Tih, ali energičan, Adanić je hrvatskoj javnosti možda najviše poznat kao gradonačelnik Varaždina koji je za vrijeme Domovinskog rata spriječio napad JNA na grad, a kasnije pregovarao sa generalom Andrijom Rašetom o povlačenju iz Hrvatske. Ali, sigurno je da je jedan od najzanimljivijih detalja iz burne biografije Štefa Adanića to što je bio sudionik dramatičnih događaja u Banskim dvorima kada je JNA raketirala Gornji grad s namjerom da ubije Franju Tuđmana i Antu Markovića

Dok se Hrvatska javnost i dalje naslađuje pikantnim detaljima iz kluba Dragana Kovačevića, sada već bivšeg šefa Janafa, malo ih zna tko je novi čelnik čovjek moćne državne kompanije, Stjepan Štef Adanić. Rođeni Zagorac, iz Lobora, suosnivač HDZ-a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, magistar koji je na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti magistrirao na studiju o nacionalnoj sigurnosti.

Tih, ali energičan, Adanić je hrvatskoj javnosti možda najviše poznat kao gradonačelnik Varaždina koji je za vrijeme Domovinskog rata spriječio napad JNA na grad, a kasnije pregovarao sa generalom Andrijom Rašetom o povlačenju iz Hrvatske. Ali, sigurno je da je jedan od najzanimljivijih detalja iz burne biografije Štefa Adanića to što je bio sudionik dramatičnih događaja u Banskim dvorima kada je JNA raketirala Gornji grad s namjerom da ubije Franju Tuđmana i Antu Markovića koji su se tamo sastali.

Glas Istre donosi rekonstrukciju tog povijesnog događaja s pokušajem atentata na prvog hrvatskog predsjednika iz ugla Stjepana Adanića, slučajnog svjedoka.

Prva informacija da se na aerodromu Željava kraj Bihaća događa nešto čudno stigla je u Zagreb 6. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima. Kasnije su kroz razne obavještajne kanale pristigle slične informacije koje su odmah proslijeđene dr. Franji Tuđmanu. Nije bilo mnogo detalja, osim da je zrakoplovstvu JNA povjerena zadaća visoke tajnosti. Tog jutra, 7. listopada, Tuđman je radio uobičajeno na Markovom trgu, primao brojna izaslanstva, dogovarao se sa svojim suradnicima. Više od sat vremena u Banskim dvorima, gdje je bilo sjedište hrvatske vlade, Tuđman je razgovarao s mladim varaždinskim gradonačelnikom, njegovim Zagorcem, Stjepanom Adanićem. Predsjednik mu je odmah čestitao na pobjedi u Varaždinu, a razgovor je počeo oko pola 10.

- Dolaziš u hrvatsku prijestolnicu kao ratni pobjednik, a ova je pobjeda prekretnica u Domovinskom ratu i drago mi je da si uspio ostvariti sve što smo dogovorili, rekao je Tuđman Adaniću. Prisjetili su se događaja iz Varaždina kada je JNA izvela napad na Sloveniju. Adanić je mislio da bi bilo najbolje blokirati izlazak vojnika iz kasarni, ali se Tuđman tome protivio, ocjenjujući da bi se to moglo iskoristiti uz tvrdnje da je tako napadnuta vojska. Razgovaralo se o varaždinskoj ratnoj pobjedi, osvojenom naoružanju, stanju na hrvatskim bojištima i imenovanju Adanića na nove pozicije.

- Rekao sam Tuđmanu: "Gledajte, ja sam gradonačelnik Varaždina, ratni pobjednik kao što ste rekli i mislim u Varaždinu završiti mandat do kraja". Tuđman je odgovorio: "Trebam te ovdje u Zagrebu, jer si sve svoje zadaće ispunio. Bit ćeš ovlašteni pregovarač u ime Hrvatske o odlasku JNA iz Zagreba. Pregovarat ćeš s komandantom Pete vojne oblasti generalom Rašetom, koji je opunomoćen od strane saveznog sekretara za narodnu obranu, generala Veljka Kadijevića i bit ćeš pomoćnik Gojku Šušku". Tuđman je nabrajao još dužnosti koje je predvidio za Adanića koji je samo konstatirao: "Predsjedniče, pa to je puno poslova". Malo se dvoumio, a Tuđman je nastavio: "Štef, to je zapovijed, to su nove zadaće". ”Razumijem Predsjedničke, ako vi tak’ velite”.

Na tom ugodnom i prijateljskom razgovoru u Banskim dvorima Tuđman se prisjetio događaja iz siječnja 1991. kada je letio u Beograd spriječiti vojni udar koji je bio predviđen za 25. siječnja. Predsjednik je govorio da je uspio uvjeriti Kadijevića da ne krene vojskom na hrvatski državni vrh. Govorio je i o događajima iz svibnja, nakon referenduma, kada je opet postojala opasnost od vojnog udara. Posebno se Tuđman osvrnuo na događaje u Sloveniji, kada je glavni udar upravo išao iz Varaždina. Tridesetak tenkova je 25. na 26. lipnja krenulo prema Sloveniji, a komandirao je pukovnik Popov.

- General Trifunović je bio zapovjednik korpusa, a pukovnik Berislav Popov bio je zapovjednik vojarne u kojoj je bilo 100 tenkova. Po nalogu Ante Markovića krenuo je, kako je govorio, "zaštititi granice Jugoslavije prema Austriji". Mi smo u Varaždinu razmišljali da napadnemo vojarnu i obavijestio sam Tuđmana. Rekao mi je da odmah prekinem sve aktivnosti, jer bi ispao agresor u svojoj vlastitoj državi, već da Slovencima kažem puteve kretanja veli Adanić i prisjeća se da je i sam, u automobilu, pratio jedinice JNA i sve javljao Slovencima u Ptuj, Ormož i Maribor, koji su odmah reagirali i uspjeli se organizirati. Ormoški most bio je blokiran, Popov se morao vratiti nazad preko Međimurja i izgubio je mnogo vremena. Kasnije su Slovenci poslali Adaniću zahvalu, a o svemu tome se opušteno razgovaralo i u Banskim dvorima.

- Bio je to krajnje prijateljski razgovor koji je trajao duže od sat vremena. Tuđman je bio dobro raspoložen, sretan zbog te varaždinske pobjede, nije iskazivao nikakav strah, iako je u zraku visilo da se nešto može dogoditi svjedoči Adanić kojega je Tuđman nakon toga pozvao na ručak, koji je bio zakazan oko 13 sati.

- Na moje veliko iznenađenje ugledao sam predsjednika SIV-a Antu Markovića, pa Mesića i Šuška. Tuđman me predstavio, ali zanimljivo je što je bila suština tog okupljanja. Malo nas je danas živih, kao svjedoka tog neobičnog dana u Banskim dvorima, a sve se vrtilo oko toga da je Franjo Tuđman govorio Anti Markoviću da se stavi na raspolaganje hrvatskoj državi, da ostane ovdje i priredi konferenciju za novinare gdje bi sve to objavio. Obrazlagao je Tuđman da bi takav potez Ante Markovića svijet znao jako cijeniti i bio bi to snažni vjetar u leđa Hrvatskoj u borbi za samostalnost, prisjećao se kasnije Adanić.

Za vrijeme ručka se Ante Marković držao kiselo i rezervirano. Odgovorio je Tuđmanu: "Predsjedniče, ja sam predsjednik savezne vlade i imam svoju stranku i s njom ću demokratizirati Jugoslaviju. Imam i potporu Amerike”. Adanić kaže da je stekao dojam da se izvlači. Mesić nije mnogo govorio i glavnu su riječ vodili Tuđman i Marković. Šušak je govorio isto kao i Tuđman, a tom se stavu pridružio i Adanić. Na kraju predsjednik savezne vlade nije prihvatio prijedlog predsjednika Hrvatske. Tuđman je lupio šakom u stol. ”Vidiš, pod ovim hrvatskim krovom svi smo ovdje Hrvati i ne možemo se dogovoriti u ključnom trenutku stvaranja hrvatske države”. Ručak je završio u jednom mučnom raspoloženju i nitko nije bio raspoložen. Tuđman je ustao i napustio prostoriju, a za njim i svi ostali. Pozdravili su se i Adanić se uputio prema Markovom trgu. U to vrijeme već su do Zagreba doletjela dva borbena MIG-29 iz smjera Bihaća.

- Kada sam se spuštao po stepenicama začuo sam zrakoplove. Čuo se strašan prasak, kao da sam u paklu. Prašina, cigle, crjepovi, lim, sve se drmalo i bilo je u dimu. Dvije navođene bombe, jedna američka i jedna ruska pale su baš na mjesto gdje su malo prije ručali Tuđman i njegovi gosti. Veliki luster srušio se na stol gdje je bio serviran ručak. Zrakoplovi su letjeli preko Varaždina do Zagreba i ciljali su nevjerojatno precizno, pa smo sumnjali da je netko postavio i lokator. Tuđmana i sve nas spasilo je to što smo par minuta ranije otišli. Da nije bilo uvjeravanja Markovića ručak bi možda i prije završio, tko zna nagađao je Adanić kojeg je crijep pogodio u nogu. Prisjećao se da je u prvom trenu bio totalno dezorijentiran, a kada se vratio u zgradu osiguranje je Tuđmana već odvelo u atomsko sklonište na Dubravkin put.

Jedna raketa pogodila je tog dana i restoran Dubravkin put na Tuškancu i u toj je eksploziji izgubio život Marko Mikić, koji je tamo bio s cisternom za gorivo. Više Zagrepčana bilo je ranjeno. Sat vremena nakon napada Tuđman je pozvao Adanića da dođe u atomsko sklonište. Tamo mu je napisana i punomoć za pregovore s generalom Rašetom. Tada je Adanić upitao Tužmana: "Predsjedniče, malo prije su vas skoro ubili i sve nas zajedno s vama, a vi sada meni pišete punomoć da idem razgovarati s Rašetom. Ima li to smisla". Tužman mu je odgovorio "Štef, ima smisla, znam što radim. Tak’ kako smo se dogovorili, budi tamo u osam sati".

Adanić se vratio u Varaždin i idući se dan pojavio na pregovorima. Agotić i on cijeli su dan razgovarali s Rašetom, a isti dan je proglašena neovisnost Hrvatske.

- Gospodine Rašeta, zašto se izvršili atentat na predsjednika Tuđmana, bilo je moje prvo pitanje. Malo je zastao, pogledao je pukovnika KOS-a Stamenkovića koji je u tom času šutio i rekao "žao mi je što se to dogodilo". Rašeta i Stamenković stalno su se pogledavali i ubrzo je Rašeta dodao: "vjerojatno ste si to vi sami napravili". Adanić je reagirao kazavši da je to "nevjerojatna provokacija" i pitao ga "kako to uopće može reći".

U tim razgovorima nisu sudjelovali samo Rašeta, Stamenković Agotić i Adanić, već i europski promatrači, a sve se snimalo. Pregovarali su od 8. listopada do 24. prosinca , a Stamenković je Rašeti stalno bio iza petama, budno prateći što se događa, da se general možda ne bi nešto dogovorio s Hrvatima.

- Tuđman nam je govorio da je glavno spriječiti da Rašeta granatira Zagreb. Postojale su obavještajne informacije da bi se, ukoliko pregovori propadnu ili mi loše pregovaramo, upravo to moglo dogoditi, kazao je Adanić.

Sve važnije objekte u Zagrebu JNA je već bila naciljala iz Maršalke, velike vojarne na rubu grada. Prvog dana razgovora Rašeta je rekao Adaniću: "Varaždin se više neće ponoviti u Zagrebu. Ja ću Zagreb razoriti". Bile su to strašne prijetnje i to izrečene ispred europskih promatrača. U toku pregovora dogodio se i mali incident, upravo s generalom Agotićem u glavnoj ulozi. Iako je tokom pregovora bio mirniji od Adanića u jednom je trenutku izgubio živce i pokušao baciti pepeljaru na Rašetu.

- On je bio školovani časnik, ja Zagorec, civil. Nisam se nadao da će Agotić uzeti pepeljaru s namjerom da je baci na Rašetu. Primio sam ga za ruku: "Imra, nemoj", a Rašeta se furiozno dignuo i rekao "prekidamo razgovore". Adanić je odmah nazvao Tuđmana i rekao da je došlo do incidenta. ”Kakav incident”, pitao je Tuđman. ”Rašeta je otišel”. Tuđman je šutio. ”Imra mu je htio baciti pepeljaru u glavu, nije mu na kraju bacio jer sam ga primio za ruku”. ”Odmah dođi do mene”. Tuđman je još jedanput u živo saslušao što se dogodilo i zvao je Agotića i Rašetu. ”Neću pregovarati više s hrvatskom stranom u hotelu I, jer su oni meni prijetili. Htjeli su me ubiti i gađali su me s pepeljarom”, rekao je general Rašeta. Dva dana su pregovori bili prekinuti i nastavljeni su tek treći. ”Daj Imra, situacija je zeznuta, moraš napisati jedno pismo gdje garantiraš osobno Rašeti sigurnost i da se to neće ponoviti. Nakon toga Agotić je uzeo kemijsku i počeo pisati”. Napisao je pismo i tako je "slučaj pepeljara" bio zaključen. Rašeta se vratio na pregovore, situacija se smirila, a obavještajni su podaci ukazivali da je u Maršalki stanje pune pripravnosti. Iz vojarne je pobjegao Mirko Mičić i svjedočio da je tamo sve spremno za napad. ”Ljudi moji, vi nemate pojma što oni rade. Sve je naciljano i samo se čeka zapovijed Rašete. Postoji i njegov zamjenik ako se Rašeti nešto dogodi", izvijestio je tada Mičić.

Kada sam prije izvjesnog vremena razgovarao s Adanićem pitao sam ga je li Tuđman imao neke informacije da se sprema napad. Odgovorio mi je: ”Tuđman je znao da se nešto sprema i imao je obavještajne informacije. Kada sam s njim razgovarao tog jutra nisam imao dojam da je uzbuđen. Rekao je samo da je vani zračna uzbuna jer "opet se divlja" i ništa drugo”. Dobio je neke informacije i od Centra za obavještavanje i obavještajnih službi, a zamijećeno je i to da su mnoga veleposlanstva povlačila svoje ljude.

- Tuđman, koji je mnogo sličnih dramatičnih i napetih događaja već proživio, možda i nije davao neki poseban značaj podacima koji su dolazili do njega. Ali, tog je dana mogao poginuti, kao i svi mi koji smo se tamo nalazili. Bila je to i najveća opasnost za Franju Tuđmana tokom Domovinskog rata, tvrdi Stjepan Adanić. Kako su završili pregovori s JNA, tako je Adanić je postao Tuđmanov vojni savjetnik. Kada je došao UNPROFOR Predsjednik se često prisjećao raketiranja Banskih dvora. Govorio je, "tako je gađano srce Hrvatske".

Danas je Adanić opet čovjek za specijalne zadatke, u državnoj kompaniji koja je velikim dijelom kontaminirana zbog ponašanja dosadašnjeg predsjednika Uprave. Iza Adanića se ne vuče nikakav teret, nema afera, ovom samozatajnom Zagorcu naprosto je suđeno da uskače u vatru kada je najgore.

Povezane vijesti

• NOVA VELIKA AKCIJA POLICIJE: Uhićen šef Janafa. Na meti još 10-ak osoba. Sumnjiva i dva saborska zastupnika, jedan iz HDZ-a, a drugi iz SDP-a 
• NOVE POJEDINOSTI O SLUČAJU JANAF: Kovačevića se tereti da je uzeo mito u iznosu od kojeg se zavrti u glavi. Poznato i tko je sumnjivi SDP-ovac
• Uskok smatra da je Dragan Kovačević mitom i korupcijom nabavljao čak i aute za svoju djecu. Još se i ljutio što kći želi Alfu, a ne Mercedes