Da usprkos brojnim nedaćama koje su je zadesile u zadnje dvije godine brodogradnja u Puli ipak još ima duboke korijene iz kojih mogu nastajati lijepe brodograđevne priče, dokazuje dobra vijest koja ovih dana stiže iz Rijeke. Naime, riječka tvrtka TSI koja se bavi projektiranjem u brodogradnji, ovih je dana u pulskoj "rozoj zgradi" otvorila ured u kojem će pulski projektanti raditi na projektima kruzera koji će se graditi u brodogradilištima jedne od najvećih brodograđevnih kompanija na svijetu, njemačkog Meyera.

Posjetili smo TSI gdje su nam rekli da su, osim u Puli, ovih dana otvorili ured i u Kaštel Novom, odnosno u Trogiru, i to s ciljem da se iskoriste kadrovski potencijali tih sredina koje imaju tradiciju i znanje u brodogradnji. Jezgro pulskog, kao i trogirskog ureda, čine zaposlenici koji su nekoliko mjeseci proveli na treningu u Rijeci kako bi uopće bili ispunjeni preduvjeti da novi uredi u njihovim gradovima zažive.                

Četiri odjela

TSI je tvrtka osnovana 2015. godine, a od 2016. posluju u sastavu Meyera koji ima brodogradilišta u Papenburgu i Rostocku u Njemačkoj i Turku u Finskoj.

"TSI je dio njihovog tehničkog ureda i trenutno zapošljavamo više od 100 ljudi, odnosno više od 150 uključujući kooperante. Imamo četiri odjela. To su odjel brodskog čelika - trupa, odjel strojarstva koji se sastoji od motora, opreme, cjevovoda i danas dosta tražene klimatizacije, zatim odjel elektrotehnike koji uključuje automatizaciju koja je isto tako jedna od grana budućnosti, te na koncu odjel arhitekture koji se bavi unutrašnjim uređenjem broda. S obzirom da se kompanija bavi izgradnjom kruzera, arhitektura je velik i zahtjevan dio posla. To je proizvod koji će se, na kraju krajeva, direktno prodavati putnicima. Radi se o prostoru u kojem će oni biti smješteni i koji oblikuje sadržaje koji se nude na tim brodovima, što je jedan od ključnih motiva njihova dolaska na kruzere", kazao nam je generalni direktor TSI-ja Ivo Rebić.

TSI, dodao je, zapošljava pretežito visokoobrazovane kadrove, u prvom redu diplomirane inženjere brodogradnje, strojarstva i elektrotehnike, s tim da imaju određeni broj zaposlenika i sa srednjom stručnom spremom te onih sa završenim preddiplomskim studijem.

3D modeli

"Radi se o tome da obavljamo veliki broj poslova koji se razlikuju po svojoj složenosti, od onih jednostavnijih, do vrlo zahtjevnih i odgovornih poslova. Ono što je danas trend u brodogradnji i što je bitno naglasiti u našoj organizaciji, to je činjenica da naši proizvodi idu direktno u proizvodnju. Znači, između nas i proizvodnje nema više nikakvih međukoraka i sve što mi isporučimo u vidu modela ili u vidu nacrta direktno elektronskim putem ide u strojeve. Naši konačni proizvodi su nacrti i 3D modeli, odnosno računalne informacije koje se sastoje od 3D geometrije i pridruženih podataka kao što su informacije za proizvodnju, informacije o materijalima i za narudžbu materijala, informacije o taktovima proizvodnje te informacije o montaži u brodski trup, odnosno u procesu isporuke broda. To su naši finalni proizvodi i te informacije elektronskim putem direktno idu u proizvodnju, odnosno direktno u stroj. To znači da se radi o ključnim i konačnim informacijama bilo da se radi o strojevima za rezanje limova, ili onima za savijanje cijevi, o pripremi nekih panela koji će se direktno ugraditi u brod kao unutrašnje uređenje, ili informacijama za nabavu brodogradilišta koja će po njima naručiti namještaj za brod prema tvornici i prema specifikaciji. Ono što želim kazati je to da je odgovornost naših projektanata izuzetno velika jer je cijena našeg proizvoda nemjerljivo niža od cijene onoga za što taj proizvod služi", kaže Rebić.

Pojednostavljeno, svaka eventualna greška koja bi se dogodila u procesu koju obavljaju projektanti u Rijeci, Puli ili Trogiru bila bi u brodogradilištu pri realizaciji u materijalima strašno skupa.

"Zbog toga moramo biti dobro organizirani i maksimalno koncentrirani na sve procese kako bi bili sigurni u kvalitetu proizvoda koji isporučujemo. Najviše to radimo kroz obuku naših ljudi i smatramo da je ključno da je što veći broj njih kvalitetno educiran i da mogu samostalno raditi", kaže direktor tvrtke.

Iskustvo Uljanika

TSI je okupio vrlo mladi tim ljudi, s prosjekom godina zaposlenika koji jedva premašuje 31 godinu. Dobar broj njih usprkos tome ima prethodno iskustvo rada u nekom od hrvatskih brodogradilišta, poput pulskog dijela ekipe u kojoj je velika većina zaposlenih prve korake u tom poslu činila na raznim Uljanikovim gradnjama. Brodovi na kojima danas rade značajno su drugačiji od onih koji su nastajali na pulskim navozima, no stečeno znanje i iskustvo svakako je vrijedan temelj od kojeg su u TSI-ju krenuli u nadogradnju.    

"Bilo da se radilo o iskusnijim ili mladim inženjerima koje smo zaposlili, pristup unutar firme bio je isti. Postoji, ovisno o grupi u kojoj rade, trenažni proces koji provodimo i kroz koji svaki novopridošli zaposlenik dobije priliku upoznati se s našim softwareom, sa strukom, s pravilima brodogradilišta uključujući proizvodne procese, s monitoringom kvalitete, načinom komunikacije i slično. Dakle, bez obzira radi li se o mladim kadrovima koji su tek stigli s fakulteta ili o iskusnim projektantima, put koji moraju proći je isti jer ni jedni ni drugi nisu bili u doticaju s tim načinom rada. Radi se o prilagođenom treningu, odnosno zadacima koji su prilagođeni trenažnom procesu kako bi djelatnici mogli stati iza posla koji naprave jer to je ono što znači potpis na radioničkom nacrtu. Izuzetno nam je bitno da shvate ono što smo već rekli, da ne postoji tampon zona između nas i proizvodnje, i da, bez obzira u kojoj su fazi rada, vide koliko svaki dio tog sustava nosi odgovornosti. Takav prilagođeni način treninga dovodi do rezultata koje imamo i činjenice da smo unutar pet godina narasli s 10 na 150 zaposlenika", pojasnio nam je tehnički direktor Entoni Marinčić.

Osim samog rada u uredima, tu su i odlasci pojedinih zaposlenika u brodogradilišta u kojima se grade kruzeri na kojima rade. To su najčešće, kaže, prilagođena trening putovanja na kojima oni odlaskom u brodogradilište steknu dojam o samom proizvodu, te uspostavljaju komunikaciju s njemačkim kolegama i osjete kako se taj brod stvara, jer volumen posla na jednom takvom kruzeru je izuzetno velik.

"To nije nešto što se radi mjesec ili dva jer od polaganja kobilice do isporuke protekne skoro tri godine. U ovom trenutku, primjerice, istovremeno radimo na šest ili sedam projekata i sve su to brodovi ukupne dužine od preko 300 metara", kaže Marinčić.

Izgradnjom kruzera u kompaniji Meyer bave se već više tri desetljeća, a prvi takav brod, kruzer Homeric, porinut je još rujnu 1985. godine. Od tada pa do danas nizali su se projekti, a brodovi postajali sve složeniji i veći. Danas je proces gradnje novih brodova u Meyeru izuzetno isplaniran i automatiziran u svim aspektima. Sam vlasnik Bernard Meyer stalno naglašava kako su u tom procesu nastanka brodova najvažniji inovacija i inteligencija odnosno da je svaki novi brod jedna nova priča.

"To je zapravo jedini način da prodate novi brod, jer naručitelji su bogati brodovlasnici koji jako puno novca ulažu u taj posao u kojem vlada velika konkurencija. Zbog toga im je izuzetno važno da svaki novi brod bude po nečemu poseban, jer to je jedini način da oni opstanu na tržištu", kaže Marinčić.

Svjetski brodovlasnici

Da u Meyeru po tom pitanju rade dobar posao dokazuju podaci da su u njihovu knjigu narudžbi upisani svi eminentniji svjetski brodovlasnici koji posluju u cruise industriji. Prošle godine je primjerice iz Meyer Werfta isplovila Aida kao prvi "dual fuel" kruzer na svijetu, što je bio izuzetno zahtjevan projekt za cijelo brodogradilište, uključujući i projektante, a gradili su se i grade se brodovi i za Royal Caribbean, Costa Cruisses, Carnival Cruise Lines, Saga Cruises, te mnoge druge. Jedan od brodova koji se trenutno projektiraju je i onaj koji će se graditi za Disney Cruise Line, a radit će se o svojevrsnom zabavnom parku na vodi na kojem paralelno s projektantima i brodogradilište rade i proizvođači razne opreme, uključujući i opremu za zabavu. Zahtjevi za tom opremom za takvi da je ni sami proizvođači još nemaju u svojoj ponudi već će je razvijati paralelno s razvojem projekta samog broda. Kako pojašnjava Rebić, čitava Meyer grupacija radi na stabilnom ugovaranju poslova tako da se točno zna tri do pet godina unaprijed koji će se brodovi raditi, za koga i s kojom namjenom. Onda se u skladu s tim ulaže u novu tehnologiju tako da bi ti brodovi imali potpuno nove sadržaje.

Što se tiče brodogradnje na našim prostorima i održavanja stečenog znanja u toj djelatnosti direktor, Rebić je optimističan.

"Ja sam siguran da će znanje i brodograđevna tradicija koja je stoljećima nastajala i ubuduće nastaviti živjeti na ovim prostorima. Pritom će se i pri obrazovanju novih kadrova svakako morati mijenjati dosadašnja filozofija, te se u tom smislu i mi i ostale firme nastojimo uključiti u taj proces. Mi imamo jako dobru suradnju i s Tehničkim fakultetom u Rijeci i s onim u Splitu, kao i s riječkim Pomorskim fakultetom. Surađujemo na razvoju kadrova, čak djelomično i nastavu održavamo u našim prostorima tako da zajedno s njihovim profesorima i asistentima direktno prenosimo znanje studentima. Zbog svega toga držim da ne bi trebalo biti bojazni za budućnost domaće brodogradnje i uvjeren sam da će za par godina čitava ta priča krenuti u boljem smjeru. Neće biti lako i neće biti brzo, ali uz orijentaciju na moderno tržište izvedivo je", zaključuje Rebić. 

Povezane vijesti

• JE LI ZAGREBU DOISTA RIJEKA DRAŽA OD PULE? U 3. maj stižu državni novac, plaće i novi ugovori, a u Uljaniku i dalje samo agonija
• Čelična grdosija koja stoji u Puli odmah do rive KONAČNO ODLAZI IZ GRADA
• SANTIAGO NIKAKO DA ODE: Postignut je dogovor da se brod koji godinama nagrđuje pulsku luku otegli u Rijeku, ali pazinski sud je to zaustavio. 3. MAJ JE ULJANIKU DUŽAN MNOGO NOVCA