Komentar glavnog urednika Roberta Franka
IDS hoće četiri saborska zastupnika. Fabijanić je istarskom SDP-u i Bassaneseu dužan ispriku. Lokalno, Miletić dobiva Pulu i(li) Županiju?
Moguću darežljivost HDZ-a prema Istri svojedobno je jako bogato naplatio Nino Jakovčić. Shvaća to vjerojatno i Boris Miletić. Ali mudro šuti. Neke se stvari javno drže na stolu, dok se igre tajno odvijaju ispod ploče
Iako se to čini nemogućim, postoje vijesti iz HDZ-a koje bi trebale obradovati IDS. Jedna od takvih je sadržana u Plenkovićevom stavu da broj županija u Hrvatskoj, bude li on opet na vlasti, ostaje isti. Obzirom da je IDS-u jedna od strateških pozicija i političkih prioriteta zadržavanje Istre kao županije, HDZ im, barem po tom pitanju i, naravno, izuzimajući ideološke razlike, može postati čak i partnerska stranka. Nikada u tom odnosu neće biti prave, iskrene ljubavi, ali obostranog interesa može biti. Znam, reći će u IDS-u, „nikada s HDZ-om“. A opet, nije da je taj HDZ toliko loš, nepravedan i nekorektan prema Istri: gradi se ipsilon, bolnica, uskoro i druga cijev tunela Učka.
Moguću darežljivost HDZ-a prema Istri svojedobno je jako bogato naplatio Nino Jakovčić. Shvaća to vjerojatno i Boris Miletić. Ali mudro šuti. Neke se stvari javno drže na stolu, dok se igre tajno odvijaju ispod ploče. Važno je da Istra kao regija u tome profitira. U politici nema emocija, još manje nemogućeg, a malo je poštenog. Politika je nemoralni pragmatizam, čisto zbrajanje i oduzimanje. I zato od sukoba sa službenim Zagrebom Istra nema koristi. Tko god i što god mislio, Plenkovićeva Vlada pokazuje da se s njom može funkcionirati u tihoj koegzistenciji. U odnosu moćne nacionalne i inferiorne regionalne politike mudro je inzistirati na tome da se dodirne točke još bolje spajaju, a ne glupo naglašavati točke različitosti koje po logici uvijek udaljavaju.
Dojučerašnji prijatelji
Uoči parlamentarnih izbora koji se održavaju za samo mjesec i pol dana, isto kao i u Zagrebu političko podzemlje do usijanja vrije i u Istri. Slaganje stranačkih listi u osmoj, ovdašnjoj izbornoj jedinici dijeli dojučerašnje prijatelje, svađa suradnike i stvara neprijatelje u vlastitim redovima. Ulozi su veliki, i stranački i personalni. Generalno, već sada se između HDZ-a i SDP-a predviđa mrtva trka. Borba će biti nemilosrdna. Odnos Andreja Plenkovića i Davora Bernardića nepopravljivo je poremećen međusobnim neuvažavanjem tako da je velika koalicija HDZ-a i SDP-a nemoguća misija.
U pozadini zbivanja na nacionalnoj razini slažu se karte i u 8. izbornoj jedinici. Dok HDZ umrtvljeno vodi destruktivni Jurica Šiljeg, ponašajući se kao da zdušno igra za suparničku ekipu, i SDP ima problema unutar svojih redova. Značajan dio ključnih ljudi te stranke u Istri prema IDS-u je iskopao ratnu sjekiru koju ne pristaju zakopati ni za živu glavu. Tu je, možda već i u bližoj perspektivi, točka mogućeg pucanja i rascjep. Iako se SDP prema van trudi pustiti dojam kako je stranka konsolidirana, jedinstvena, snažna i odlučna, prošlotjedni dolazak prvog na listi SDP-a u 8. izbornoj jedinici, Riječanina Erika Fabijanića, pokazao je golemo nerazumijevanje socijaldemokratskog Primorja prema Istri.
Za razliku od jednog Vilija Bassanesea koji ima izborni legitimitet jer je vlast, konkretno u Umagu, osvajao imenom i prezimenom, a osvojit će je i dogodine na lokalnim izborima, verbalno konfliktni Erik Fabijanić to iskustvo nema. I zato je Fabijanić mučki podcijenio Bassanesea. Iako nije jedini kojeg je Fabijanić u Puli uvrijedio svojim primitivno-prostačkim pristupom, Bassanese je najznačajniji istarski SDP-ovac po funkciji, stažu i političkoj težini. Fabijanićev ex cathedra pristup stranačkim kolegama izazvao je zgražanje i revolt čiji eho dopire do ušiju predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Trenutno osjetljiv i na najmanji šum, osokoljen zadnjim anketama koje SDP nestvarno drže u samo koraku zakašnjenja za HDZ-om, Bernardić će utišati nezadovoljnike žetončićima, istim onima koje socijaldemokrati zamjeraju nekad svom Milanu Bandiću. Šefu SDP-a sada je važno opće primirje među svojima koji se sukobljavaju i generalno pozitivna percepcija. Želi kreiranje stvarnosti kako mu odgovara. To je i razumljivo. No neki iz njegovih redova rade mu štetu. Samo oni i nitko više.
Tko je kome dužan
IDS pak prema nekim procjenama na parlamentarnim izborima može dohvatiti čak i četiri saborska mandata. U tom slučaju vidljivost i značaj na nacionalnoj razini rastu do neba. Između trisa i pokera velika je razlika. Cijelo jedno bogatstvo. Miletić stvari slaže tako da to možda postane stranačka realnost. No ni u utrobi IDS-a, naravno, nije sve idealno. Subotnji stranački sastanak obilježio je oštar verbalni sukob Valtera Drandića i Duška Kišberija.
Neki bi događaj eufemistično nazvali zagrijavanjem za glavnu utakmicu. No nije to baš tako bezazleno. Razlike među njima su generacijske, metodološke i interesne. IDS je stranka s ljudima (pre)jakog ega: jako je važno tko je koga stvorio i tko je kome u tim odnosima dužan. Čime i dokad, nije jasno. Miletić je, ipak, stranku doveo u relativno komfornu situaciju da parlamentarne izbore može dočekati dosta smireno. Mašinerija zna svoj posao. Pravi ispit za IDS slijedi dogodine u svibnju. Lokalni izbori. Trenutak istine. Voda im zasad ide na mlin. Nije stvar samo u tome da je IDS toliko jak, koliko su drugi slabi i površni. Rutinski, Miletić će stranku dotad disciplinirati i stabilizirati. Gdje god se kandidira, u Puli ili Županiji, on će proći. Ostaje mu naći dobrog nasljednika i nepotrošenog čovjeka za Pulu, ako se kandidira za župana, ili novu osobu za Županiju, ako se kandidira za Pulu. Krojenje cjelokupne kadrovske politike u njegovim je rukama. Neke stvari je bolje ne dirati. Zlatno je pravilo politike da se pobjednike ne mijenja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
