Najveći istarski grad
Pula slavi Dan oslobođenja i Dan grada
(Arhiva Glasa Istre)
Još se u 8. st. pr. Kr. pričalo o potrazi za zlatnim runom mitskog krilatog ovna čijim su tragom išli Argonauti. Osvojivši runo, predvodnik Argonauta, Jazon, trebao je postati kraljem Iolke. Predaja kaže da su Argonauti uspjeli u svojoj namjeri i, bježeći od Kolhiđana s Crnog mora od kojih su oteli runo, došli u Pulu. Otud antički naziv grada - Polai ili grad bjegunaca.
Povijest Pule seže još u prapovijest, a nastavlja se kroz antičko doba, kroz srednji vijek, renesansu, pa dalje. U ovom gradu se isprepliću brojne kulture i tradicije. Njegova bogata kulturna povijest samo je jedna od stvari koje danas privlače brojne turiste u grad. Uostalom, njegov položaj na Jadranskoj obali, k tome u zaljevu koji od davnina pruža zaklon i zaštićenu luku, omogućio je razvoj ovog drevnog grada.
Arena iliti Divić-grad
Pula je najveći grad u Istri, koji danas, 5. svibnja, slavi Dan grada i Dan oslobođenja. Pula je posljednji oslobođeni grad u Istri. Partizanske postrojbe, koje su oslobodile grad, morale su ga napustiti i predati savezničkoj vojnoj upravi. Potpisivanjem Pariškoga mirovnog ugovora (10. II. 1947.) ostvarene su pretpostavke pripojenja grada matici zemlji, pa je 15. rujna 1947. godine Pulu preuzela hrvatska komunistička vlast.
U prigodi slavlja slažemo mozaik najprepoznatljivijih simbola Pule.
Glavni i najprepoznatljiviji simbol Pule zasigurno je rimski amfiteatar, poznat kao pulska Arena (Divić-grad). Osim što je najveći sačuvani antički spomenik u Hrvatskoj, ovaj amfiteatar je najbolje sačuvani primjer rimskog amfiteatra na svijetu!
Arena, u kojoj su se vodile gladijatorske bitke, borbe životinja i zabavljala brojna publika, danas nastavlja svoju tradiciju u bitno manje agresivnom obliku. Umjesto gledanja bitki, posjetitelji svake godine mogu pratiti Festival igranog filma i razgledati izložbe.
Zanimljivost u vezi pulske Arene je da je dospjela u Guinnessovu knjigu rekorda zahvaljujući 800 kg teškoj kravati kojom je omotana 2003. godine kao umjetnička instalacija.
Nažalost, Arena još nije na Popisu svjetske baštine UNESCO-a.
Ovaj slavoluk, nazvan po obitelji koja ga je dala podići u 3. desetljeću pr. Kr., nazvan je još i Porta Aurea ili Zlatna vrata zbog svoje funkcije glavnih gradskih vrata, ali i zbog bogatih pozlaćenih kamenih ukrasa. U spomenik je uklesano ime Salvije Postume, koja je i platila gradnju (de sua pecunia), a kako je bila udana u obitelj Sergijevaca, podignula ga je u čast vjerojatno svoga muža, Lucije Sergije Lepid, njegovog oca Lucije Sergije i strica Gnej Sergije
Uz Zlatna, sačuvana su Herkulova vrata, najstarija vrata u Puli. U rimsko vrijeme Herkul je bio zaštitnik Pule, pa se Pula spominje kao Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea.
Znamenita su i Dvojna vrata (Porta Gemina) sagrađena na ostacima ranijih vrata s dekorativnom funkcijom ulaza u antičko kazalište. Jednostavne su konstrukcije s dva lučna prolaza s tri polustupa. Na gornjem središnjem prostoru nalazi se natpisna ploča koja spominje Lucija Menacija Priska koji je o svom trošku sagradio jedan od gradskih vodovoda.
Kroz Dvojna vrata ulazi se u dvorište koje vodi prema Arheološkom muzeju Istre i Malom rimskom kazalištu, odnosno Kaštelu.
Ovo malo kazalište iz 1. stoljeća svjedoči visokoj kulturnoj razini razvoja Pule. Procjenjuje se da je moglo primiti 4-5 tisuća gledatelja - cjelokupno stanovništvo tadašnje Pule.
Malo rimsko kazalište, jedino sačuvano u Hrvatskoj iz rimskog doba, nakon dvije tisuće godine ponovno je stavljeno u svoju izvornu funkciju te, nakon zahtjevne obnove, predstavlja jedan od najspektakularnijih koncertnih, kazališnih i uopće izvedbenih prostora u ovom dijelu Europe. Zamišljeno kao pozornica za vrhunske kulturne događaje, zajedno s pulskom Arenom tvori arhitektonski kompleks jedinstvene spomeničke vrijednosti.
Svečano je otvoreno lani za Dan grada i u novoj verziji može primiti oko 1.250 osoba.
Arhitekt Emil Jurcan za projekt rekonstrukcije Malog rimskog kazališta dobio je 2022. godine počasno priznanje na Piranskim danima arhitekture.
Istarsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Pula, gradska kazališna i kulturna ustanova osnovana je kao Narodno kazalište u Puli 19. ožujka 1948. rješenjem Narodnog odbora grada Pule, u zgradi Politeame Ciscutti. Prva premijera (Dundo Maroje Marina Držića) održana je u siječnju 1949. godine.
Osim dramskih predstava širokoga repertoara i prilagodbi djela svjetske književnosti, ansambl je potpomognut različitim gradskim ustanovama i udrugama (Glazbena škola, KUD Matko Brajša Rašan), izvodio i operete. Neko je vrijeme djelovala i Mala scena, odnosno Intimna scena.
Kazalište je gostovalo po cijeloj Istri te je bilo domaćinom gostujućim kazalištima iz Karlovca, Varaždina, Rijeke (Talijanska drama), Beograda i dr. Iako nikad nije dosegnulo najviše profesionalne standarde, niti je za to imalo kadrovskih i materijalnih mogućnosti, ipak je znatno utjecalo na kulturni život Pule i cijele Istre.
Novi sjaj "hrama kulture"
Zbog velike dotrajalosti zgrade gradske su je vlasti 1970. godine zatvorile do njezine temeljite obnove. Odlukom Skupštine općine Pula 1971. raspušten je i glumački ansambl, a dio tehničkog osoblja nastavio je djelovati u ustanovi Istarska scena.
U preuređenju kazališne zgrade krajem 1980-ih proširen je i produbljen scenski prostor, ugrađeni su suvremeni scenski uređaji i rasvjeta, gledalište je potpuno obnovljeno prema izvornom stanju, uređene su prostorije za tehničke službe, za glumce, a u prednjem dijelu zgrade uredi, mala dvorana i izložbeni prostori.
Obnovljena zgrada svečano je otvorena 1989. premijerom opere Ero s onoga svijeta J. Gotovca u izvedbi Opere HNK iz Zagreba.
Od 1994. djeluje pod imenom INK – Kazališna kuća Pula. Godine 1996. prikazana je prva dramska predstava u vlastitoj produkciji "Otvarač za konzerve" Victora Larouxa (redatelj Robert Raponja) i osnovan Dramski studio INK. Godine 2004. INK – Kazališna kuća Pula preimenovana je u INK – Gradsko kazalište Pula. (Izvor: Istrapedija)
Ovom posljednjom obnovom, od partera do balkona, INK je opet zasjao, kako i priliči jednom "hramu kulture".
Pulski forum, središnje gradsko okupljalište i trg, nastao je nasipanjem obale u 1. stoljeću pr. Kr. Na njemu su se, kao na svakom rimskom forumu, nalazile zgrade koje su imale vjerske, sudske, upravne i gospodarske svrhe. Na njemu se nalazilo nekoliko hramova, od kojih je jedan bio posvećeni Jupiteru, Junoni i Minervi, a drugi Augustu. Treći, čiji je stražnji zid ostao sačuvan, postao je sastavni dio gradske vijećnice iz 13. stoljeća.
Gradski trg - Forum
Današnji hram je vjerna rekonstrukcija izvornoga koji je većim dijelom uništen u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata. Od 9. siječnja 1944. pa sve do 15. ožujka 1945. godine, kada je pogođen Augustov hram, grad je više puta bio bombardiran od angloameričkog zrakoplovstva. U svojoj 3000 godina dugoj povijesti Pula nikad prije nije doživjela ovakvo razaranje koje je kasnije dovelo do potpuno izmijenjenog izgleda grada. Na jadranskoj obali više od Pule jedino je Zadar nastradao od savezničkih bombi.
Pulska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije građena na temeljima starokršćanske crkve s kraja 4. st., odnosno početka 5. st. Smatra se da je za vrijeme rimskih progona ovo bilo mjesto tajnih vjerskih okupljanja.
Od tada je na tom lokalitetu podignuta građevina, a sama katedrala prošla je brojne preinake. Današnji je oblik većinom dobila zahvaljujući dogradnjama u 5. stoljeću.
Danas je uz porečku katedralu Uznesenja BDM, čuvene Eufrazijeve bazilike, sjedište porečkog i pulskog biskupa.
Današnje klasicističko pročelje dobila je 1712. godine, kada počinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine. Samostojeći zvonik završen je 1707. godine i građen je većim dijelom od kamenih blokova uzetih iz amfiteatra.
Katedrala je kao i Augustov hram pretrpjela teška oštećenja u bombardiranju Pule u Drugome svjetskom ratu; obnovljena je 1947. godine.
Nedaleko od Foruma, na putu prema srednjovjekovnoj utvrdi, nalazi se samostan franjevaca konventualca i crkva Sv. Franje. Ovaj sklop nastao je ubrzo nakon osnivanja franjevačkog reda (1209.) i dovršen je krajem 70-ih godina 13. stoljeća. Graditelj je bio fra Jakov Puljanin. Ovaj izvrstan primjer klasičnog franjevačkog samostana utjelovljuje franjevačku jednostavnost i smionost, ali odražava i kvalitetu izrade.
U crkvi je jedan od najdragocjenijih primjera drvene gotičke plastike u Istri koji krasi oltar. U njoj su i posmrtni ostaci bl. Otona, koji je umro u Puli na glasu svetosti.
Tuneli ispod grada
Ispod Pule postoji cijeli jedan podzemni svijet sačinjen od tunela koji se proteže kroz gotovo cijeli grad, danas poznat pod imenom Zerostrasse. Pulski podzemni tuneli nastali su tijekom Prvog svjetskog rata kao sklonište u slučaju zračnih napada na grad.
Podzemni sustav tunela sastojao se od skloništa, rovova, galerija i prolaza, ali i spremišta za streljivo te komunikacijskih hodnika. Svaki brežuljak u najužoj gradskoj jezgri izbušen je i prokopan pa je tako stvorena rasprostranjena tunelska mreža, a pulski brežuljci Monte Zaro, Monte Ghiro i Kaštel mogu se pohvaliti s najvećim tunelima.
Kaštel koji je u doba Austro-Ugarske Monarhije služio kao vojarna i promatračnica te kao skladište, ali i zatvor za zarobljenike, ispod svojih padina krije dva tunelska skloništa. Jedan je smješten podno same utvrde, dok se drugi nalazi u podnožju brežuljka. Dug je oko 400 metara, a prvenstveno je služio za povezivanje užeg centra grada.
U njegovu se središtu nalazi jedinstveni prostor do kojeg vode i u kojem se susreću podzemni tuneli čiji su ulazi smješteni s četiri različite strane u podnožju Kaštela. Pomno isplanirani ulazi sustavu omogućuju pravilno strujanje zraka čija temperatura tijekom cijele godine iznosi između 14 i 18 °C. Hodnici su široki od 3 do 6 metara i visoki 2,5 metra.
Podzemni prostori ispod Kaštela mogli su primiti oko 6.000 osoba, dok je kapacitet svih pulskih skloništa više od 50 tisuća, što je brojka gotovo istovjetna broju stanovnika grada. Takav kapacitet postignut je zahvaljujući stalnim širenjem mreže tunela u doba talijanske vlasti, tijekom Drugog svjetskog rata, kada su izgrađena i atomska skloništa.
Predaja o gradnji Arene
U davno doba Istru su nastanjivale vile. Noću bi plesale po livadama i šumskim proplancima, ponekad bi se i ukazale običnim ljudima, ali nikad nikome nisu učinile ništa nažao. Vile iz istarskih predaja mogu čovjeku podariti sreću, a često su i graditeljice. Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu. Cijelu su noć nosile kamenje s Učke, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad, Divić-grada (divić, staroslavenski naziv za čudo).
Ali, kako su vile stvorenja noći, gradit su mogle tek dok se ne začuje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobjeći da ih ljudi ne spaze. Njihov je Divić-grad ostao nedovršen i zato je Arena danas bez krova. Širom Istre, od Učke do mora, ostalo je rasuto ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.
Najveći akvarij u Hrvatskoj
Aquarium Pula - osnovan je 2002. godine i nalazi se na Verudeli u istoimenoj austrougarskoj utvrdi izgrađenoj 1886. godine. Počeci rada poklapaju se s namjerom da se pulske utvrde revitaliziraju i obogate nekim sadržajima, pa su obnovom utvrde stvoreni uvjeti za rad pulskog akvarija.
Nudi prikaz jadranske flore i faune (80 vrsta riba i 100 vrsta beskralježnjaka), endemskih vrsta, zaštićenih i otrovnih morskih organizama, riba europskih rijeka i jezera, te tropskih i slatkovodnih riba.
U sklopu akvarija djeluje Centar za oporavak morskih kornjača (osnovan 2006. godine), prvi u Hrvatskoj, te MOC (Morski obrazovni centar Pula, osnovan 2005.).
Aquarium je ujedno i najveći akvarij u Hrvatskoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
