Predrag Pliško posljednji je u nizu političara koji je upao u klopku svojih loše isplaniranih i povučenih poteza. Saplećući se sam o svoje noge pogrešno smatra da mu žgambetu postavlja Glas Istre

Iako bi po svojoj definiciji trebao biti plemenit, politika je u suštini prljav posao. Trebala bi biti umjetnost kompromisa i viteškog nadmudrivanja, a kurva je, sa svojom cijenom za brzinsku i površnu uslugu. Problem je u tome što su političari u naravi kvarljiva roba. Jedno će govoriti dok se bore za vlast, a drugo će raditi kad je osvoje. To je tako i zato je nepisano pravilo politike – ne vjeruj političarima ni kad ti darove nose, isto kao ni Danajcima. Loše je pak kad izgube orijentaciju i kad u pustinji nepotizma, sukoba interesa i namještanja poslova traže zrnce pijeska svojeg poštenja. Mnogi ga ni povećalom neće pronaći. No još je gore kada za svoje očite greške krivnju svaljuju na druge i posebno na medije.

Načelnik Općine Marčana Predrag Pliško posljednji je u nizu političara koji je upao u klopku svojih loše isplaniranih i povučenih poteza. Saplećući se sam o svoje noge pogrešno smatra da mu žgambetu postavlja Glas Istre. Naravno, potpuno je nesvjestan svoje odgovornosti i zato spas pronalazi u teorijama zavjere. Tako mu je najlakše. Kukavički je, međutim, za svoje greške okriviti druge. Pliško, nažalost, upravo to radi. Ponaša se kao klasičan političar bez samokritičnosti. E Pliško, Pliško, cijeli se svijet urotio protiv vas! Prokužili ste, načelniče, da je zavjera kontra Marčane dogovorena u mračnim hodnicima Langleya, a da je Glas Istre tajna ekspozitura svemoćne CIA-e. Sada tajna postaje javna i mi smo razotkriveni.

Nepoštivanje javnosti

Samo zahvaljujući njegovim potezima, Marčana je, s crnim rubom oko teksta što šalje određenu i simboličnu poruku, dospjela na naslovnice Glasa Istre. Pliško je prije toga podcijenio zdravu pamet i građana i novinara. Povukao je poteze zbog kojih bi se trebao kajati, zatražiti ispriku i tek onda, ako osjeti da i dalje ima podršku Marčanaca, nastaviti dalje. Ujedno moleći Boga da ga na sljedećim izborima ne kazne zato što je, kao prvo, na mjestu direktorice Turističke zajednice Marčane zaposlio žensku osobu koja po konačnom zaključku Ministarstva turizma ne zadovoljava tražene uvjete. Normalan bi čovjek to prihvatio i tražio drugog kandidata, ali ne i junak naše priče, načelnik Pliško. Gospođi koja je naknadno ostala bez dogovorenog radnog mjesta, e to mu je sada druga greška, potom osigurava, što je nevjerojatno, suludo i krajnje cinično, drugi posao u istoj instituciji. Kad već ne može biti direktorica, neka bude, odlučio je autoritativni Pliško koji živi u nekom paralelnom svijetu, voditeljica na poslovima marketinga i administracije, naravno opet u Turističkoj zajednici Marčane. Što je obećao gospođi Vedrani Valić, čiji je muž poznati harmonikaš i pjevač Sergio Valić strateški vezan za IDS i njegove harmonikaše s kojima se upravo vratio s američke turneje, IDS-ovac Pliško je i proveo. I onda, uporan kao mazga u ponavljanju grešaka i misleći da je iznad zakona i morala, krivce za razotkrivanje ovih promašenih poteza pronašao je u Glasu Istre. Kao, mi rušimo inače vrijednu Vedranu Valić jer nam je bivša kolegica! Kakva teza! Pliško se pogubio u labirintu svojih krivih razmišljanja. Oko sebe traži problem koji je u njemu. Ma trebao je samo priznati grešku kod Valićkinog imenovanja na čelo Turističke zajednice. I nije je smio na mala i sporedna vrata nanovo nametati u taj sustav. Morao je znati da to naprosto nije u redu. To se tako ne radi. To nije pošteno. To nije moralno. To je provokacija. To je nepoštivanje javnosti. Pliško ovako kao da sam sebi želi presuditi. Jedina mu je šansa da se izvuče iz gabule u koju se sam uvalio u razmišljanju jednog dijela istarske javnosti koja je spremna relativizirati ovakve situacije. Branit će Pliška tezom da „i drugi to rade“. Je, i to je istina. S ovime što je napravio Pliško stvarno nije iznimka, nego pravilo. To je taj moralno neprihvatljiv model kadroviranja koji Hrvatsku dijeli na nas i njih. Ne radi to samo HDZ, za što se IDS svaki puta kada u nečemu zgriješi hvata kao utopljenik u živom blatu za najnižu granu. O ne, i IDS je specijalizirao, do savršenstva usavršio tu ružnu, lošu i nepoštenu matricu ponašanja kod zapošljavanja svojih ljudi. Pliško nije pojedinac izvan tog sustava. Sasvim suprotno – on je pojedinac koji gradi ovaj sustav blage i tihe korupcije, nadograđujući ga kao što lego kockicama dijete slaže sve više katova u kući kojom će se poigrati isto kao što se političari poigravaju s građanima. Žongliranjem svoje odgovornosti i prebacujući lopticu malo na Glas Istre pa malo na uvijek krivi HDZ, Pliško je pokazao da ne poštuje javnost, istu onu koja će ga u jednom solidnom dijelu amnestirati jer je „on naš dečko“. Meni je to shizofreno, a oni koji misle drugačije, neka se naslađuju kako mu je prošlo ono što si je strateški zacrtao – zbrinjavanje Vedrane Valić koja, ipak, postaje istarska metafora za uhljebljivanje.

Nije mu jedini grijeh

E sad, kad bi Plišku sav grijeh bila ta brižna Valićka još bi se za njega tražila pokoja riječ opravdanja. Ono, prvi mu je put da je zgriješio pa 'ajde… No ono što slijedi pokazuje da taj slučaj nije usamljen, izoliran i jedini. Otkrilo se, recimo, da je njegov prethodnik i aktualni marčanski donačelnik Marijan Kostešić umjesto volonterskog statusa u Općini, kako je to obećao prije izbora, postao profesionalac za 11 tisuća kuna. Kostešić je na taj način prevario birače. No to smo apsolvirali - političarima ne vjeruješ pa ta prijevara i nije bogzna kakav problem. Eto, dobronamjerno se može postaviti pitanje postoji li kakva olakotna okolnost kojom bi se mogla opravdati Pliškova odluka da mu volonterski donačelnik odjednom postaje profesionalac. Da li je to eventualna zahvalnost Kostešiću za 20 godina služenja Marčani? Čovjek je očito pred mirovinu, treba mu još koja godina staža, na tržištu rada nije konkurentan pa je Općina odlučila podmetnuti leđa i godišnje za njega izdvojiti, brat bratu, tek nešto manje od 200 tisuća kuna. Ako je stvarno tako, onda je Kostešićevo zbrinjavanje trebalo biti dio predizbornog programa marčanskog IDS-a. Pošteno bi bilo da se javnosti to unaprijed objasnilo. Iako, takav presedan je kompliciran i nezahvalan jer bi u perspektivi svaki bivši načelnik koji na izborima više ne prolazi od svog nasljednika mogao tražiti da ga se zbrine na veliku plaću dok se ne snađe ili ne ode u mirovinu. Presedani su prokleta stvar. Mijenjaju uobičajena i stvaraju nova pravila. Nekad su pozitivni, nekad su opasni. Ovaj bi bio takav.