Na dobar komad odjeće s podjednakim žarom gledam kao i na lijepu ženu, ukusnu hranu ili umjetničko djelo. Za moj je pojam to jednostavno nedjeljivo. Kada vidim neki dobar komad poput muške marame, dobre jeans jakne, nakita, košulje s dobrim dezenom ili odličnog kaputa, jednostavno se ozarim. Razina adrenalina i serotonina svakako se momentalno poveća. Znam, to je ovisnost. Možda i liječenje kompleksa, sasvim je svejedno, kaže Vedran
Prvo je bio Crni petak, dan velikih rasprodaja, pa je uslijedio Cyber Monday, dan velikih popusta u on line shoppingu, onda se pojavila i žuta srijeda. E tu pak mnogima nastupa i žuta minuta od sumanutog šopinga koji kulminira blagdanskim hodočašćenjem po šoping centrima kako bi se što više uštedjelo kupujući sve po redu od zlu-ne-trebalo do neka-se-nađe. Kupi, kupi, sniženja, posljednja prilika, vrišti uz zvukove "All I Want for Christmas is you" Mariah Carey i "Last Christmasa" Georgea Michaela. Baš kao da je posljednji, zato treba zgrabiti i kupiti. Sve, samo da se kupi. "Shop till you drop" (kupuj do iznemoglosti) popularna je američka uzrečica. Dok većinu šoping iscrpljuje, ima i onih kojima je to užitak, i više od toga - strast, a ponekad i propast.
Svi vole kupovati, ali malo je njih koji to žele priznati. Iako je kupovina ženska stvar (dovoljna je scena muškarca negdje u kutku trgovine s čudnim izrazom lica između tupavosti i bijesa dok čeka svoju bolju polovicu), ispalo je da je jedino muškarac punim imenom i prezimenom pristao razgovarati o njegovoj strasti za kupovinom. Ženski pak dio to drži kao malom tajnom, skriva kao odjeću koju kupuje i ne nosi u strahu od osude okoline.
Okom prema ljepoti
Dakle, prvo pa muško. Puljanin Vedran Šilipetar, jedan je od onih Puljana prisutan na svim događajima, sređen od glave do pete. Glazbenik, kipar, slikar, svestrani umjetnik progovorio je bez imalo ustezanja. Koliko strastveno voli nogomet i glazbu, toliko voli i kupovinu, posebice odjeće. I on je kao i veliki broj Hrvata odlučio sreću, ali i bolje trgovine potražiti negdje izvan Lijepe naše. Njegov odabir je Sevilla u Španjolskoj.
- Glavni razlog našeg preseljenja nije ekonomske, već estetske naravi. Nismo išli trbuhom za kruhom, već okom prema ljepoti, koje ovdje ima napretek. Za razliku od Pule u kojoj se osjećam živim samo u ljetnim mjesecima, Sevilla grad u Andaluziji živi konstantno. Od jutra do mraka, duboko u noć. Iza svakog ugla čuje se pjesma, ples ili žamor ljudi, a iz punih barova kojih ima kao pčela u košnici, ori se smijeh, veselje. Ljudi svih dobi uz čašu vina, piva ili nekog dobrog likera nazdravljaju i vesele se životu, a sve uz popularne tapase koji se mogu naći već za dva do tri eura. Jednostavnom riječju, živi se život, veli Vedran.
"Da su Istrijani još u doba socijalizma po dobar komad robe odlazili u Trst opće je poznata stvar. Ta praksa traje desetljećima, a Puli se tek odnedavno otkako se otvorio centar Max Stoja mlađi ljudi konačno mogu kupiti neki komad odjeće u skladu s europskim modnim trendovima. Tu svakako fali Zara kao i muški odjel Manga jer se tamo definitivno mogu pronaći najbolje dizajnirani komadi za ne velike novce. Kao Puljanin koji se apriori odbija odijevati u China shopu, smatram da je nedostatak tih dvaju brandova dovoljan razlog da svoje mjesto življenja barem trenutno potražim negdje drugdje. Čak i ako je opsesija, smatram da je moje građansko pravo ukazati na činjenicu da se turistička destinacija poput Istre koja pretendira biti perjanicom nema pravo tako zvati. Za mene kao muškarca koji svakodnevnicu ne provodi u trenirci ili jeansu s tržnice to je ravno – kulturološkom genocidu. Ne želim po normalan komad odjeće ili obuće ići u Trst, Rijeku ili Zagreb. Želim ga kupiti u svojem rodnom gradu!", strastven je Vedran.
"Osobno sam pobornik teorije da je manje – više i svakako smatram da je jednostavnost i čistoća izraza prava stvar, kako u glazbi, likovnoj umjetnosti pa tako i u modi. Međutim, da bismo nešto odbacili moramo to prvo usvojiti, pa tako smatram da kao suvremeni čovjek 21. stoljeća, ovisan o svemu i svačemu, imam pravo na mogućnost izbora. Uostalom, svi smo mi ovisni o nečemu, pa makar i o zbilji, što je za moj pojam najgori oblik ovisnosti. Na dobar komad odjeće s podjednakim žarom gledam kao i na lijepu ženu, ukusnu hranu ili umjetničko djelo. Za moj je pojam to jednostavno nedjeljivo. Kada vidim neki dobar komad poput muške marame, dobre jeans jakne, nakita, košulje s dobrim dezenom ili odličnog kaputa, jednostavno se ozarim.