Ivona Orlić (M. MIJOŠEK)
Turizam nas nažalost vodi do predstave gdje se neminovno autentičnost života gubi * Posvuda niču surogati baladura koji podsjećaju tek izdaleka na srušene kamene originale * Lokalno stanovništvo spremno je nuditi nešto što nije autentično ali dobro ide, odnosno dobro se prodaje, pa iz tog razloga pristaje se na komercijalni kompromis
Doktorica znanosti, etnologinja Ivona Orlić održala je u Poreču, u foajeu gradskog kazališta, predavanje "Regionalni identitet u suvremenoj turističkoj ponudi Istre". Prostor je bio ispunjen do posljednjeg mjesta što znači da tema ne zaokuplja tek znanstvenike već i širu istarsku javnost. Mlada doktorica znanosti bavi se tim problemom u kontinuitetu s obzirom da je 2013. godine, u izdanju Etnografskog muzeja Istre objavila knjigu: "Istra kroz tri generacije- Između svakodnevne konstrukcije identiteta i turističkog proizvoda".
Tokom porečke večeri Ivona Orlić je u nekoliko navrata citirala Francija Blaškovića pa valja podsjetiti one koji brzo zaboravljaju da je Franci, među ostalim, utemeljitelj i predsjednik Lige za boj protiv turizma. To utemeljenje se dogodilo daleko prije pojave bazena i kuća za odmor no, Ivona Orlić je, vrlo slikovito, nadopunila vremensku dimenziju, s amblematičnom i znanstveno vrlo zanimljivom anegdotom o jednoj gospođi sa sela koja se pitala, s dužnim poštovanjem prema istarskom identitetu, tradiciji i autentičnosti, "da li bazen (istarski) mora biti okrugli ili kvadratast". Još jedna priča vezana za naše nove plave rupe: tip se jednu noć poskliznuo i pao u bazen. Tražio je pomoć ali suzdržao se od vikanja da ne bi zbudija turište.
Nervira je tema
Izlagačica je započela predavanje tvrdeći da je tema o odnosu između identiteta i turizma čini nervoznom, da je tema problematična i da je stalno drugačija, mijenja se u prostoru i u međugeneracijskim odnosima.
Kratak primjer generacijske mijene: mi danas koljemo i jedemo boškarina, svetog boškarina, sveprisutni višestoljetni motor istarske poljoprivrede. Nismo Indijci pa sam čin konzumacije jednog od simbola identiteta nije vjerski problematičan, plod je razumne promjene.
"Pojavom traktora boškarin je izgubio svoju ekonomsku smislenost. Nije bilo druge, ili nestati ili preživjeti u novim uvjetima gospodarenja u funkciji turizma" objašnjava Orlić. Predavačica je vrlo stručno obrazložila metodu svog rada, citirala mnoštvo autora koji se bave pojmom identiteta i odnosa s pojavom turizma koji utječe na samo oblikovanje načina na koji se ljudi identificiraju s određenim prostorom, navikama, običajima u njemu, s kulturnim vrijednostima itd...
Srušili baladure
Preko turizma se mi prodajemo i u toj prodaji sebe predstavljamo prema van, prema gostu koji nam dolazi i dakako njemu prilažemo vlastitu sliku pred kojom se valja upitati u kolikoj je mjeri ona autentična. Orlić se u više navrata pozabavila značenjem autentičnosti objašnjavajući nazočnima da je često slika koja se nudi na kraju iskrivljena. S obzirom da je ona rođena 1971. emotivno je vezana za vrijeme kada je maneštra bila temelj istarske seoske prehrane, a djeca su mogla samo promatrati pršute koji su se sušili u konobama. Sentimentalno je vezana za seoske kuće s baladurima, no poznata je činjenica da su se, pojavom asfalta i cementa baladuri u Istri sustavno rušili. Danas se turizam uvlačio u ruralnu kulturu preko izgradnje kuća za odmor i posvuda niču surogati baladura koji podsjećaju tek izdaleka na srušene kamene originale. Orlić je svjesna do povratka nema ali da se nova autentičnost gradi svakodnevno. Postoji razumljiva namjera da se turistima predstavimo s jednostavnom porukom "to smo mi u originalu, to je naše i samo naše, imamo našu isključivu, prepoznatljivu prehranu, naše kuće, naše običaje, našu pjesmu (tanko i debelo, mih i roženice) naš ples (balun) i našu nošnju". No, čim se autentičnost pretvori u predstavu nestaje čarolija, a nažalost turizam nas vodi do predstave gdje se neminovno autentičnost života gubi. (Elio VELAN)