Ispeci pa reci

Ilustracija / Vanesa Begić

Kada su "naši stari" govorili da ako je netko svima simpatičan i svi su zadovoljni njime, onda "nešto ne valja u toj osobi/s tom osobom", zasigurno su imali pravo. Sto ljudi, sto ćudi, polemika nikada više i to za svaku sitnicu, a isto tako i za ono bitno. Gotovo bez razlike. Dakako, gotovo oduvijek se sve komentiralo, kritiziralo, ali od kada su tu društvene mreže, to je vidljivo svima i svi znaju sve, a ujedno nitko ne zna ništa.

Dok je nekada glavni "messenger" ili "viber grupa" bila kakva klupica, park gdje su penzićke razmjenjivale mišljenja i iskustva o inim temama i to se onda, "usmenom predajom", širilo gradom, selom, kvartom, sada sve ostaje "trajno" napisano, odnosno, "dok nas pad kakvog servera ili slično ne rastavi".

Polemike oko školskih marenda, "zašto su krenuli sada, a ne početkom iduće školske godine, da se škole bolje pripreme, da pripreme prostor, osoblje", "zašto nije sve to krenulo prije", "zašto to nije samo za djecu kojoj su takve marende itekako potrebne", "nitko neće spremati obroke tako dobro kao kod kuće", "neka djeca su teška za jesti", "na taj način obitelj neće jesti svi zajedno", "obrok je prerano", "prekasno", i od nečega što je u biti bila dobra ideja, iako dakako, zbog organizacijskih mogućnosti i tehničkih poteškoća nije svugdje i uvijek lako ostvariva, nastao je niz problema. Opravdanih i neopravdanih.

Dakako, trebalo je najprije dobro razmotriti tehničke i kadrovske mogućnosti i krenuti na vrijeme s pripremama i ekipiranjem osoblja, to je trebalo biti presudno, vidjeti što se sve može učiniti da bi put od ideje do realizacije bio što bolji, učinkovitiji i efikasniji.

No, i prije nego je krenulo, počele su polemike ističući (uglavnom) negativne strane svega toga, rijetko je tko isticao ono dobro, ono pozitivno. Naravno, treba raditi i sinergijom djelovati za što efikasnije uklanjanje nedostataka i da ideja bude što bolje provedena, što sigurno nije uvijek niti lako niti jednostavno.

Nije to jedini primjer. Primjer broj dva. Školski praznici. Zašto zimski praznici u dva dijela? "Pa zašto bi djeca odjednom bila kući tri tjedna, tko će se brinuti o manjoj djeci, pa tko ima toliko ferija", "u veljači skijališta nude popuste, jeftinije je, što su svi navalili na siječanj", "djeca taman krenu nakon više od dva tjedna, počnu sa školskim obvezama i onda nakon mjesec dana opet praznici, pa ne idu svi skijati, nije to uvijek samo financijska komponenta", "bolje da ljetne ferije krenu tjedan dana ranije, što će djeca učiti po tim vrućinama", "radije na proljeće duže ferije" i tako dalje.

Naravno, svatko ima svoje argumente, nije to matematika, nitko tu ne griješi, svatko ima pravo na svoje mišljenje, a tko će biti zadovoljan i u kojoj mjeri - to je posve drugo pitanje.

Puno puta neke stvari, originalno, budu i dobro koncipirane, samo što je put od ideje do realizacije nerijetko težak, složen, pun prepreka i još više pun - komentara. A nekada taj put bude i (skoro pa) nemoguć. Kao da više ne vrijedi ona "ispeci pa reci". Sada je prije reci, analiziraj, komentiraj, kritiziraj, pa probaj ispeći. Ops, ne može se ispeći.