Nekadašnji maturanti pulske Gimnazije »Branko Semelić«, koji su maturirali 1974. godine, proteklog vikenda su obilježili važnu obljetnicu - okruglih pola stoljeća otkako su posljednji put sjedili u srednjoškolskim klupama.

(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)

Riječ je o posljednjoj generaciji maturanata Gimnazije »Branko Semelić« prije integriranja, koji su završili školski program po gimnazijskom usmjerenju - a iako je i nakon toga škola zadržala naziv »Branko Semelić«, naredne generacije su se školovale po nešto drukčijem programu.

Ne brojimo godine, nego trenutke u kojima se smijemo

Tako se prošle subote četrdesetak nekadašnjih Gimnazijalaca, nakon punih 50 godina, okupilo u školskim klupama u Gimnaziji.

(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)

- Ne brojimo godine, nego trenutke u kojima se smijemo. I doista, ove riječi jednog vrlog mudraca pokazale su se točnim, bar za generaciju pulskih učenika gimnazije »Branko Semelić«, koji su u subotu proslavili 50 godina mature. Četrdesetak učenika I tri profesora ponovo je sjelo u u svoje školske klupe, premda već pri kraju šezdesetih, postali su oni isti mladi ljudi, djevojke i mladići, kao i prije 50 godina. Možda s ponosom, borom više, a nešto manje kose na glavi, ali s istim osjećajima sreće i veselja što smo tu, zajedno - na nastavu ovaj put nitko nije zakasnio.

(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)

Odbrojavali smo mjesece, dane i sate do susreta. Jer 50 godina mature je velik događaj. I svima koji su ga proslavili nije bilo važno koliko su uspjeli, bilo u privatnom, bilo u poslovnom životu. Važan je bio onaj osjećaj pripadnosti posljednjoj generaciji ugledne gimnazije koja se zvala »Branko Semelić«, kažu nekadašnji Gimnazijalci.

Ova generacija maturanata tradicionalno se okuplja svakih pet godina, a kako kažu - nisu im organizirali maturalno putovanje, pa su se tada sami organizirali i otputovali u Ljubno ob Savici, gdje ih je, s obzirom da je trebao ići i netko punoljetan - vodila mama od prijateljice.

I ove godine, tradicionalno, okupljanje je bilo ispred Gimnazije, nakon čega su ušli u razred gdje je uslijedila prozivka profesora u školskim klupama - to su profesori Laura Skomeršić, Ante Tešija i Dinko Bravar, zatim pozdravna riječ profesora Deana Pavlinovića, čitanje govora generacije 1974. godine... a Davor Mezulić se, iako nije mogao prisustvovati, pismom obratio generaciji 1974.

(Osobna arhiva)

- Od istih bolesti svi pelcovani, kako kaže Desanka, ali to je bila iznimka, a ne pravilo. To je ostalo zvoniti, a Vesna Parun zakopana je bez slova u zlarinsku zemlju. Mi iz malog grada ostali smo u našem dvorištu, otišli u Trst, Ljubljanu, Rijeku, Beograd ili Zagreb, po razna politička uvjerenja i znanja. Istri smo se vraćali, ali smo joj malo dali. Ostavili smo je strancima, kobasicama, pršutu i maslinama. Tko tebi čisti, pita se subotom.

Svijet se lomio iz analognog u digitalno, a naša Istra rješavala se Trsta. Svatko od nas zauzimao je svoj položaj u toj priči. Svatko svoju sliku te priče. Sve smo se više razlikovali od onih dječaka i djevojčica sa slike. Postali smo Europa. Unite, unite Europe. Uživajmo večeras u našoj Istri, Puli i u nama kakvi smo danas. U zajedništvu, zaboravimo različitosti i sve što nas dijeli, poručio je Mezulić.

(Osobna arhiva)

(Osobna arhiva)

Sama organizacija ovog obilježavanja bila je na vrlo visokom nivou - naime, pozivnice je izradila umjetnica Andreja Fišić, a bila je popraćena kratkom pjesmom Branka Bratkovića: »! generacijo/sad kad je iza nas pola stoljeća suradnje/u stvarnosti Svijeta/ajmo se sresti, vidjeti, čuti/i opipati pulseve./Svijet je u tom, našem vremenu eksplodirao/mi smo to promatrali svaki iz svoje dubine/gdje smo skupljali bisere./sada stižu novi izazovi i imamo niz tema/za razmjenu ideja./znači, vidimo se, dođite veseli i čili«.

Nekad u Splendidu, sada u Circolu

Nakon programa u školi, nekadašnji Gimnazijalci su krenuli na retro šetnju poznatim ulicama uz prisjećanje na stare nazive iz sedamdesetih, neke druge trgovine, korzo gdje su imali svoj kiosk, a kroz izložbu o pulskom fortifikacijskom sustavu u Zerostrasseu vodio ih je profesor povijesti Igor Jovanović. Zajedničko fotografiranje bilo je uz zalazak sunca na Kaštelu gdje su u mladosti proveli brojne dane i večeri, a druženje uz glazbu i razgledavanje fotografija iz mladosti I Pule sedamdesetih nastavilo se u Circolu sve to do ranih jutarnjih sati, a svi su se rado prisjećali i maturalne zabave te, 1974. godine, u Splendidu.

(Arhiva Glasa Istre

- Ne prestajemo se zabavljati kad ostarimo, nego ostarimo kad se prestanemo zabavljati, poručili su Gimnazijalci, koji su nakon pola stoljeća opet, makar na jedan dan, postali oni isti srednjoškolci koje je prije 50 godina školsko zvono pozivalo na nastavu.

(Osobna arhiva)

Povezane vijesti

• Pulski gimnazijalci proslavili 20. godišnjicu mature, skupilo ih se 150!
• GENERACIJA 1970./71. PROSLAVILA 50 GODINA MATURE: Opet u gimnaziji, s profesorima Silvanom Wruss i Dinkom Bravarom
• Pulski maturanti "Branka Semelića", generacije 1968./1972., prisjetili se srednjoškolskih dana. "BILA JE TO JEDNA OD VODEĆIH GIMNAZIJA U CIJELOJ HRVATSKOJ"