Kultni pulski klub ove godine obilježava 30. godišnjicu
Nema predaha za Rock - Mirko Mocko poručuje: "Idemo dalje"
(Snimio: Duško Marušić Čiči/Glas Istre)
Nedavno, i to 12. veljače, u Rock caffeu održan je dvijetisućiti koncert, a ta lijepa brojka zaokružena je u godini u kojoj će ovaj poznati klub i okupljalište napuniti 30 godina. To je dvije tisuće koncerata organiziranih samo u Rock caffeu, ako bi se tome pridružili koncerti na Kaštelu, Hidrobazi, Portarati, ta brojka ide na oko 2500. Drugim riječima, više od 80 koncerata godišnje, a bilo je tu i drugih događanja, ne samo glazbenih.
Dvije tisuće koncerata
- Ja još uvijek u glavi imam 25 godina, Tijelo malo kiksa s 55 godina i 30 godina noćnog rada, kaže Mirko Mocko, čovjek koji je pokrenuo i svih ovih desetljeća vodi Rock caffe. Mocko zato sprema izložbu fotografija u svibnju i to ga trenutno zaokuplja te je skupio više od 2000 slika iz povijesti ovog kluba. Ima namjeru pozvati staru ekipu i prisjetiti se starih dana, ljudi koji su ovdje dolazili i bendova koji su u ovom prostoru svirali. Ta će izložba trajati do godišnjice Rock caffea u prosincu. Za tu će priliku pozvati Marijana i Gabi iz Nole da odsviraju par pjesama, pa bi htio da dođu Muha & Veco, Manekeni, Sick Swing Orchestra, a ima i neki, još uvijek tek načelni plan za veći koncert za 30. godišnjicu Rock caffea, negdje u centru grada, na otvorenom.
Dvije tisuće koncerata u jednom prostoru u tri desetljeća je puno.
- Najdraži su mi moji počeci - Nola, Muha, Dino… Tada još nisam bio toliko iskusan, ali kako su godine prolazile naučio sam taj dio. Bend koji je najduže trajao je Muha & Veco koji su 12 godina trajali kao kućni bend, a prije njih su više puta svirali Manekeni koji su svirali za svaku godišnjicu Rock Caffea. Tih 2000 svirki je sve zajedno, nema veze tko je koliko puta svirao, prisjeća se.
Uz domaće izvođače, bilo je tu i jako puno stranih.
- Jedan od dražih bio je Guitar Shorty koji je učio Jimija Hendrixa svirati gitaru, pa je bio Wes Mackey, John Lee Sanders, ljudi koji su svirali s B. B. Kingom, pa Zakiya Hooker, kćerka Johna Lee Hookera, pa Lance Lopez, Nashville Pussy…, nabraja Mocko. Od domaćih spominje Let 3, Urbana, Massimo, Zabranjeno pušenje, Psihomodo pop, Vatra… To su bili koncerti iznenađenja koje svake godine radi.
U međuvremenu se promijenila i publika.
- U onom periodu dok su vikendima svirali Muha i Veco dolazila je generacija od 40 godina nadalje, a sada je već miješana publika u kojoj prevladavaju mlađi, kaže Mocko koji komentira da su se ljudi umorili nakon toliko godina pa izlaze manje. »Hvala Bogu da imam nove generacije, nove klince koji na neki način održavaju ovu scenu, a i ja skupa s njima, družimo se… Promijenio sam tu puno, puno generacija. Neki su sada nonići ili roditelji, sada ti roditelji dovode ovdje djecu, kaže Mocko.
Usponi i padovi Rocka
Iako i takva publika ima svojih zahtjeva što se tiče muzike, Mocko otvoreno kaže da on forsira svoju priču i drži se rocka, popa, bluesa i sl., iako ima bendova koji ubacuju cajke, poput Brkova. »To nije moj odabir, ali moraš slušati ljude, moraš se prilagoditi. Dosta njih traže Brkove da ih dovedem, pa možda se to dogodi ovo ljeto na Kaštelu. To je tako, vremena se mijenjaju. Znaš kako kažu - ili ćeš se prilagoditi, ili ćeš nestati«, kaže Mocko iako je živih svirku osjetno manje, barem kada se radi o klubovima.
- U ovih 30 godina koliko sam tu, bilo je pet godina uspona, pet godina padova, pa je opet pad što se tiče Rock caffea, ali vidim da su arene krcate, da je Cave Romanae krcat, razmišlja on.
Kaže i da broj publike vikendom zavisi o tome što je na rasporedu.
- Ako je koncert bude više publike, a ako je DJ onda je manje, ali ponekad se iznenadiš, ljudi dođu ‘na ništa’, dođu na biljar pa si puštaju muziku. Tako da nema pravila, ali uglavnom kada je živa svirka dođe više ljudi, kaže.
Organizacija koncerata traži određeni trošak, a kako je ulaz na koncerte u Rock caffeu slobodan, zarada dođe od potrošnje na šanku. Mocko je kroz godine rada stekao neke bonuse kod nekih pivovara i to konkretno kod Carlsberga čije pivo mora točiti kako bi godišnje dobio neka sredstva od njih i na taj način pokrije bendove, to mu dođe kao budžet za 30-ak bendova godišnje, inače ne bi od prodaje pića mogao platiti bend, tonca i večere. Zato ima sreću da iznad kafića ima svoj Rock hostel što mu olakšava kada glazbenici moraju prespavati. Znao je i naplaćivati ulaznice, ali to je bilo iznimno rijetko; kako kaže, svega nekoliko puta. Primjerice, kada je bio koncert Songkillersa, oni koji su tada platili ulaznicu dobili su pravo na dva besplatna pića, a slično je bilo i s nastupom grupe Nashville Pussy, no u oba slučaja htio je da prostor ne bude prekrcan. Kada je sve do kraja puno, u Rock caffe stane 200 ljudi, tako da je 150 ljudi optimalno da se može otići do WC-a ili šanka, no onda se moraju maknuti stolice.
U velikoj većini slučajeva izvođači odu sretni i veseli.
- Ja sam takav domaćin i čovjek, volim da kada ljudi odu kući da pričaju svojim prijateljima, ali to je jedan marketing. Imam dobar razglas, dobrog tonca, jako pazim na to da bude dobar zvuk, imam svoju opremu tako da bendovi ne moraju nositi svoje bubnjeve, svoju opremu i sve je prilagođeno klupskoj svirci, ističe Mocko.
Pet-šest bendova dnevno
Kaže i da nema problema sa susjedima.
- Imam dobru izolaciju, imam predulaz, a na gornjem katu su sobe koje su u mojem privatnom vlasništvu tako je da taj dio izoliran kako bi se gore moglo spavati, ističe Mocko.
Što se tiče dovođenja bendova, dogodi se da jedan sastav iz Zagreba svira u Labinu pa dođe u Pulu, što opet znači da se dogodi da jedan bend nastupi dva puta u kratko vrijeme u Rock caffeu.
- Dnevno me zove po pet, šest bendova iz Srbije, Slovenije, Italije, Švicarske…, a iskreno, ja ih niti sve ne stignem pogledati, kaže.
- Ipak, malo je teže kada se radi o autorskim bendovima zato što ljudi petkom i subotom izađu vani da se provesele, zabave, pa kada im dođe bend sa svojim nepoznatim pjesmama, taj ne prođe baš dobro, tako je kod mene. Kod mene je svaki treći, četvrti bend autorski, ali što se tiče poslovanja bolje prođu cover bendovi, kaže Mocko.
Za sada, Rock caffe nastavlja dalje.
- Ovo je moje drugo dijete. Imao sam 24 godina kada smo otvorili, to je moj dnevni boravak. Ja sam tu više nego doma, tako da idemo dalje. Nisam još za penziju, poručuje Mocko.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
