PIŠE MILAN PAVLOVIĆ

Radon se ne može zanemariti


Prošloga tjedna kolega mi je proslijedio mapu Istre objavljenu na internetskim stranicama Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, na kojoj su prikazani rezultati mjerenja koncentracije plina radona u brojnim objektima na području Istarske županije. Ova institucija, vrlo ozbiljnog naziva, gotovo 300 radonskih detektora rasporedila je po svim vrtićima, osnovnim i srednjim školama na Poluotoku, a zatim nekoliko mjeseci nadzirala i bilježila kakve su koncentracije promatranog prirodnog plina u njima. Rezultat mjerenja je raznobojni „radonski zemljovid Istre“ na kojem prevladavaju „dobre“ zelene nijanse, uz nekoliko zona u kojima izmjerene vrijednosti teže prema crvenom. Slična priča je i na radonskim zemljovidima koji prikazuju mjerenja u vrtićima i školama. I na njima prevladavaju točkice, trokutići i kvadratići umirujućih tonova, ali se na mapama nalazi i nekoliko oznaka koje svojom nijansom sugeriraju da se radi o objektima u kojima bi vjerojatno tom problemu trebalo pristupiti malo ozbiljnije i posvetiti mu nešto više pažnje. Pregledavanjem radonskih zemljovida zaključio sam dakle da prema svemu sudeći stanje na svim tim lokacijama baš i nije kako bi trebalo biti, no isto tako i da ne znam baš ništa o tome na koji se način u pojedinim objektima stvaraju te visoke koncentracije radona i o koliko se ozbiljnom problemu zapravo radi. Zato još jednom ta osnovna informacija, jer važno je znati. Radon je radioaktivni plin prirodnog porijekla koji nastaje radioaktivnim raspadom uranija koji se nalazi u tlu i stijenama. Iz zemljine kore kontinuirano se oslobađa te kroz razne pukotine ulazi i u zatvorene prostore, pa ponegdje, pogotovo u podrumima i na nižim katovima, može doseći i vrlo visoke vrijednosti. Bez boje je i mirisa, te ga je nemoguće detektirati bez specijalnih detektora, a efikasno mu se smanjuje koncentracija redovnim prozračivanjem prostora u kojima se boravi i radi. S radonom se dakle u manjim ili većim koncentracijama svakodnevno susrećemo i to što ga udišemo samo po sebi nije niti nekakva senzacija, niti razlog za paniku ili poduzimanje hitnih mjera. Zašto je onda važno znati? Važno je znati zbog toga što radon, premda se o njemu u nas još uvijek relativno malo govori i zna, ipak nije bezopasan i dugotrajan boravak u prostorima s visokom radonskom koncentracijom može ozbiljno ugroziti ljudsko zdravlje. Na temelju najnovijih istraživanja koja su provedena u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji Svjetska zdravstvena organizacija taj je plin proglasila drugim po redu najvećim uzročnik raka pluća, nakon pušenja, koje se nalazi na prvom mjestu. Radon je, također, najčešći uzročnik raka pluća kod ljudi koji nikada nisu bili pušači, a izlaganje radonu znatno povećava opasnost od obolijevanja kod bivših pušača. U susjednoj Italiji u kojoj su se s ovim problemom uhvatili u koštac još prije niza godina procjenjuju kako zbog bolesti uzrokovane radonom godišnje umire više od 3 tisuće ljudi, te tu brojku pokušavaju smanjiti temeljitom zaštitom i novoizgrađenih i postojećih objekata. U Hrvatskoj su se radonom dosad uglavnom bavili isključivo znanstvenici entuzijasti, a njihovom zaslugom krenulo se i u mjerenja po županijama i izradu radonskih mapa. Na korak dalje natjerala nas je direktiva Europske unije koja zahtijeva od zemalja članica izradu akcijskog plana i zaštitu zdravlja građana od negativnog utjecaja ovog neželjenog „sustanara“. Bilo bi dobro u okviru tog plana provesti i kampanju informiranja gradova o radonu i upozoriti ih da se tog plina s kojim živimo ne trebamo bojati, ali ipak moramo o njemu voditi računa.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini