Zar Zoričiću nije neugodno?

Ilustracija

Nikakvih tu problema nema, svakodnevno komuniciramo, izjavio je gradonačelnik Pule Filip Zoričić u intervjuu koji smo napravili koncem rujna, odgovarajući pritom na pitanje razgovara li s direktorima gradskih poduzeća. Na novinarsku konstataciju da je najavio njihovu smjenu, odgovorio je: "Gdje ste vi to pročitali?" I onda mjesec dana nakon toga ljudima pošalje e-mail u kojem ih obavještava da od 8. studenog više nisu direktori. Njegovo pravo, reći će osvetoljubivo nastrojeni pojedinci. I u pravu su, ali samo donekle.

Istina, ima Zoričić formalno pravo učiniti s direktorima što god želi, jer on predstavlja, valja mu to pojasniti, skupštine tih društava. Naime, u navedenom se intervjuu pokušao ograditi od bilo kakve svoje odgovornosti, rekavši: "Hoće li netko od njih (direktora gradskih poduzeća, op. n.) ostati, to će odlučiti nadzorni odbori i Skupština. Ja se u to neću miješati." To da će odlučivati i Skupština dodao je naknadno u autorizaciji razgovora, a pritom je ostavio dio da se on u to neće miješati. Time je sam sebi skočio u usta. Jer Skupština to je on.

Ali dobro, neću u detalje. Da se vratim na suštinu, a to je Zoričićevo iživljavanje nad vodećim kadrom u gradskim firmama. On koji za sebe voli ponavljati da je humanist ljudima je podijelio otkaze putem e-maila, a javnosti sve objasnio u jednoj jedinoj rečenici: "Nisam zadovoljan organizacijom rada i međuljudskim odnosima." U maniri velikog bossa, šefa nad šefovima, čovjeka koji odlučuje o sudbinama drugih. Kao humanist, građanin pa i vjernik morao bi znati da to tako ne ide, da sa svakim, i mrskim neprijateljem, valja razgovarati. Jer sutra će te ljude viđati po gradu. Zar mu neće biti neugodno što im je zalijepio otkaze na najbrutalniji način? Zar mu neće biti neugodno što direktora Monte Gira Darka Buršića, koji nije član IDS-a (a i da je, nije zaslužio ovakav tretman), nije pozvao kod sebe na razgovor, zahvalio mu za sve što je do sada učinio i rekao mu da je došlo vrijeme za nove ljude, nove ideje… Nešto tako, da pokaže barem malo ljudskosti. Zar mu neće biti neugodno što ih je poslao na cestu (nisu svi stranački vojnici za koje se uvijek netko pobrine) uz jedan birokratski napisan e-mail? Pa da su namazani i izmetom valjalo ih je posjesti za stol i reći im kako stoje stvari.

Neki se naravno naslađuju načinom na koji su dani otkazi dosadašnjim vodećim ljudima gradskih poduzeća. Ali riječ je o sitnim dušama, o onima koji sude na društvenim mrežama, koji ljude bacaju u jame jer vlastitu mašinu prljave robe žele prati na tuđem pragu. Građanin ovoga što je ostalo od grada može samo spustiti glavu i posramiti se svega što se događa, i onih i ovih vladajućih. Da parafraziram Danila Kiša koji u eseju o Marquisu de Sadeu otprilike kaže da je sve uzaludno ako smo samo od krvi i mesa. Zoričić nas je podsjetio upravo na to, da smo samo od krvi i mesa, ništa više od toga.