Izborni miraz IDS-a

Do prije šest tjedana, odnosno do kasnih večernjih sati 26. svibnja kada su objavljeni prvi oficijelni rezultati izbora za Europski parlament – najuspješnija istarska stranka, IDS, u velikom dijelu javnosti, nacionalnih medija i internetskih portala pozicionirana je kao otirač za čišćenje političkih frustracija. Nema tog istarskog političara i aktivista, od Damira Kajina do Bruna Langera i od tada još živog Živog zida, do HDZ-a Istre, koji nije javno priželjkivao potop u sjedištu IDS-a, u pulskoj Splitskoj ulici. O IDS-u su govorili oni koji nikad nisu pratili niti jednu saborsku raspravu njegovih zastupnika, pročitali intervju s predsjednikom stranke Borisom Miletićem ili europarlamentarcem Ivanom Jakovčićem. IDS je – u mjesecima u kojima je trajala agonija Uljanika koja je rezultirala stečajem brodogradilišta – bio krivac za sve iako je ubrzo postalo razvidno kako najveću odgovornost snosi Vlada koja je najprije čekala Bruxelles, zatim strateškog partnera i napokon čudo iz Kine.

Danas, mjesec i po kasnije od nove izborne pobjede, u IDS-u po podršku na predsjedničkim izborima dolazi kandidat SDP-a Zoran Milanović, najavljuju se i drugi kandidati koji znaju računati i shvaćaju kako je IDS-ovo glasačko tijelo ono koje može prevagnuti u utrci za Pantovčak, dok je sama stranka postala lider Amsterdamske koalicije u kojoj je to mjesto, možda, trebalo pripasti HSS-u kao po članstvu brojnijem i tradicionalnijem partneru.

Drugim riječima, IDS je od neprivlačne usidjelice uhvaćene u nepriličnom skandalu postao poželjna i uzorna udavača. Naravno, ne zbog ljepote, nego zbog bogatog miraza.

Broj IDS-ovih glasova – ako se pokrene "stranačka mašinerija" i aktiviraju svi mogući partneri, od nacionalnih zajednica do zelenih aktivista i umirovljenika – može varirati od 22 tisuće, koliko je preferencijskih glasova dobio Valter Flego na svibanjskim izborima, do 55 tisuća, koliko je isti političar dobio na izborima za župana u svibnju 2017. godine. S obzirom da je razlika u glasovima na prošlim predsjedničkim izborima između dr. Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović iznosila oko trideset tisuća glasova, jasno je kako se ne radi o (pre)malim brojkama.

Zbog toga čelnici IDS-a mogu poručivati Zoranu Milanoviću kako će saslušati njegov program i ponudu, pa će ga možda podržati. Pojavi li se liberalni kandidat za Pantovčak, mogu podržati njega. Jasno je jedino kako IDS neće podržavati kandidate HDZ-a i desnice, poput predsjednice Kolinde, Miroslava Škore ili Mislava Kolakušića, ali ni ljevice koja ih je izlagala kritici, poput Dalije Orešković. Sa SDP-ovim Zoranom Milanovićem IDS ima neraščišćene račune još od njegova pokušaja da im raskoli stranku, podrške Damiru Kajinu na izborima za župana 2013. godine i protivljenja regionalizacije Hrvatske. Smeta ih i koalicija SDP-a i HDZ-a u Umagu koju doživljavaju kao najavu moguće velike koalicije na nacionalnoj razini.

Doduše, ne bude li boljeg kandidata, IDS bi s Milanovićem mogao potpisati "predbračni" ugovor s uvjetima pod kojima bi ga podržao na zimskim izborima za Pantovčak. Ali, u to da će se IDS-ovi aktivisti iznimno truditi oko Milanovićeva uspjeha, ne treba pretjerano vjerovati.