KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA
BRUTALNA ISTINA: Mi smo u ratu. Rat nosi žrtve. Smrt postaje dio naše svakodnevice
Dogodilo se očekivano i neminovno: u Istri i Hrvatskoj dobili smo prvu žrtvu zaraze koronavirusom. Bilo je
samo pitanje vremena kad će netko umrijeti. Kuglica u ruletu života i smrti pala je na ime Nina Kernjusa, poznatog ugostitelja i branda cijele regije. Čovjeka koji je svojim pristupom hrani i gostima kreirao novu vrstu
usluge njegujući u svojoj konobi Astarea atmosferu autentične Istre, poluotoka koji se uslijed teške, zarazne i
opake bolesti nepovratno i zauvijek mijenja.
Nakon smrti umjetnika pijata iz Brtonigle, više ništa neće biti kao prije. Promjene nam nisu pred vratima, već su nametljivo ušle u naš životni prostor. Treba vjerovati da će život s njima s vremenom biti bolji. Drugačiji svakako hoće. Ipak, ova smrt, prva doduše, pa i najteža, za obitelj naravno najbolnija, nije pravilo nego iznimka. Kolikogod je koronavirus potencijalno smrtonosna bolest, s njom se ipak puno više preživljava nego umire. I to je dobra okolnost. No to ne znači da se ne treba striktno pridržavati pravila ponašanja kod njenog suzbijanja. Uz neka druga ograničenja, samo dva metra udaljenosti od drugog čovjeka doslovno spašavaju živu glavu.
Uskoro se očekuje kulminacija bolesti. Posebno u Istri naslonjenoj na Italiju gdje tisuće ljudi odlaze na rad. Isto kao što su tisuće Talijana prije nego ih je pokosio koronavirus slasno uživali u istarskim delicijama. U tom međusobnom druženju koronavirus je ušao u krvotok Istre. Zato će sada, nakon proteka određenog vremena, krivulja bolesti drastično porasti, penjat će se stupci s oznakama "zaraženi" i "umrli". Ne zna se točno koliko će ih biti. Psihički se nacija mora za to pripremiti. Privikavanje je u tijeku. Suptilno, postupno, korak po korak razvija se svijest da će biti mrtvih. Brutalno, ali istinito.
Kroz pametne istupe Vlade i stožera stvaraju se pretpostavke za novi život koji će imati svoju konkretnu cijenu -
u ljudskim životima. Nije slučajno u jučerašnjem obraćanju naciji premijer Andrej Plenković rekao da će ?dani,
tjedni i mjeseci biti teški?. Osim teške gospodarske situacije za koju se pripremaju adekvatne i spasonosne
mjere, između redaka je najavio da se mora pripremiti crnina. Poznato je da su žrtve sastavni dio rata, a
Hrvatska je u ratu: drugačijem i protiv nevidljivog, dosad nepoznatog neprijatelja. Smrt zato polako postaje dio
svakodnevice, ali razloga za paniku neće biti. Zdravstveni sustav je dobro posložen, posebno u Istri. Mogu ga
ugroziti jedino neodgovorni pojedinci.
Činit će se suludo, no apsurd je kako je koronavirus donekle pravedna bolest. Bez obzira na socijalni, materijalni i intelektualni status, od nje nitko a priori nije zaštićen. Oboljeti i umrijeti mogu svi: od najobrazovanijih do onih koji ne znaju čitati, od najbogatijih i najmoćnijih do najsiromašnijih. Sve ovisi o tome koliko će se tko čuvati. Uz to svakome je potreban onaj mali faktor sreće koji čovjeku u životu pripadne barem jednom. Srećom u nesreći, ne umire se tek tako. I zato, treba ponavljati, nema mjesta panici. Naprosto se mijenjaju pravila igre koja traže prilagođavanje novim okolnostima pa ako je naputak da se ograniče kontakti, treba ih bespogovorno ograničiti. U tome su najveća opasnost sebičnjaci.
Druga kategorija društveno opasnih su neoprezni, dok su treća oni s tezom da ih je baš briga za koronavirus. To su glupani. Njima, kao, ništa ne može biti. Ako pak i obole, ozdravit će, jel'. Tako mogu razmišljati sve dok im
netko blizak ne završi na respiratoru, i to ako ne bude gužve i čekanja za taj uređaj. U protivnom, grist će se
do kraja života.
Hrvatske vlasti i lokalni stožer pažljivo i bez panike, s velikom dozom opreza pripremaju javnost na drastično pogoršanje situacije koje će očito uskoro uslijediti. Velika je vjerojatnost da će se situacija usložiti do te mjere da će se najprije u Istri, a potom vjerojatno i u cijeloj Hrvatskoj ili njenom većem dijelu, stupanj zaštite podignuti na još višu razinu. Život bi se po tom izglednom scenariju preventivno i privremeno mogao svesti na minimalno, kontrolirano i ciljano dopušteno kretanje. Učinkovitost takvih, ali i još drastičnijih metoda spasila je Kinu od potpune kataklizme. Ta je država - kojom vlada moćna Partija s deficitom ljudskih prava kad su u pitanju čudne interpretacije viših državnih interesa - koronavirus suzbila željeznom disciplinom i strogom karantenom.
Relativno brzo, bolno, traumatično, ali efikasno. Cilj je kod Kineza opravdao sredstva. Mentalitetom drugačije strukturirana Europa, s prevladavajuće mediteranskim zemljama poput Hrvatske, nesklona je limitiranju prava i sloboda pojedinaca. Metode koje u Kini zbog brutalnosti u primjeni i kažnjavanju prolaze bez većih tenzija, ovdje bi pak izazvale revoluciju. Stoga je kineski model borbe protiv koronavirusa u Hrvatskoj gotovo nemoguće primijeniti. Naše suočavanje sa zarazom čije krajnje granice još nismo upoznali i dalje se svodi na dva cilja: ograničiti prebrzo širenje virusa u zajednici i eliminirati mogućnost unutarbolničkih epidemija. Treba nam odgovornost, disciplina, solidarnost. I da, i dalje nema panike, situacija je pod kontrolom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
