subote gledamo na ulicama Zagreba i desetak drugih gradova. Muškarci – katolički muževi koji kleče za čednost žena i mole krunicu – od bizarnosti su postali društvena činjenica. Iako je riječ o originalnoj ideji poljske ultradesnice, i kod nas se našlo dosta nadobunih muškaraca u ozbiljnijim godinama koji kleče naokolo ne shvaćajući kako od sebe ne rade heroje, nego korisne idiote. Crkvene vlasti jasno su rekle da im se takvi prosvjedi ne dopadaju, a i 75 posto građana smatra kako je tako nešto posve suvišno.

"Klečavci" su u ovom trenutku oni koji daju vjetar u leđa lijevoj opoziciji. SDP, Zeleno-lijeva koalicija, Radnička fronta, feminističke udruge… redovito koriste njihove akcije da bi organizirali protuprosvjede i reklamirali "svoju robu", odnosno rodna prava i demokratska načela o pravu na pobačaj što žele ubaciti u Ustav.

Očito, hrvatsko proljeće 2023. bit će u znaku prosvjeda svih onih kojima su oni potrebni da ostvare ili propagiraju neka svoja prava. Vlada će platiti sve što može jer se pred izbore ne želi zamjeriti utjecajnim skupinama poput liječničke kaste, a opozicija će nastojati izvući profit na ideologiji u slučaju "klečavci" ili u "borbi protiv banaka" udruge Franak, što također podržavaju SDP, Most i Možemo!.

Proljeće je, dakle, otpočelo prosvjedima. Dok nisu nasilni, nasušno su potrebni za bućkanje hrvatske političke močvare.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima