Svaki čovjek ima neku svoju misiju, ali samo rijetki je ostvare. Jedna od njih je ravnateljica pulske bolnice Irena Hrstić. Završetkom (do)gradnje OB Pula, uz 75 posto financijskog angažmana države, a 25 posto Istarske županije na čelu s IDS-om, ona je svoju misiju, kao glavni menadžer projekta, uspješno privela kraju. U bolničkom almanahu njeno ime ostat će zapisano kao osoba u čijem je mandatu okončan dugo očekivani projekt kojim se istarskim građanima osigurava adekvatna zdravstvena zaštita. Nije, naravno, Irena Hrstić za to jedina zaslužna, no bila je predvodnik koji nije posustajao ni kad je bilo očito da bi pulska bolnica mogla biti zaobiđena u daljnjem financiranju kao kolateralna žrtva određenih političkih odnosa.

U okolnostima neprekidnih igara i podmetanja, kad su je neki resorni ministri neargumentirano ocrnjivali i doslovno pokušali izbaciti iz sedla te tako u potpunosti sabotirati njen angažman oko ovdašnje bolnice, čvrsta Hercegovka s pulskom adresom, ali i značajnim zagrebačkim stažem, pokazala im je zube. Na jedna zatvorena vrata, kucala bi na druga, sljedeća, uporno i sve dok ne bi pronašla adresu za rješavanje problema. U strogo kontroliranom muškom svijetu isprepletenih biznisa i visokih politika, u toj džungli na asfaltu gdje preživljavaju i najlukrativnije poslove odrađuju najbeskrupulozniji, izdržavala je teške napade. Nitko je nije štedio zato što je žena, dapače. I, zanimljivo, nije odustala, iako joj se vjerojatno puno toga zgadilo: od ega političara koji su željeli biti važniji nego što su to u ovom projektu realno bili, do podmetanja struke i dobavljača opreme koji su se, velika je vjerojatnost, htjeli ugraditi u razne nabave. Željezna lady pulske bolnice, nepokolebljiva i tvrda poput britanske premijerke Margaret Thatcher, na svakom koraku zahtjevnog projekta imala je ključne podupiratelje u tihoj bolničkoj većini, poštenim kolegicama i kolegama, uz čiji bok su se grupirali više ili manje moćni neprijatelji koji su je izmišljenim kaznenim prijavama htjeli ili smijeniti kako bi doveli svoje poslušnike, ili na taj način kazniti za nesuradljivost. Na tom objektu plele su se intrige i interesne igre. Golemo bolničko gradilište neki su doživljavali bunarom za ispunjenje različitih želja. Irena Hrstić to im nije dozvolila. Zatvorila je dotok vode, pokrpala rupe, kontrolirala procese i troškove te iskoristila činjenicu da joj je premijer Andrej Plenković vjerovao.

Povezane vijesti

• Old boy, Damir Kajin
• Buridanov magarac Zoričić
• Paus spašava IDS, Grbin potapa SDP