poremećaj
PODMUKLA, MANIPULATIVNA, MIJENJA STANJA I LICA. Razgovarali smo s s voditeljem Odjela psihijatrije pulske bolnice dr. Ivicom Šainom o bolesti modernog doba
Depresija ima psihičke simptome i one somatske poput poremećaja spavanja, poremećaja hranjenja, a mogu biti i razni drugi bolovi u cijelom tijelu i organima poput malaksalosti i glavobolje. Međutim, i somatski poremećaji mogu imati depresivnu komponentu. Netko tko je prebolio moždani udar ili infarkt ili ima dijabetes može se osjećati depresivno jer je u nekom drugom stanju
Ilustracija (foto Pixabay)
O depresiji smo već pisali stotinu puta. I nikada dosta. Jer ona je stalno tu, uvijek prisutna. I kada mislimo da nije, podmukla je, manipulativna i često zna zavarati. Mijenja stanja, lica i često nam izmiče. Nerijetko se iza najveselijih vanjština kriju najtužnije osobe. Dovoljno je prisjetiti se klauna, grotesknog veseljaka koji nam ukazuje na svu stupidnost svakodnevice. Maske su fantastične dok ne padnu, a onda suočavanje sa životom, kada se ne može podnijeti, vodi u depresiju.
Krenemo li u ležernijem tonu, možemo razgovarati i o svojevrsnoj sezonskoj depresiji koja se događa poslije godišnjeg odmora kada se iz opuštenog stanja vraćamo u frenetičnu radnu okolinu. Kada tome dodamo još uvijek visoke temperature i isto tako toplo more, zavodljive plaže, ugodne večeri i bezbroj programa koji ne stižemo pratiti, teško je ne biti depresivan.
No, to je banaliziranje ozbiljnog poremećaja o kojem već odavno govore kao o glavnom zdravstvenom problemu 21. stojeća. I dok se unazad nekoliko godina samo nagađalo o tihoj, gotovo nevidljivoj, ali opasnoj bolesti, splet okolnosti posljednjih godina pripremio je teren za svakakve psihoze, pa i depresije. Krenulo je s pandemijom korone koja je preko noći stubokom promijenila svijet i zatvorila nas u četiri zida. Zatvor bez rešetaka, život bez dodira, lica bez osmijeha i povrh svega prebacivanje pravog života u virtualni - situacija je koja nas je zatekla i svatko se snalazio kako je mogao. A oni koji se nisu (s)našli, zapadali su u psihoze, depresivna stanja.
I kada smo prihvatili "novo normalno" pa se konačno počeli i vraćati na "staro normalno", opet nam prijeti novi val korone, pojačan ratom u Ukrajini, inflacijom, nestašicom energenata i hrane i recesijom koja nije viđena nekoliko desetljeća. Ostati normalan u nenormalnim vremenima postaje pravi izazov, a klizak je teren koji vodi k depresiji. O tome kako se nositi, suočiti i tretirati depresiju razgovaramo s voditeljem Odjela psihijatrije pulske Opće bolnice dr. Ivicom Šainom.
- Ispada da mediji zajedno s nekim političarima i raznim ''stručnjacima'' u biti plaše narod. Uvijek je bilo i lakih i teških razdoblja, posebice su ljudi na ovim prostorima svašta proživljavali, zadnje su bile krizne godine poslije rata, pa smo se nekako snalazili i preživljavali. Sada kako se stalno naglašava da će biti gadno i teško, unaprijed se stvara negativna atmosfera koja kod dijela populacije budi nelagodu, strahove koji su čimbenici za razvoj poremećaja. Na neki način kao da se nesvjesno ljudi tjeraju u paniku i jaku zabrinutost. Prateći naslove po medijima, od rata u Ukrajini, poskupljenja struje pa nadalje, trebamo razlikovati tko tu koga plaši i koliko sami sebe indiciramo.
Ivica Šain
Ako gledamo klinički, depresija je poremećaj koji ima stabilnu formu i učestalost u populaciji. Ovo o čemu pričamo ne može se svrstati u depresivne poremećaje, ali mogu biti stanja nalik na depresiju koja imaju neke karakteristike depresije. To su poremećaji prilagodbe, reakcije na stres, anksiozni poremećaji i pitanje je spadaju li zapravo u neku drugu kategoriju.
- Kako onda razlikovati anksioznost i depresiju?
- Anksioznost je strah koji se javlja, a čiji uzrok ne znamo. Normalan je strah od nečega poznatog. Primjerice, ako se plašimo velikih životinja, to je poznato, a ako smo u stanju da smo samo tako napeti i ustrašeni, a ne znamo uzrok, onda je to anksioznost. S druge strane, depresija često ide sa sniženim raspoloženjem, padom energije, bezvoljnošću te nas ne vesele stvari koje smo inače radili. Ako takvo stanje nije prolazno i konstanto traje dva tjedna, onda je to depresija. Međutim, anksioznost, ta unutrašnja napetost, nekada je simptom depresije, a može biti i samostalni poremećaj i laicima je to teško razlikovati. Ali, populistički ili široko gledajući, anksioznost je nešto što se događa i prolazi. Svako može biti tijekom dana i po nekoliko puta napet, ali to prođe. Ako je sama anksioznost, bez depresije, to je anksiozni poremećaj, a da stvar bude kompliciranija, postoji i anksiozno-depresivni poremećaj u kojem se zajedno javljaju anksioznost i depresija.
- Kolikogod se govorilo o tome, depresija je još uvijek stigmatizirana. U smislu, dok neki problem nije fizički, ljudi i dalje vole govoriti, ma, sve je to u glavi, proći će.
- Depresija ima psihičke simptome i one somatske poput poremećaja spavanja, poremećaja hranjenja, a mogu biti i razni drugi bolovi u cijelom tijelu i organima poput malaksalosti i glavobolje. Međutim, i somatski poremećaji mogu imati depresivnu komponentu. Netko tko je prebolio moždani udar ili infarkt ili ima dijabetes, može se osjećati depresivno jer je u nekom drugom stanju.
- Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na učestalost i povećanje depresije? Govorilo se puno i o depresiji djece koja su bila zatvorena i po cijele dane na internetu.
- Tijekom razvoja prekidi u školovanju kao i prekidi u socijalnom funkcioniranju definitivno su negativni i onda su adolescenti još više pomaknuti u taj virtualni dio iz kojeg ih i roditelji i profesori pokušavaju izgurati, nastojeći ih što više uključiti u neke druge aktivnosti. Za vrijeme pandemije neke su odluke bile donesene unatoč protivljenju stručnjaka. Pitanje je koliko je u pandemiji to bilo dobro i kako sada to nadoknaditi. Inače, adolescencija je buran period u kojem adolescenti imaju povećanu moć učenja tako da se sve to može ispraviti, no pitanje je kako ćemo mi i cijela zajednica dalje upravljati time. Sada se sramežljivo javljaju i majmunske boginje pa rat u Ukrajini. Možda i nije sve tako loše ako smo na temelju pandemije Covida-19 nešto naučili; ako nismo ništa, onda smo u gadnoj poziciji.
- Kako se postaviti prema tome? Imamo iskustvo Covida, sprema se novi val…
- Uvijek se u životu sprema nešto novo. U povijesti je uvijek bilo prijelomnih događaja. U Ukrajini je rat bio i 2014. godine, kao i prije toga rat u Afganistanu i Iraku, kriza s izbjeglicama pa smo raspravljali o tim problemima i postavljali se prema njima. I u budućnosti će se nešto događati; ako smo nešto naučili iz svega toga, bit će dobro. U covid-krizi neke su zemlje poput Švedske sasvim drugačije upravljale situacijom i nama je to bilo čudno, nailazilo na osudu i nevjericu, ali se sada pokazalo dobrim. Kao prvo, važna je komunikacija - koga se pita, tko izlazi u javnost, tko nastupa i s kakvim podacima, jesu li su te osobe stručne u području o kojem se razgovara. Trebala bi porasti kritičnost svih nas da se znamo nositi s tim raznim informacijama. I putem masmedija svi su o koroni znali sve i svašta se navodilo. U upravljanju takvim situacijama potrebno je poštivati hijerarhiju donošenja i provođenja odluka.
Mislim da smo kao društvo sa cijepljenjem zakazali. Niska je procijepljenost, mi opet ulazimo u jesen i zimu, a cijepljenje je stalo. Ljudi misle da će se stvari riješiti same po sebi, a neće. Dok nas nešto ne udari po glavi, nećemo reagirati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
