predstava nastala po tekstu Emme Kliman
Praizvedba "Brodova od papira" u petak navečer
Mlada ekipa "Brodova od papira" (Snimila Leona Teodorević)
U Istarskom narodnom kazalištu jučer se novinarima predstavila ekipa predstave "Brodovi od papira" koju na tekst Emme Kliman režira Gabrijel Lazić, a praizvedba je u petak u 20 sati na Maloj sceni.
Kako je više puta istaknuto, i kako se vidjelo iz kratkog isječka kojeg su izveli na predstavljanju, radi se o pulskoj priči posvećenoj brodogradilištu Uljanik i tome kako je Uljanik oblikovao ovaj grad, a sve iz perspektive jedne obitelji.
Projekt KUMMA
Umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin objasnio je da je predstava nastala u sklopu projekta KUMMA odnosno Kreativno umjetničko mentorstvo za mlade autore, a svrha mu je da bude kao nekakva ruka pružena mladim autorima koja će im pomoći da se plasiraju na regionalnu kazališnu scenu. Zbog toga su svakom mladom autoru dodijelili mentora i asistente pa je Jasna Jasna Žmak bila mentorica za dramaturgiju, Mauricio Ferlin za scenografiju, Alen i Nenad Sinkauz za glazbu, Desanka Janković i Ferlin za kostimografiju, a Ferlin i za režiju te Leo Rafolt. Od asistenata, članova Dramskog studija INK-a tu su bili Iris Peršić za dramaturgiju, Adrijan Bančić za scenografiju i Maria Burić za režiju. Koordinatori polaznika Dramskog studija uključenih u proces su Marijana Peršić i Luka Mihovilović. Dizajner svjetla je Dario Družeta.
Ravnateljica INK-a Gordana Jeromela Kaić bila je slikovitija i rekla da naziv KUMMA ima simboliku kao brod koji je imao kumu kad je porinut, pa je tako i INK kao dobra kuma za njihov odlazak u dalje umjetničke vode.
Dobili smo tekst koji se referira na Pulu, na zajednicu, ali ima obilježje lokalne zajednice. Univerzalan je upravo u ovom segmentu obiteljskih odnosa i mislim da će se svaka obitelj, na svijetu, prepoznati u ovome što je Emma ispričala u tekstu, istaknula je ravnateljica.
Moment nostalgije
Emma Kliman i dalje je studentica dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a kaže da je tekst krenuo od jednostavnog zadatka jer je trebalo napisati cjeloviti dramski tekst pa je ovo bio njen prilog za ispit. Na koncu je preko Romine Vitasović tekst došao u Ferlinove ruke.
Tekst je nastao u Zagrebu, možda u nekim trenucima nostalgije, nedostajanja doma i lokalpatriotizma, ali sama ideja teksta počela je od momenta intimne obiteljske priče pa je na neki način to poludokumentarni oblik teksta s velikom dozom fikcije, kaže Kliman koja se nada da će ga publika prihvatiti, tim više što prvi put u struci radi u svom rodnom gradu, što joj je jako drago.
Redatelja Gabrijela Lazića, mladog Puljanina koji je završio akademiju u Sarajevu, tekst je jako dirnuo i bio mu je jako blizak jer je cijelo njegovo zaleđe i obitelj uljanikovska tako da dosta stvari u tekstu rezonira s njim, poput razgovora koji se vode u obitelji.
Činilo mi se da taj tekst pripada najviše Puli, s obzirom na cijeli kontekst. Sada se možda se nazire neka svjetla točka u tom Uljaniku, ali mislim da je nekako bitno da se ispriča ta priča, ne samo pitanje Uljanika nego i međugeneracijskih odnosa, kaže Lazić.
Tri četvrtine glumačkog ansambla ne dolazi iz Pule, što znači da su morali učiti dijalekt, a ravnateljica INK-a ističe da su ga odlično savladali. Tea Harčević dolazi iz Petrinje, pa koliko god da nema neku poveznicu s Uljanikom i s ovom regijom, osjeća se kao da zna ovu priču i kao je možda bila na neki način dijelom te familije iz priče. Borisu Barukčiću ovo je prilika da još jednom bude u Puli koju jako voli i radi tekst za koji misli da je važan za zajednicu. Nikola Radoš dolazi iz Čepina, a kada je vidio da se održava audicija za predstavu, prvo se malo nećkao no onda je shvatio da je tekst predobar da bi propustio priliku.
Prvo sam se malo bojao tog dijalekta, pošto sam iz skroz drugog tijela naše zemlje, ali zapravo volim raditi na jeziku, na dijalektu i ovi oko mene kažu da mi ne ide tako loše, ali vidjet ćemo što će pulska publika reći, kako će mi presuditi, kaže Radoš. Ako je suditi prema kratkom isječku iz predstave koji su jučer izveli, Radoš može biti spokojan.
Ljubav prema Puli
Iz Pule je i Linda Kliman, inače sestra autorice teksta, radi čega je ostvarila jedan drag, intiman odnos prema cijelom projektu, a i Lazićem se zna od osnovne škole dok je s Radošem studirala zajedno.
Mislim da ovaj tekst može donijeti nešto što nam je potrebno u smislu tog srca i emocije koju svi mi imamo za ovaj grad i na kraju krajeva i za svoje vlastite obitelji, kaže Kliman.
Josip Kresović je autor scenografije, multimedijski umjetnik koji je završio psihologiju, tako da iz više kutova promatra tu likove i načine koji se stvaraju što mu pomaže u kreaciji scenskog dizajna. Scenografija se sastoji i od plavih trliša koje su Puljani poklonili, a u prijašnjim radovima koristio je već plavo odijelo, s obzirom da dolazi iz radničke obitelji.
Dimitrije Simović već dugo se bavi glazbom pa je prvo htio sam da nekako zvuk bude vezan za rad brodogradilišta i tu ogromnu, monumentalnu industriju. Kako brodogradilište ne radi, inspiraciju je našao u toj blizini mora i skučenoj malog doma, u kojem se rađa neka obiteljska i napetost i olakšanje.
Reprize predstave su na rasporedu su u subotu, ponedjeljak i utorak u 20 sati. Predstava traje 80 minuta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
