Investicija od ugrubo šest, sedam milijuna kuna vodnjanskog maslinara Sandija Chiavalona, koja se trebala realizirati na Vodnjanskoj cesti, preko puta velikog maslinika Oio Vivo, propala je zbog neodgovorne administracije. Nedavna odluka Ministarstva poljoprivrede da ne izda suglasnost na odluku Grada Vodnjana o davanju u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta tog je maslinara svjetskog glasa, koji svoje ulje proizvedeno u Vodnjanu izvozi u 23 zemlje, na gotovo sve kontinente, ostavila bez 30 hektara zemlje na kojoj je htio podići najsuvremeniji maslinik s otprilike devet do deset tisuća stabala i zaposliti četiri nova radnika. Radi se o ozbiljnom proizvodnom projektu koji bi, kako kaže Chiavalon, bio koristan i za širu zajednicu, za državni i gradski proračun. Ali uzalud svi ti planovi kada je država rekla svoje, a to je da Chiavalon, kao ni drugi vodnjanski poljoprivrednici, ne može dobiti u zakup više od deset hektara državne zemlje, jer je Grad Vodnjan to negdje odredio.

Činjenica je da je država u ovom slučaju bila sitničava i da je mogla, prema svemu sudeći, dati suglasnost. Naime, u gradskom planu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, pojašnjava nam vodnjanski maslinar, stoji da se može uzeti u zakup do 10 hektara, no uz izuzetak da to može biti i više ako se radi o jednoj čestici. A ovdje je upravo takav slučaj. Jer riječ je o zemljištu od 70-ak hektara koje je Grad podijelio na šest proizvodnih cjelina. U natječaju, čiji je sadržaj također moralo amenovati Ministarstvo, pisalo je da, ako se netko javlja za jednu česticu, može uzeti u zakup do 40 hektara. No, nakon što je natječaj okončan, Ministarstvo mijenja ploču i kaže da se na toj parceli može uzeti u zakup maksimalno deset hektara. Sada Chiavalonu ne preostaje drugo nego da ili uzme deset hektara u zakup ili odustane od projekta.

- Zvali su nas iz Grada da odaberemo koju ćemo od te tri parcele od po deset hektara uzeti u zakup. To nije ni blizu onoga što sam tamo htio napraviti, uvesti automatizirani sustav, kompletno novu tehnologiju u održavanje nasada… Pitanje je hoćemo li uopće ući na tih deset hektara, moramo napraviti ekonomsku analizu hoće li sve to biti isplativo raditi na zemljištu te veličine. Danas postoje razni sustavi koji su ušli u maslinarstvo, intenzivniji se nasadi robotski kontroliraju, obrađuju. Ali za takvo što nam treba velika parcela u komadu. Trenutno imamo 68 parcela na 12 lokacija. Tu se možeš samo konvencionalno baviti ekološkim maslinarstvom. Kad imate jedan, da tako kažem, blok, kao recimo Oio Vivo, onda možete uvoditi suvremene automatizirane sustave, kaže Sandi Chiavalon.

Pitamo ga postoji li šansa da u budućnosti ipak uzme u najam više od deset hektara zemljišta na tom području. "Eventualno na nekom novom natječaju. Ali kako smo mi morali odustati, vjerojatno će se javiti neki drugi ljudi koji će dobiti zemljište. Međutim, pitanje je tko to može staviti u funkciju, jer je riječ o nemaloj investiciji", ističe Chiavalon.

Tim je maslinikom vodnjanski poljoprivrednik trebao udvostručiti broj svojih stabala maslina. Trenutno ima 30 hektara, ali, kao što je i sam već napomenuo, na 12 različitih lokacija, što poskupljuje proizvodnju za 20 do 30 posto u odnosu na onu koja se odvija na jednoj parceli te veličine. "Uvijek možemo povećavati proizvodnju s kooperantima i s otkupom ploda, ali želimo imati što više svoga. No, sigurno neću ići glavom kroz zid. Napravit ćemo koliko možemo i što možemo."

Na pitanje tko je kriv za ovo što se dogodilo, Chiavalon kaže da je možda problem u nedovoljno dobroj komunikaciji Ministarstva i Grada. "Ali nije Grad napamet raspisao natječaj, morao je to učiniti uz suglasnost Ministarstva, čiji referent potom kaže da nije dobro proveden. Da je došlo kod nekog drugog referenta, vjerojatno bi i prošao."

Ističe i da je prije svega problem u zakonima, pogotovo onom o poljoprivrednom zemljištu, koji se, kaže, mijenja sa svakim novim ministrom poljoprivrede. "Dok ga lokalna samouprava počne provoditi, on se već iznova mijenja. Tu je i općenita birokratska sporost. Ovaj je natječaj raspisan prije godinu i pol, i u tom vremenskom periodu nije okončan. U međuvremenu se parcela već mogla raskrčiti i posaditi novi nasad. U 20 je godina provedeno svega tri natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, što je katastrofa. Prvi put sam htio u zakup uzeti državno zemljište još 2004., a dobio sam ga na natječaju 2009. Do danas su bila još samo dva natječaja koja su se uspjela sprovesti. Trebalo bi svake godine biti po jedan natječaj koliko je neobrađene zemlje. U Vodnjanu je više od tri tisuće hektara neobrađenog zemljišta. Ima pregršt zemlje za sve koji se žele baviti poljoprivredom. Samo treba imati volje."

Na pitanje postoji li šansa da negdje drugdje na Vodnjanštini uspije dobiti u zakup 30 hektara zemlje u komadu, Chivalon odgovara: "Na području Vodnjana teško. Možemo dobiti toliko hektara, ali na različitim lokacijama."

Priča nam o jednoj doista apsurdnoj situaciji koja se dogodila nakon posljednjeg provedenog natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Tada su vodnjanski poljoprivrednici dobili ugovore, za koje je suglasnost dalo Ministarstvo, ali i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH), te su s njima su otišli na sud ne bi li upisali posjed. Sud je, međutim, odbio ugovore uz obrazloženje da nisu napravljeni po zakonu, iako ih je, ponavljamo, ovjerio DORH. "Od sto ugovora koji su potpisani, 50 je sud uknjižio, 50 nije, a radi se o istim ugovorima. Ne znaš tko je tu lud. Vratiš ugovor DORH-u, oni kažu da je sve u redu, a sud opet kaže da nije. I to na kraju ne pada toliko teško nekom malom proizvođaču koji je uzeo tri tisuće kvadrata, ali nama profesionalcima, ukoliko zemljište i njegov posjed nisu upisani u gruntovnici, onemogućena je prijava na EU fondove i projekt se ne može kandidirati ili ga odbiju radi takve stvari za koju poljoprivrednik nije kriv."

Što sada, hoće li zbog gubitka onoga što je već osvojio na natječaju imati problema u poslovanju? "Trenutno živimo u redu i bez toga, imamo 11 zaposlenika. I bez dodatnog širenja možemo normalno funkcionirati, nemamo nikakvih dugovanja, redovno isplaćujemo plaće, likvidna smo firma…"

Neki su možda bili zavidni što je Chiavalon na natječaju dobio toliko zemljišta, no on kao profesionalac, a takvih poput njega koji zapošljavaju i žive od poljoprivrede u Vodnjanu ima svega pet, ima prednost pri dodjeli državnog zemljišta. "Pojedinci pričaju svakakve priče, da uvijek mi dobivamo. A tko bi trebao dobiti? Neće valjda građevinar. Kao što se ja neću javiti na natječaj za gradnju zgrade", zaključuje Sandi Chiavalon.

Povezane vijesti

• Na Vodnjanštini šteta od suše 18,5 milijuna kuna
• Od same berbe do maslinovog ulja za izvoz u svega par sati
• IZGLEDA DA JE U DOLINI RIJEKE RAŠE DRUGA VREMENSKA ZONA: Potpuno nevjerojatno za ovaj dio godine - beru se lubenice, a u Vodnjanu - šparoge!