Golemo povećanje cijena koje je hrvatske kupce pogodilo na dan velikog poskupljenja 1. siječnja – na sam datum uvođenja eura kao nacionalne valute, ali i u tjednima prije toga – nije zabilježilo kritike u jednom posve specifičnom segmentu davanja javnih usluga. Radi se o vjerskim uslugama, odnosno u činjenici da niti jedna inspekcija nije reagirala na "pojačani" troškovnik Katoličke crkve koja je znatno poskupjela izdavanje potvrda o vjenčanju, krštenju, svetoj pričesti, ali i sve druge usluge kojima se kao vjerska zajednica bavi.

Nabrijani državni inspektori, koji zbog četiri centa zaokruživanja cijena obrtnicima nabijaju kazne od 2.500 eura, hladno su zaobišli taksovnik crkve, njihove nove cijene, pa nisu ni nadzirali posvećenje kuća u postbožićno doma gdje se radi s kešom i bez poreza. Ukratko, caru, odnosno državi njegovo, a crkvi njezino, pa koliko da košta. Zaokruživanje s pedeset kuna na deset eura prošlo je mirno, a inspektori, da su i navratili do kojeg vjerskog objekta, dobili bi oprost i poruku – idite s mirom!

Napokon, i Katolička crkva mora pratiti inflaciju, čak i pomnije od svojih vjernika. Ovih je dana objavljeno da je prosječna svećenička plaća porasla na tisuću eura te da na svećenici koji imaju manju pastvu razliku dobivaju iz posebnog crkvenog fonda. Biskupima je plaća narasla na čak 1.640 eura; još malo pa će dostići saborske zastupnike.

Javno je objašnjeno da svećenicima plaće ne isplaćuje država, osim onih koji rade u školskom sustavu, pa sav trošak ide na trošak crkvene blagajne. A i oni, stanuju li u crkvenim objektima, trebaju odvajati 250 eura na mjesec za stan i hranu. Crkvena blagajna puni se iz usluga koje se pružaju vjernicima pa su tako nove cijene misa, pogrebnih svečanosti i vjenčanja dobro došle za održavanje standarda božjih pastira.

Javnost – onaj većinski dio koji ponekad navrati do crkve, barem zbog ritualnog krštenja djeteta – očito nema problema s podizanjem cijena usluga svoje vjerske zajednice. Valjda je svima jasno da je inflacija poskupila i izrade svećeničke reverende i misno vino, i hostije, a i svećeničke plaće.

Doduše, inflacija i uvođenje eura poskupjele su i sve druge aspekte života u Hrvatskoj. Statistike nam pokazuju da smo, doduše, potrošili više novca posljednjih mjeseci, ali u okviru inflacije, te nam pokazuju i pad potrošnje za proizvodima iz prosječne potrošačke košarice.

Hoće li se manje tražiti proizvodi i usluge iz potrošačke košarice Katoličke crkve, teško ćemo saznati. Crkva ne objavljuje koliko je misa naplatila i posmrtnih govora održala. Što se financija tiče, crkveni prelati jedino objavljuju koliko bi država trebala uložiti u održavanje sakralnih objekata. Što se pak građana, tradicionalnih ili istinskih vjernika tiče, oni mogu samo ponoviti staru poslovicu – bog i Hrvati, šuti i plati!

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima