U galeriji Novo u četvrtak navečer otvorena je izložba »Limit reprezentacije« konceptualnog umjetnika Hrvoja Hiršla, a predstavlja radove od crteža i slika, preko video dokumentacije performansa te svjetlosne instalacije na bazi kvantne optike. Pojedinačno radovi istražuju različite aspekte realnosti, percepcije i ljudskog iskustva a zajedno, portretiraju odnos između prirodnog i tehnološkog svijeta kao dva prividna polariteta, ali u stvarnosti neodvojiva segmenta ljudskog postojanja.

Pokušaj viđenja stvarnosti

Izložba je dio šire teme »Limit reprezentacije« koju je umjetnik razvijao tijekom posljednjih pet godina, inspiriran istoimenim tekstom nastalim kao refleksijom na boravak u Max Planck Institutu. Radi se o tekstu koji istražuje granice reprezentacije kroz prizmu osjetila i uma, naglašavajući kako percepcija stvarnosti nije izravna, već je filtrirana kroz slojeve iskustva, evolucije i kognitivne obrade. Autor uvodi ideju da je vidjeti zapravo dodirivati, s obzirom na to da je promatranje, na kvantnoj razini, čin interakcije. Raspravlja o ograničenjima ljudskih osjeta, koji primaju samo određeni raspon elektromagnetskih valova, te postavlja pitanje možemo li »vidjeti« ono što je izvan granica osjeta ili uma. Navodi da je reprezentacija istodobno pokušaj i nemogućnost potpunog viđenja stvarnosti. »Kvantna domena pokazuje nam kakav je zapravo čin viđenja. To je čin dodira, u određenom smislu agresivan čin, čin bombardiranja određenog objekta fotonima ili drugim valovima. Da bismo nešto vidjeli, potrebno je odbiti milijarde čestica/valova s površine objekta kako bi ih registrirali naši uređaji ili osjetila. Na neki način, naša realnost, ako je ne dodirujemo, ako s njom ne komuniciramo, ona se ne registrira za nas, nije tamo – ne postoji. Da bismo vidjeli neviđeno i nevidljivo, potrebna nam je neka vrsta reprezentacije. Nevidljivo je hipoteza, teorija, konstrukt koji još nije dokazan. Tek kad to dokažemo, kad postane dio našeg uobičajenog iskustva, konačno to možemo vidjeti«, piše Hiršl.

Tekst razmatra ulogu umjetnosti u proširenju našeg razumijevanja stvarnosti izvan neposrednog iskustva, postavljajući umjetnost kao potencijalno sredstvo za doticanje nedodirljivog i nedostižnog.

- Limit reprezentacije je tekst koji je posljedica mog boravka na Max Plath institutu i dugogodišnje suradnje sa Nevenom Šantićem, fizičarem sa institutom za fiziku u Zagrebu, gdje smo realizirali instalaciju »Collapse«. Taj boravak je bio jedan nekakav početak mog pokušaja razumijevanja kvantne fizike kroz ljudsko iskustvo. Jer ono što sam čuo od fizičara, ta objašnjenja i što sam čitao, mi je bilo s jedne strane razumljivo, a opet s druge strane jako daleko od ljudskog doživljavanja. Gledanje i mjerenje je ista stvar u fizici, jer da nešto možemo vidjeti, mi moramo poslati određenu česticu, određenu silu da odbijemo od tih jako malih čestica. Kada se to događa na svakodnevnoj razini oko nas, to nema tako veliki utjecaj, jer naše tijelo je veliko, pa osim što možda dobiješ crvenilo kože, nema drugi posebni efekt. U kvantnim česticama, kada pošalješ neku česticu, u biti se događa nešto kao biljar, utječeš na to što gledaš i nikad zapravo ne možeš vidjeti stvari kakve stvarno jesu, jer u tom pokušaju gledanja ti praktički mijenjaš tu realnost. To mi je bilo dosta interesantno, kaže Hiršl čija je izložba na neki način u različitim fazama materijalizacija te ideje.

Eksperiment sa zvukovima

Primjerice, na projektu »Otisci zvuka«, na kojem radi nešto od duže vrijeme, u početku je eksperimentirao s različitim zvukovima pa je za jednu od slika koristio i pjesmu »Toxic« Britney Spears, ali to mu se nije u potpunosti se uklapao u tu neku čistinu projekta. U ovim se primjerima možete vidjeti stotine različitih frekvencija i otisaka samog prostora u kojem je nastao taj rad.

- I što je bilo dosta bitno za mene u toj izložbi i performansu, je da pokažem sam proces koji je po meni jedan od ključnih elementa umjetničkog rada, jer to je jedini stvarni živući moment. Ovo ostalo su artefakti, dokumenti tog događaja, trenutka, taj neki zapis sile, vremena ili čega već, kaže Hiršl koji je publiku proveo i kroz ostatak izložbe, ukratko ispričavši što eksponati predstavljaju i kroz koje se moglo vidjeti kako sve to funkcionira. Izložbu, koju se može razgledati do 26. travnja, organizirala je udruga Metamedij u čije je ime preksinoć govorila Marjeta Bradić.

Povezane vijesti

• "Izmisliti prostor, ispuniti prostor": U potrazi za pregledom suvremene istarske scene
• Godišnja izložba radova učenika ŠPUD Pula: Kreativnost - odlika svih ljudi
• U Galeriji Novo otvorena godišnja izložba radova učenika Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula