(Snimio Igor Dražić)
- Ekipa se razišla, međunarodni kazališni PUF u organizaciji SAKUD-a je završio, već trideseti. Ove godine vratio se žiri i podijelio nagrade. Kaplju (nagovještaj osvježenja) osvojili su Vasja Šumonja i Luna Vojnović za performativni koncept izložbe »Sisi vrati se!«, zatim španjolska umjetnica Macarena Recuerda za »The Watching Machine« te Branko Gulin, Marjan Sinošić i Debora Trusgnach iz Gradske radionice Pula za vizualno- performativnu instalaciju »Duhovi prirode uzvraćaju udarac!«.
Vjetar, nagrada za istraživačke dosege otišla je Igoru Zenzeroviću i performans »Redacted«. Nagradu Oblak za cjelovito scensko promišljanje dobiva predstava »The Island!« češke skupine Burkicom i koreografkinje Jane Burkiewicszove.
Ovo je prilika za još jedno prisjećanje na ovu dugovječnu manifestaciju koju publika ne samo da nije zaboravila nakon svih ovih desetljeća nego joj se ljubitelji kazališta stalno vraćaju. Nešto poput neformalnog kluba obožavatelja. To su ljudi koji vole kazalište, ali
traže i nešto drukčije, i kada se radi o priči i formi ili mjestu događanja.
Ne znači da je svaka predstava na PUF-u nešto toliko posebno, jer i tu ima uspona i padova koji najviše ovise o nečijem ukusu. To, i još još uvijek jakoj volji selektora i umjetničkog ravnatelja Branka Susšca. Koliko god se trudili biti objektivni, uvijek se, na samom kraju, dosta toga svodi na onaj osobni dojam.
Izvođači i publika na PUF-u djeluju kao kolektivno tijelo koje, premda heterogeno, zapravo je dosta povezano. Pored pojedinačnih ukusa, tu je i spremnost da se proba nešto novo. PUF će propasti onog trenutka kada se bude počeo ponavljati. Drži se on svoje šprance, ali iznenađenja se uvijek događaju, nešto što nismo vidjeli prije, barem ne u Puli ili pak nešto što nadograđuje neke forme koje su se pojavile. Tako je bilo i ove godine.
Anno Domini održan je u Malom rimskom kazalištu unatoč tome što je bila najavljena jača kiša koja na koncu, baš za vrijeme izvedbe nije padala. Trebalo je malo hrabrosti i ludosti za odlučiti se na tako nešto, ali oni koji dolaze na PUF imaju u sebi dovoljno i jednog i drugog. Ove godine nije nedostajalo pulskih odnosno istarskih umjetnika, i to od mlađih do starijih.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Što se tiče najboljih predstava prema nekom osobnom mjerilu, tu nije bilo teško odabrati. »Otok!« plijeni od samog početka i čini da 70 minuta prođe jako, jako brzo. Radi se o predstavi koja je dinamična, nevjerojatne akrobatske koreografije gdje nikad niste sigurni što vas čeka u idućem prizoru. Sve pritom savršeno uvježbano kako se ne bi polomila koja kost.
Ako je »Otok!« snaga, onda je »Anna« francuske skupine Laboration Art Company emocija. Predstava u kojoj se odaje počast njemačkim ženama iz povijesti puno duguje kemiji dviju izvođačica zbog čega na trenutke sve liči na jednu ljubavnu priču. Konačno, na treće mjesto po osobnom izboru stavio bih »Freestyle« Gobi Dance Company i to zato što su priču o međusobnom natjecanju i nadmudrivanju stavili u jedan humorni kontekst umjesto da od toga rade tragediju.
Nažalost, nisam uspio stići na sve programe, tako da sam možda propustio nešto što bi se uguralo u ovo subjektivno »zlatno trojstvo«.
Čini mi se, ako me sjećanje ne vara, da je na ovom izdanje PUF-a sudjelovalo najviše istarskih umjetnika do sada.
(Snimio Igor Dražić)
Osim onih koji su bili dio Anno Domini, pa osim performansa Gulina i kolega zatim izložbe Šumonje i Vojnović te performansa Zenzerovića treba spomenuti i Nušu Hauser koja je održala koncert u Franjevačkom samostanu i Dragane Sapanjoš koja je u bivšem klubu Uljanik održala performans, dok je u Dnevnom boravku Rojca predstavljena izložba plakata PUF-a Predraga Spasojevića i Feodore Gubaš Štifanić.
Na kraju, 15-ak programa, kazališnih i popratnih, ne računajući one u Kotaču u Rojcu gdje je bio festivalski klub. Od festivala su ostale uspomene i, za sada, totemi sastavljeni od posječenih ladonja na Giardinima koje je postavio Gulin.