(Foto: Privatna arhiva)
Razigrano, veselo i šareno – tako otprilike možemo opisati mala kreativna remek djela Karle Belančić, koja stoji iza imena Name Your Frame.
Karla je bivša novinarka, rodom iz Rijeke, a adresom iz Zadra. Uz to, majka je dvoje djece i kako sama kaže – oduvijek u duši kreativka. Nema toga što svojim umijećem ne može učiniti još ljepšim i posebnijim, a kako je novinarsko pero zamijenila polimernom glinom saznajte u intervjuu u nastavku teksta!
– U jednom trenu sam uvidjela da je novinarski dio za mene završio i da sam dala najbolje od sebe. U međuvremenu se razvio jedan posve novi, umjetnički, kojem sam odlučila dati priliku. Sve se odvilo dosta spontano i slučajno kada sam bila na porodiljnom dopustu s prvim djetetom, prije nekih 8 godina…
Tada sam bila u potpunosti ‘uronjena’ u ukrašavanje kćerinog malog kutka. Htjela sam kupiti ukrasne okvire sa značenjem imena, ali nisam našla ništa slično za kupiti. Stoga sam ga odlučila izraditi sama (iako tada još nisam radila s polimernom glinom već s drvenim ukrasima). Nedugo nakon toga, od prijatelja sam dobila polimernu glinu (fimo masu) na poklon, što je bila idealna prilika da se upoznam s tim materijalom i okušam se u modeliranju.
I tako je sve krenulo. Jedan okvir, drugi, peti… Tko god bi ih vidio, zamolio bi me da i njemu napravim jedan. I tako sam s vremenom shvatila da to što radim i nije toliko loše koliko sam isprva mislila. Naravno, društvene mreže samo su mi pomogle da svoj hobi lakše podijelim s drugima, van svoja četiri zida.
– Što se tiče samog imena Name your frame, ono nas vraća na početak moje priče. Iako danas imam raznovrstan asortiman, ponajviše šalice, naziv obrta dugujem okvirima s kojima sam krenula i za koje sam smatrale da će biti moj jedini ‘doseg’. Name your frame – imenuj svoj okvir. Potom su me ljudi zapamtili i zapratili kao Name your frame, a i sama sam se naviknula na ime, nisam više htjela mijenjati.
– Moram naglasiti da s tim materijalom nikada prije nisam radila. Sve mi je bilo novo i sve sam učila sama, pomoću tzv. tutoriala na Internetu. Zaista smo brzo kliknuli. Povoljna okolnost za mene bila je ta što je fimo jako zahvalan za obradu. Koliko god puta pogriješiš, ponovno ga izmijesiš i počneš ispočetka. No opet, nije da uspjeh dolazi preko noći. Treba puno strpljenja i upornosti.
Meni je trebalo dosta vremena da postanem sigurna u sebe i zadovoljna s onim što radim, otkrijem određene trikove i naučim pokrete kojima se modeliraju detalji poput lica i sličnog, ali opet, u umjetnosti nema nekog roka za nešto naučiti i savladati. Učiš se i usavršavaš cijeli život, zar ne?
– Dosta sam ja to sve sramežljivo izrađivala i širila glas o svom hobiju. Jednostavno sam se, uz djecu i posao, prepustila učenju o glini, vježbanju, usavršavanju te da moj rad priča sam za sebe.
Kako sam bivala sve zadovoljnija rezultatima svog rada, pozitivni komentari svih oko mene nisu više bili slučajni već uobičajeni, a onda je naravno došla i korona, rekla sam si – nemaš što izgubiti, idem probati!
I nakon nekog vremena, trud se isplatio i dobila sam zeleno svijetlo. Postala sam vlasnica svog obrta. Postalo je stvarno. Doduše i teško, i stresno, ali to je bilo to – moja prilika da se predstavim svijetu.
– Ono što je mene osobno najviše iznenadilo kod ovog isprva hobija, a danas obrta je to što sam inače po prirodi dosta nestrpljiva, a ova radinost zahtjeva zaista jednu zavidnu razinu strpljivosti i mirnu ruku. Kako smo se nas dvoje spojili i uspjeli kliknuti tako dobro, zaista ne znam. Ali činjenica je da sam pronašla nešto što me smiruje, opušta i za mene je jedan bijeg u vlastiti svijet mašte i slobode.
Moram posebno naglasiti i to da mi je na cijelom ovom mom kreativnom putu od hobija do obrta najveća podrška bio moj suprug i da nije njega bilo, mislim da bi to sve ostalo na istom mjestu gdje je i počelo. Smatram da je kod nas malih obrtnika jako bitna ta podrška koju dobivamo od bližnjih jer većina ni sama nije sigurna radi li ispravnu stvar i vrijedi li uopće ta njegova radinost za tako neki veći pothvat. Dok imaš podršku, kao da imaš ta neka nevidljiva krila koja ti ne dozvoljavaju da posustaneš.
– Kako radim od doma, to je zapravo posao koji ne staje. Nema radnog vremena, ima puno prekida i pauza što često zna izbaciti iz takta, ali nekako sam si to sve pretvorila u dnevnu rutinu. Ponekad je manje, a ponekad više izazovna. Nakon što odvedem djecu u školu i vrtić, posvećujem se poslu, a do njihovog povratka kući, ne stajem. Cilj je odraditi što više toga u tom periodu jer kasnije to ide dosta teže. Kad je veća gužva s narudžbama nerijetko se zaredaju i noćne smjene.
Na momente ne znam ni sama kako uspijevam, ali valjda kad radiš ono što voliš, posao je gušt i uvijek uspiješ pronaći volje i vremena za njega. Rad kod kuće gledam i kao manu i prednost. U mom slučaju, prednost je veća jer nemam troškove najma prostora i sve što ide uz to, a u situacijama poput onih kad su djeca prehlađena, tu sam za njih.
Kao sama svoj šef, imam privilegiju fleksibilnog radnog vremena pa je taj dio također veliki plus. Ali i minus. Puno puta se našalim na svoj račun pa kažem kako sam sad kao vlasnica obrta baš sretna jer sam iz posla gdje sam radila osam sati, pet dana u tjednu ušla u posao koji radim 0/24, sedam dana u tjednu ??
– Ovisno o tome koja je tema, koliko ima detalja, je li riječ o setu od nekoliko predmeta ili jednom,… treba mi od jednog sata pa do nekoliko dana. Neki put mi uspije od prve, a ponekad iz desetog pokušaja. Neke se teme češće ponavljaju, pa sam s vremenom u izradi istih postala brža i uspješnija. No kad se neka tema pojavi po prvi puta, i k tome je zahtjevna, onda mi uzme puno više vremena, ali i energije. Jednako tako formiram i cijene, naravno.
– Znam da je klišej, ali zaista – od svuda. Od pjesme ili fotografije koju mi ljudi pošalju preko neke ilustracije ili pak crteža… Nema pravila.
Najčešće mi ljudi opišu što žele, koje detalje i boje žele da koristim, a na meni je samo da pokušam odraditi to što bolje i uspješnije. A opet, ima situacija gdje mi daju odriješene ruke i puste me da sama ukrasim prema trenutnoj inspiraciji jer im se toliko sviđa moj rad da se ne žele ‘miješati’.
To mi neopisivo imponira i ogromna je motivacija. I jedno i drugo, na moju veliku radost, bude uspješno na kraju! Također, moram priznati da mi je Pinterest isto tako omiljeno ‘štivo’ gdje pronalazim puno odličnih ideja.
– S obzirom da najčešće ‘idu’, najpopularniji su, i mogu ih u kraćem roku napraviti – okviri i šalice su mi nekako na prvom mjestu. No tu su također i božićne kuglice na kojima radim minijaturne članove obitelji, zatim pločice s imenom za vrata koje tematski ukrasim…
Nakit je također nešto s čim sam tek krenula i gdje mogu još puno napredovati pa se veselim novim iskustvima i znanju i na tom području.
– Najčešće su to ženske osobe, od 20 pa do 40 godina. No, iako ih ima znatno manje, tu i tamo jave se i muški klijenti. Bude mi nekako baš drago kada se i oni jave jer traže poklon za svoju djevojku, ženu ili roditelja jer znam da im nije baš blisko baviti se tom vrstom poklona.
– Ono na što sam posebno ponosna je što je svaki proizvod unikatan. Trudim da svatko dobije svoju unikatnu priču. Obožavam izazove, a sa svakim uspješno odrađenim izazovom osjećam se kao da sam ‘narasla’ za 10 cm. Neopisiv osjećaj!
Ono što mi je posebno kod personaliziranih poklona je što se vidi da je ljudima koji ih naručuju jako stalo do te osobe kojoj naručuju. Žele je iznenaditi, dati joj nešto posebno, prenijeti joj poruku… Ta osoba ulaže trud i istražuje što druga osoba voli, pa sve do najmanjeg detalja. Zar nije to već znak ljubavi, i da je nekome jako stalo?
To mi je divno i jako sam počašćena što sudjelujem u izradi takvog iznenađenja za nekoga. Mnogi mi znaju poslati fotografije ili snimke osoba koje otvaraju svoj personalizirani poklon, pa bude suza, smijeha, radosti… Nešto predivno!
– Imala sam divnu suradnju s Gradskom knjižnicom Zadar (GKZD). Ovog ljeta ponudili su mi svoje vitrine na samom ulazu u knjižnicu na dva tjedna gdje sam izložila svoje rukotvorine kako bih javnost mogla upoznati s onim čime se bavim.
Bio je to moj prvi izlazak iz uobičajena četiri zida unutar kojih svakodnevno radim. Također, s obzirom predmete radim po narudžbi, nikad ih do sada nisam imala prilike vidjeti ispred sebe u ovolikom broju. Bila je to moja prva izložba, uistinu poseban i emocionalan trenutak.
Vidjeti ljude kako zastaju, razgledavaju, pitaju se tko to izrađuje… Ma fantastično! Uz to, uvelike mi je pomoglo u povećanju broja narudžbi.
– Planovi su, za početak, preživjeti kao obrtnik!
Šalu na stranu, svakako ću raditi na usavršavanju, brušenju talenta i uvođenju noviteta koje će biti ljudima zanimljivi za raznorazne prigode (rođenja, krštenja, pričesti, rođendani, vjenčanja, suveniri, godišnjice…).
I dalje ću nastojati ideje prenositi u stvarnost, isticati se po nekom svom stilu i ‘štihu’… Kažu mi svi da ima nešto prepoznatljivo na mojim proizvodima što odaje da je riječ baš o meni. Ne znam što je, ali mi je drago da sam to postigla. Nadam se da će me ljudi prepoznati i podržati te da ću svakim danom imati sve više posla.
Planiram se usredotočiti na sajmove, manje izložbe, radionice za djecu i oživjeti taj kontakt s ljudima koji mi jedino nedostaje u cijeloj ovoj priči. Možda ostvariti neku suradnju… Otvorena sam za sve opcije i prijedloge!