Čaše dolje!

Mada službeni registar ne postoji, procjene su da u Hrvatskoj ima više od 250 tisuća alkoholičara. Sve više piju mladi, a kako je na nedavnoj tribini na ovu temu upozorio renomirani psihijatar Zoran Zoričić, predsjednik Saveza klubova liječenih alkoholičara, vodeći uzroci smrtnosti mladih jesu predoziranja i smrt u prometu pod utjecajem alkohola. Upravo je jučerašnja nesreća u Labinu, s kobnim posljedicama, još jednom potvrdila da su alkohol i volan smrtna kombinacija. Ako piješ ne vozi sentenca je koji bi, po svemu sudeći, brzo trebali zamijeniti novom - Ne pij!

Svake se godine u Hrvatskoj na liječenje od alkoholizma javi sedam tisuća novih alkoholičara, no još je veći problem taj koliko se njih nakon nekog vremena ponovno odaje alkoholu. Društvo im, u nastojanju održavanja apstinencije, nažalost ne pomaže. Na ovaj je problem, svojim osobnim primjerom, upozorio za Glas Istre mladi Rovinjež Toni Kumer koji ne pije već dvije godine. Kako upozorava, u našem se društvu pije stalno, obrazac je to koji je društveno prihvatljiv. Alkoholom se ubija tuga, alkoholom se slavi, čaše se dižu u zrak u svakoj prigodi. Hrabro, i sa plemenitim namjerama, izložio je Toni sebe kako bi, izlazeći iz anonimnosti liječenih alkoholičara, upozorio da nešto s našim društvom naprosto ne valja. Ukazao je na to da je kod mnogih i dalje ukorijenjen stav da pivo i fino vino nisu alkohol, da su alkoholičari samo ljudi s društvenih margina, a da je zapravo "problematičan" onaj koji prizna svoj problem, a ne onaj koji ga manje-više uspješno skriva.

Toni se bori i s pojedincima koji, ne shvaćajući da je alkohol zlo koje progoni, na raznim društvenim događanjima preispituju odluke liječenih alkoholičara da popiju bezalkoholno pivo, nutkaju ih "jednom čašom", nagovaraju "posebnim prilikama". Lakše prihvaćaju nekoga tko, primjerice, ne jede kolače s glutenom, nego nekoga koji odluči ne piti alkohol. Često upravo takvi imaju isti problem, kao što je bio njegov, no s njime se naprosto ne žele suočiti. A, kako veli ovaj mladi čovjek, priznavanje problema prvi je preduvjet njegova rješavanja. U rješavanje cijele problematike, aktivnije se mora uključiti i sama država koja, radi prihoda i podilaženjima raznim lobijima, pivo i dalje smatra hranom te "hrani" ovisnosti poput kocke, o kojoj su Hrvati sve ovisniji. Ovisnost hrani ovisnost, tržište stvara ovisnike, uvlačeći u ovaj pakleni krug sve više ljudi. Posljedice bi za naše društvo, već načeto brojim problemima, mogle biti katastrofalne.