U Červarima je proteklih dana vrlo kreativno i živo – naime, ovdje je svoj kreativni "laboratorij" stacionirala Paškinja Ana-Marija Fabijanić, umjetničkog imena Ane Paška. Ova diplomirana dramaturginja, performerica i glazbenica, pažnju brojne publike (a i medija) privukla je "koncartima" - osebujnim izvedbama u kojima spaja kazalište, glazbu i poeziju.

U društvu nekolicine istarskih glazbenika – Alena Bernobića, Alana Rešidovića i Davorina Poropata, iliti producentskog trija Val De Beek, te uz producenticu Marijanu Radoš (koja radi u uredu na Trgu Aktivnog Maštanja), Ane Paška u jednoj kući u Červarima stvara i snima svoj debitantski album.

Uhvatili smo je u pauzi od cjelodnevnog snimanja, te nam je u razgovoru za Glas Istre otkrila što li se to novog i kreativnog događa.

- Događa se nešto što ja osobno priželjkujem i maštam o tome cijelog života - snimati album s ljudima s kojima si frekvencijski usklađen. Što se tiče senzibiliteta pričamo istim jezikom. Predivno jest što se sve dogodilo spontano, kreacija nas je povezala prošlog proljeća, kad sam imala svoj "Koncart" u Pazinu, na koji su došli Alan, Alen i Poro (Davorin) i tu smo se upoznali i zasadili ideju da nešto stvorimo skupa. Oni su divni glazbenici koji imaju predivan senzibilitet za glazbu, i ono što je još važnije, ovdje stvaramo glazbu u svrhu nečega što je puno dublje i od same glazbe – a to su poruke ljubavi, dobrote, ljepote i vrijednosti koje su se danas prilično izgubile ili barem nisu medijski prisutne.

"Kućni" studio u Červarima (Privatna arhiva)

Slobodna forma stvaranja

Četvero vas je, kako izgleda kreativni proces?

- Imamo puno instrumenata, a dečki znaju svašta svirati, pa kako radimo koju pjesmu, svatko uzme instrument koji mu za tu pjesmu paše. Slobodna je forma samog procesa stvaranja, a cijela priča nas energetski vodi – recimo, prvu pjesmu koju smo snimili, uopće nije bila u planu za snimanje. Dok smo sjedili u kući i pili kavicu, nešto bi pjevušili ili dali neke prijedloge, i spontano bi došla odluka koju pjesmu krećemo raditi. Postavili bi strukturu pjesme, i onda bi to glazbeno nadograđivali. Predivno je što je svaka pjesma svoja priča, žanrovski šarolika. Potpuno smo neopterećeni što se žanrova tiče – pa čak unutar nekih pjesama ima više žanrova. Večer bi često završila jam sessionima, s puno zafrkancije i smijeha. Alen, Alan i Poro otvoreni su prema svim glazbenim stilovima, te svatko od njih ima, između ostalog, i jazzerski pristup stvaranju. A od instrumenata, na albumu će se naći i harmonika, truba, bas gitara, mandolina, flauta, klavir…

Snima se album – postoji li radni naslov?

- Ima svakakvih ideja, no radni naslov je "Salon za uljepšavanje duše". Taj naziv objedinjava sve što radim, i to je moje istinsko radno mjesto. Za sada bi se moglo na albumu naći devet pjesama, no super je što nam nitko ne stoji nad glavom, još uvijek nemamo izdavačku kuću i nismo opterećeni rokovima, tako da kad album bude gotov – znat ćemo to prepoznati.

Uz društvene mreže i razne digitalne platforme, koliko izvođaču pomaže da bude "pod krovom" diskografske kuće?

- Ne znam koliko to realno pomaže, možda nekome tko je na samo startu može nešto značiti, no ni ja sama ne znam koja je svrha izdavačkih kuća – ne mislim u smislu degradiranja, nego nisam još došla do trenutka da o tome uopće i razmišljam. Dosta ljudi me prati na Facebooku, vidjet ćemo na koji način će se album objaviti i objelodaniti svijetu, no to su neke daljnje faze. Album će izaći kroz godinu dana, objaviti ću do tada neke singlove i spotove.

Cijeli instrumentarij doselio u Červare (Privatna arhiva)

Istra postaje moj drugi dom

Upoznali ste se sa svojim studijskim bendom u Istri, evo sad se album snima u Istri. Možemo li očekivati još kreativnih zbivanja u Istri?

- Sigurno da! Toliko mi je lijepo u Istri, ona postaje moj drugi dom. Mislim da ta ljubav može samo rasti i širiti se… jako je lipo.

U Hrvatskoj je teško promovirati autorsku glazbu. Vas je publika prepoznala, no koliko je teško zadržati pažnju publike i zaintrigirati ljude za novu glazbu?

- To su neke stvari koje treba otpustiti i jednostavno to raditi, i ako treba biti – dođe vrijeme kad ljudi to prepoznaju. A mislim da ljudi uvijek mogu prepoznati jednostavnost. Što se tiče autorske glazbe – postoji vrijeme za kvalitetu, i samo je pitanje vremena kad će se to prepoznati, i da jednom, kad to sjedne na kolektivnoj razini, to je to. Uvijek se sjetim Josipe Lisac, kad su radili album "O jednoj mladosti", koji su stvarali dvije godine, ona je izjavila da je trebalo proći 15 godina da se to u društvu valorizira. To je isto kao i s vrtom – ti sadiš, ali svaka biljka ima svoje vrijeme kada daje plodove. Ako je čovjek stvarno prisutan u svojoj kreaciji i ide za impulsom umjetnosti, jako je olakšavajuće kad se rastereti razmišljanja o tome što će, kako će i kad će publika. Naravno da glazbu radimo kako bi je dijelili s ljudima. Glazba je naš medij kroz koji se izražavamo, i vrijedno je davanja i dijeljenja, no važno je opustiti se i osloboditi očekivanja.

Ane Paška s bendom (Privatna arhiva)

Pandemija je kreativce zatvorila, prizemljila i "utišala", ali sada se događa nekakav procvat kreativnosti i stvaranja…

- Istina je, a istovremeno vlada i kriza duha – duh, ta svjetlost, mora negdje probiti, i čast mi je svjedočiti što se ogroman prekrasan val stvaralačke energije trenutno događa u Červarima. Uvjerena sam da će svatko tko čuje ovaj album moći to direktno osjetiti.

Povezane vijesti

• U Grožnjanu autorski muzički performance dramaturginje, glazbenice i izvođačice Ane Paške