Skrivene stancije s kažunima kod sv. Foške - novi kandidati za obnovu

Tradicionalna vodnjanska akcija "Moj kažun", zahvaljujući kojoj već 12 godina brojni sudionici tijekom proljeća obnavljaju kažune i suhozide diljem Vodnjanštine, mogla bi se ove godine, od 11. do 25. svibnja, održati na tragu naše prošlogodišnje reportaže. Članak pod naslovom "Koja je to sila natjerala ljude da grade keštelijer kod Batvača", objavljen u ožujku u prilogu Istra plus, o zabačenoj, skrivenoj i malo poznatoj prapovijesnoj, antičkoj, srednjovjekovnoj i novovjekovnoj građevnoj baštini na području između Peroja i Batvača, zaintrigirala je gradsku upravu Vodnjana i potaknula je na odabir lokacija ovogodišnje akcije.

Stanzia Biasiol

Nensi Giachin Marsetič, gradska pročelnica i glavna organizatorica akcije "Moj kažun", posebnu je pažnju usmjerila na nesvakidašnje komplekse suhozidne gradnje koje sam obišao, opisao i snimio lani nedaleko od bazilike sv. Foške kod Batvača. Lani je bilo prekasno da Vodnjanci uključe ta dva kompleksa nalik poznatim velikim kažunima sv. Foške u raspored akcije "Moj kažun" pa smo ove godine krenuli na vrijeme. Uvijek besprijekorno dotjerana pročelnica obukla je patike i vođena znatiželjom uputila se s nama do "Foške" pa još malo dalje do magistralnog vodovoda uz čiju se trasu nalaze, šipražjem skrivene kućice zbijene u male stancije. I pokazala je pritom pročelnica da se u provlačenju kroz trnje, od kažuna do kažuna, sasvim dobro snalazi.

Pokazujemo joj kamene strukture, zidane tehnikom suhozida, dakle bez veziva, a koju čine visoke međe, kažuni i jednostavne pravokutne građevine. Jedna od dviju lokacija na jednoj je staroj skici označena kao Stanzia Biasiol pa sam i u lanjskoj reportaži zaključio da je zaista moguće da se, bez obzira na primitivan način gradnje, radi o stancijama, dvorima, odnosno stambenom i gospodarskom objektu u jednom. Pritom treba zaboraviti na predodžbu o stanciji kao velebnom imanju s rezidencijalnom palačom.

Možemo li, nasuprot tome, zamisliti siromašnu obiteljsku zajednicu sa svojim životinjama u maloj skromnoj korti s nekoliko kažuna, u kojima se vjerojatno kuhalo, boravilo pa i spavalo? Kada su građene te stancije i tko ih je podigao? Teško da ćemo dobiti precizne odgovore na ova pitanja.

- Da, to bi mogle biti stancije. Konzervatori su radili jednu studiju za Vodnjanštinu i znamo da u ovom području ima dosta malih stancija, objašnjava Chiachin Marsetič dok se u pratnji fotografa Štifa provlačimo kroz grmlje do prvog kompleksa. Obilazimo građevine zaogrnute raslinjem, borimo se s trnjem i ostalom vegetacijom koja skriva i pomalo ruši kamen s kamena. Pod zidom kažuna nailazimo i na tek iznikle bljušte! (PIŠE Zvjezdan STRAHINJA, Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU