Nervozni Laki iz Banskih dvora

Andrej Plenković (Snimila Nera Šimić) / Dubravko Grakalić

Otrcana fraza iz starog jugoslavenskog filmskog hita "Laki je malo nervozan" – koju je ovih dana u komentiranju premijera Andreja Plenkovića koristio Peđa Grbin, ali ne samo on – doista nameće pitanje je li HDZ-ovski stranački poglavar doista nervozan u javnim nastupima ili mu opozicija i neskloni mediji pakiraju da, kao u naslovu spomenutog filma, spada u "Maratonce koji trče počasni krug".

Plenković, koliko javnost može vidjeti, posljednjih tjedana sve učestalije ulazi u svađe s novinarima na press konferencijama, docira što bi trebao biti njihov posao, a izmislio je i ne-teme, što su valjda teme kojima se mediji, po premijerovu mišljenju, ne bi trebali baviti. Ali, u Hrvatskoj nema ne-tema, posebno ako su one u žarištu javnog interesa, poput SMS-ova kojima se bave i USKOK i DORH i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa.

Političari koji svađaju s novinarima, i to pred kamerama, najčešće su stigli do silazne putanje svoje karijere. Nakon sedam godina premijerovanja, ta se mogućnost smiješi i Andreju Plenkoviću, bez obzira na rejting HDZ-a koji se kreće između 25 i 30 posto, jer ne treba zaboraviti da 70 posto građana smatra da Hrvatska ide u krivom smjeru. Malo matematike i jasno je da HDZ nije realni favorit, a uz malo memorije i sjećanja na visoke predizborne rejtinge Kolinde Grabar-Kitarović i dr. Ive Josipovića vidjet ćemo da su rejtinzi često pilule za uspavljivanje vladajućih.

Uz SMS aferu vezanu za zapošljavanje podobnih – koje se povezuju s Markom Milićem, Brankom Bačićem, Gordanom Jandrokovićem, Zvonimirom Frkom-Petešićem i Marijom Vučković – puno je zlokobnija afera "softver" koja je ministarske stolice koštala Natašu Tramišak. To bi AP-a moglo koštati slabljenja u utjecaja u stranci, posebice pristupi li DORH Marku Miliću, naprimjer, jednako kao što je uzeo u obzir nezakonita zapošljavanje ili poticanje na poticaje Josipa Aladrovića i Borislava Miloševića.

No, pravi razlog očite nervoze Lakija iz Banskih dvora leži u ostavštini kninske kraljice Josipe Rimac. Milijuni stranica poruka, dopisa, SMS-ova i raznih dokumenata koji još nisu istraženi mogli bi dovesti DORH, USKOK i europske istražitelje i pred mnoga druga vrata Banskih dvora. Pokazuje se da je Rimac imala razlog za smiješak kada je izašla iz Remetinca; znala je da može okaljati velik dio državnog vrha strpljivo čekajući da istražitelji obave svoj posao.

Kako će reagirati pravosuđe – i hoće li uopće – a kako birači, razlozi su zašto je Plenky malo nervozan. Bez obzira na ne-teme i nevjerojatnu tvrdnju da su uvjerili neke medije da ne objavljuju Milićeve poruke bez obzira na posve jasni javni interes (što dosta govori o hrvatskom novinarstvu), HDZ i njegov poglavar još su jednom izdržali prezir velikog djela javnosti.

Plenkovićeva sreća u nesreći je nesređena opozicija. Tomašević skuplja smeće, Grbin članstvo, Most i Domovinski pokret sve ispraznije fraze. I oni su nervozni, možda ne kao Laki, ali teško će sa svojim sposobnostima premoćno pokupiti lovorike na izborima.