VELIKA NEIZVJESNOST
KLJUČAN TJEDAN ZA ULJANIK: Sva vatrogasna rješenja su potrošena. Ako radnici danas ne dobiju plaću, SLIJEDI NOVI ŠTRAJK
(M. MIJOŠEK)
Već je siječanj donio prvo kašnjenje plaće, no štrajk je tada izbjegnut doslovce u zadnjem trenu. Neisplata plaće za srpanj radnike je izvela na ulice, a sličan scenarij mogao bi se ponoviti o ovoga puta
Premda se ta fraza u zadnje vrijeme od čestog korištenja možda pomalo i izlizala, ponovno je aktualna: pred Uljanikom je još jedan važan tjedan, jedan od onih koji bi, s obzirom na događanja koja predstoje, mogao postati jedan od najvažnijih u dugoj i bogatoj povijesti pulskog brodogradilišta. U sagi o posrnulom škveru i agoniji koja je prati, a koja se (ne)očekivano protegnula na cijelu godinu, puno je otvorenih pitanja, a i dalje malo odgovora.
Barem neka od njih dobit će, na ovaj ili onaj način, odgovore tijekom narednih nekoliko dana. Pitanje koje je za radnike u ovom trenutku najvažnije, a to je hoće li biti pronađen način da im bude isplaćena plaća za rujan, bit će poznat već do kraja današnjeg dana.
Kratkotrajan spas
Naime, 15. u mjesecu zadnji je termin predviđen Kolektivnim ugovorom za isplatu osobnog dohotka za oko četiri tisuće radnika Uljanik grupe. Godinama je ta plaća bila isplaćivana par dana prije tog datuma, zapravo tradicionalno 13. u mjesecu, no krizu koja je Uljanik početkom godine bacila na koljena uzrokovala su upravo prazna kasa i kronična nelikvidnost. Već je siječanj, podsjetimo, donio prvo kašnjenje plaće, no štrajk je tada izbjegnut doslovce u zadnji čas, budući da je zadnjeg dana postupka mirenja iz Bruxellesa stigla vijest da je Europska komisija pozitivno odgovorila na zahtjev da se Uljaniku odobri 96 milijuna eura rescue aid kredita kao uvod u proces traženja strateškog partnera i ulazak u program restrukturiranja koji se trebao dogoditi kroz narednih šest mjeseci.
Rescue aid bio je svojevrsna financijska zakrpa koja je u tom razdoblju trebala "držati vodu" što se likvidnosti za plaće i nastavka započete proizvodnje tiče. On je doista to i bio, samo što drugi ključni proces koji bi rescue aidu dao širi smisao - a to je izrada programa restrukturiranja - ne samo da nije prihvaćen od strane Europske komisije, nego do 13. srpnja nije uopće vidio Bruxelles. Oko nedopustivo neodgovornog pristupa tom procesu u javnosti se polemizira već mjesecima, no bez obzira jesu li za to krivi Uprava i konzultanti koji "guraju" model koji domaća, a nakon toga ni europskoj birokracija ne mogu provariti, ili je to država kojoj je rješavanje ovog problema očito nije na listi prioriteta, činjenica je da je proces ulaska u restrukturiranja bez koje nema budućnosti i ozbiljne brodogradnje u Uljaniku i dalje na mrtvoj točki i da će se sve teže s te mrtve točke pomaknuti.
Premda je rescue aid pomogao Uljaniku, ali i državi koji je tim kreditom omogućila nastavak i dovršetak brodova koji su bili u izgradnji te je na taj način „uštedjela" 30 milijuna eura koliko bi bio veći trošak za proračun u slučaju da su za te brodove bila aktivirana državna jamstva, ipak bi najveća dodana vrijednost tom uloženom novcu bila da je on poslužio kao most do ulaska u restrukturiranje. Ovako je novac do polovice godine, uz igranje ping-ponga s odgovornošću, potrošen više na plaće, a manje na proizvodnju, a Uljanik se, kad su financije u pitanju, ponovno našao tamo gdje je bio i na početku godine – u crvenom. (Milan PAVLOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
