Eurograđanima prijeti siromaštvo

Ilustracija

Zanimljive se brojke proteklih dana vrte po europskim i domaćim medijima. Dok u Hrvatskoj državni i javni službenici slave povišicu od šest posto, a radnici u privatnom sektoru žive u strahu od otkaza zbog recesije i pada u siromaštvo, još jednom se pokazalo da je najbolje na Olimpu europske politike.

U Bruxellesu su plaće porasle svima zbog povećanih troškova života pa će tako članovi Europske komisije, poput HDZ-ove Dubravke Šujice, primati oko 26 tisuća eura, članovi europarlamenta 9.800 eura plus oko četiri i pol tisuće za troškove. Plaće će značajno porasti i cijelom briselsko-strasburškom euro-uhljebničkom aparatu.

Porast njihovih plaća je, da se razumijemo, posve po zakonu koji predviđa rast plaća s rastom inflacije. Činjenica je da im plaće zapravo isplaćuju europski porezni obveznici koji ne uživaju takve privilegije, ali nema veze. Eurozastupnik mora imati pregršt novca da bi bio nepotkupljiv, iako su mnogi od njih ujedno i lobisti za pojedine kompanije.

Njihovi zaposlenici – suradnici u obavljanju tog složenog posla – također imaju pravo na povišicu i mogu već sada upregnuti da bi ostali na poslu i nakon euroizbora u svibnju 2024. godine. Štoviše, predlaže se angažiranje još 116 asistenata i zaposlenje 52 stalnih uhljeba u Europskom parlamentu.

Istodobno, statistički podaci koji obuhvaćaju velike zemlje europske unije pokazuju da se u najvećima od njih – poput Italije, Francuske i Grčke – oko petina stanovništva plaši pada u siromaštvo zbog skupoće, gubitka posla i niskih plaća i mirovina. Najviše se siromaštva plaše Grci, ali i u svim drugim eurozemljama građani osjećaju niži standard od dosadašnjeg. Slabije se hrane, ne mogu ništa uštedjeti, sve manje razmišljaju o odlasku na odmor i na kupovinu odjeće, obuće, stvari za domaćinstvo i zadovoljavanju kulturnih potreba.

Ti se pak podaci skladno uklapaju s hrvatskim statistikama prema kojima se petina građana boji pada u siromaštvo, neimaštinu pa i glad. O odlascima na ljetovanje ili u restorane već sada najmanje polovica Hrvata može samo sanjati.

Ne dijeli se, očito, samo politika EU na dvije brzine, nego se njezini građani dijele na prvorazredne i drugorazredne, odnosno na bogatije i siromašnije. S time da su bogatiji oni koji mogu danas kupiti ono što su kupovali i jučer, dok će ostali pođoniti cipele i preokrenuti kaput od prošle zime.

Ipak, euro-političari i euro-uhljebi, pod vodstvom Ursule van der Leyen i Dubravke Šujice, uz asistenciju Charlesa Michela, uvjeravati će nas da živimo u najboljem od svih svjetova. Europska demokracija nema premca, poručuje nam moderna vlastela iz Bruxellesa, kojoj ne pada na pamet na, primjerice, podjeli eurobožićnice svim građanima EU-a da bi i oni vjerovali u boga Europe koji nam već sada nudi bijeg iz doline suza.