stanković umažanima predstavio "depru"

"Tek kad sam napisao knjigu shvatio sam koliko je depresivaca oko nas jer su mi se masovno počeli javljati ljudi na ulici i u susjedstvu"

| Autor: Zvonimir Guzić
(Snimio: Zvonimir Guzić)

(Snimio: Zvonimir Guzić)


Premala je bila Gradska vijećnica Grada Umaga za sve znatiželjnike koji su sinoć došli na prezentaciju knjige "Depra" autora Aleksandra Stankovića. Dupkom puno vijećnicu, u kojoj se natiskalo oko 150 posjetitelja, na početku su pozdravili Marina Duić-Manojlović (uime Hrvatske udruge za bolesti štitnjače Umag) i ravnatelj Gradske knjižnice Umag Neven Ušumović kao organizatori, a ujedno i moderatori razgovora s gostom Stankovićem. Odmah je istaknuto da se, nažalost, knjiga neće moći kupiti jer je četvrto izdanju u tisku, a da su prva tri od 6000 primjeraka rasprodana.

"Za one koji ne znaju ovo je Aleksandru peta knjiga. Ispred mene je knjiga "Sto faca i Aca" koja se bavi emisijom Nedjelja u 2, zatim su tu i tri zbirke poezije "Jutra pobijeđenih", "Igor Mandić na mjesecu" i "Uglavnom su me voljele starije gospođe".

""Depra" je također započeta kao zbirka poezije, ima originalnu formu, s lijeve strane se nalaze stihovi, a s desne prozni elementi. Na kraju imamo još dva jako zanimljiva djela, osnovne podatke o depresiji i intervju s kolegom Borisom Rašetom. Knjiga inače govori o dugogodišnjoj borbi autora s depresijom. Ja bih sad postavio i prvo pitanje našem gostu. Što za vas znači doći na jedno ovakvo uživo predstavljanje knjige?" nakon kratkog uvoda i pitanja ravnatelj Ušumović, predao je mikrofon Aleksandru Stankoviću.

"Hvala svima što ste došli u ovolikom broju, to je bolja posjeta nego što sam je imao u Zagrebu prošli tjedan. Volim otići na ovakve događaje jer se razvije interakcija s publikom. Kroz knjigu sam opisao svoju borbu s depresijom posljednjih 14 godina i želja mi je bila upoznati ljude s ovom bolešću i pružiti neku vrstu podrške onima koji su se našli u sličnoj situaciji kao ja. Tek kad sam napisao knjigu shvatio sam koliko je depresivaca oko nas jer su mi se masovno počeli javljati ljudi na ulici i u susjedstvu", rekao je Stanković na početku razgovora.

Na red je došla Marina Duić-Manojlović, koja je nakon par osobnih pitanja gostu, iznijela zabrinjavajući podatak kako u Hrvatskoj oko 50 tisuća mladih i djece ima neki psihički poremećaj. Istaknula je i nagradu "Mentalno zdravlje" udruge Životna linija koju je Stanković dobio krajem prošle godine i pitala ga što mu ona znači u kontekstu njegove knjige i borbe s depresijom.

"Trebao sam napisati knjigu kako bih dobio neku nagradu jer me u ovim novinarskim natjecanjima uvijek Zoran Šprajc pobijedi. Naravno, zezam se. Tragičan je podatak koliko mladih je mentalno bolesno, mladi sve teže prate društvene trendove i, nažalost, ako ne uspijevaju dostići neke norme, padaju u probleme. Nagradu sam vjerojatno dobio jer sam bio medijski eksponiraniji od ostalih kandidata i kao takav dopirao do mnogo više ljudi, što je bio povod priznanju."

Neven ga je zatim pitao je li mu se bilo teško odlučiti na pisanje knjige s obzirom da je javna osoba i da si je mogao narušiti imidž oštrog, ciničnog novinara jer je činjenica da ga ljudi sada drugačije doživljavaju.

"S 53 godine već sam formiran čovjek i kao takvog nije me briga za mišljenje onih koji mi nisu bitni, veći problem mi je bio doma sa suprugom koja me podržavala cijelo vrijeme pisanja, ali kad je vidjela da sam ja stvarno napisao knjigu onda se zabrinula. Nije bila sigurna da želi da se obitelj izlaže na taj način jer je u knjizi dosta obiteljskih situacija koje sam prolazio. Na kraju smo stavili na vagu korist koju bi knjiga mogla donijeti društvu, u odnosu na obiteljske neugodnosti, nakon čega je pala odluka da ipak objavimo "Depru"".

Nakon ovog odgovora i supruga Željka, koja je bila u publici, dobila je gromoglasan pljesak. Aleksandar je tada opisao i kako je shvatio da boluje od depresije.

(Snimio: Zvonimir Guzić)(Snimio: Zvonimir Guzić)

"Od prve spoznaje da nešto nije u redu do odlaska liječniku prošlo je svega pet dana, ljudi obično godinama trpe to stanje, a nerijetki ga pokušavaju riješiti alkoholom. Bilo je to 2010. godine kad sam nakon dvije neprospavane noći počeo osjećati prve simptome. Javio se nemir kao da želim izaći iz svoga tijela, ruke i noge su mi se počele tresti, a slijedila je i treća noć u kojoj nisam mogao zaspati. Nakon toga osjetio sam nedostatak koncentracije, nisam mogao razgovarati s nekim dulje od minute, a vrhunac je bio gubitak želje za hranom. Sljedeći dan sam otišao kod psihijatrice, koja mi je dijagnosticirala srednje težak oblik depresije. Odmah sam započeo s terapijom čije djelovanje sam osjetio tek nakon dva i pol mjeseca", iznio je svoju ispovijed Stanković.

Nevena je tada zanimalo kako se on kao čovjek "dijaloga" odlučio za terapiju tabletama, a ne na psihoterapeutske razgovore.

"Nisam osoba koja propagira farmakoterapiju. Postoje ljudi koji se izliječe razgovorom, postoje i oni koji se nakon nekoliko godina "skinu" s tableta, ja sam dvaput pokušao prekinuti terapiju, ali bolest se vraćala. Ja nemam taj luksuz od recimo pola godine da pokušam funkcionirati bez terapije jer mi to posao i obiteljske obaveze ne dozvoljavaju. Možda mi to uspije jednog dana u mirovini, ali sad se moram držati te jedne tablete antidepresiva dnevno."

Na kraju je jedna od moderatorica Marina, prije pitanja publike, zamolila sve prisutne da poslušaju pjesmu Đorđa Balaševića "D-moll" kako bi svi doživjeli taj osjećaj beskrajne tuge koji depresivne osobe imaju.

(Snimio: Zvonimir Guzić)(Snimio: Zvonimir Guzić)

Nakon pjesme, uslijedila su pitanja publike. "Što mislite da je bio okidač za vašu bolest, jeste li razmišljali o tome?" - bilo je jedno od pitanja upućeno iz publike.

"Postoji više faktora koje sam uzeo u obzir. Prvi je bio smrt oca u mojoj 13. godini što je bio velik šok za mene, drugi razlog bi mogao biti rat, zatim stresni posao koji radim, zanimljivo da mi se bolest javila kad smo dobili bebu - i muškarci mogu oboljeti od postporođajnog sindroma, možda je to bio uzrok, teško je odrediti."

Premda se radi o opasnoj bolesti, tijekom razgovora bilo je i šaljivih konotacija što je ozbiljnoj atmosferi davalo dozu humora i često izazivalo smijeh kod publike.

Na kraju je Aleksandar Stanković još jednom zahvalio svima što su došli u tako velikom broju i pozvao sve da budu dobri jedni prema drugima jer je to najvažnije u životu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater