nematerijalna baština je istarsko bogatstvo
Oku (ne)vidljivim vrijednostima bave se oni kojima je to dio života, utkano u DNK
(Snimio: Mihael Stojanović)
Osim što je istarski poluotok bogat kulturnom i povijesnom baštinom, u ljetnim je mjesecima tu i više nego živo što se tiče događaja, zbivanja, festivala, fešti, muvinga.
No, ono što je nerijetko manje vidljivo, je veliki rad brojnih djelatnika u kulturi, predan rad i marljiv posao na očuvanju baštine, fresaka, crkava, spomenika kulture, što je sada u uzlaznoj putanji. O čemu se sve više govori, raspravlja, razmatra, ali i predstavlja široj publici.
Posljednjih su se godina revitalizirali brojni spomenici kulture, posebice utvrde, kašteli, kao i obnovile freske - takva vrijedna baština zaslužuje poseban pristup, tehnike očuvanja i rada na prezentaciji. Što nije niti malo jednostavno, niti lako i što zahtijeva veliki rad i trud. I velika sredstva, dakako.
Nedavno je održan i okrugli stol o revalorizaciji i prezentaciji takve baštine, kao i dvodnevni skup o važnosti njezina očuvanja na najraznije načine. Uz podatke o financiranju, gdje je vidljivo da "eppur si muove", kreće se, ide dalje. Čini se da u široj javnosti nema toliko podataka o tome, da mnogi to shvaćaju kao potpuno apstraktnu pojavu, a ne kao dio svoga zavičaja i njegove prezentacije svijetu na najbolji mogući način.
Čim kao individualni turisti ili u nekoj grupi posjećujemo ili obilazimo neki grad, odmah se razgledavaju muzeji, tvrđave, kašteli, a iz svoga zavičaja znamo najmanje jer smatramo to kao nešto zdravo za gotovo. Koliko ljudi uopće ide u muzeje osim prigodno, za Dan/Noć muzeja? A ove je godine i Dan muzeja prošao prilično samozatajno, neprimjetno. No, zato je Noć muzeja bila itekako dobro posjećena.
A dovoljno je malo proviriti u unutrašnjost Istre i vidjeti što sve krije, koliko bogatstva - kako materijalnog tako i nematerijalnog, koje nije uvijek oku vidljivo. Nematerijalna baština je ponekad teže vidljiva, ako ne postoji sustavni plan njezine prezentacije i valorizacije, kao trud i entuzijazam osoba kojima je to više od posla, kojima je to dio života, utkano u DNK.
Raduje svako priznanje takvim ljudima, u trenutcima kada trivijalne i besmislene stvari preuzimaju prevlast u kulturnom i javnom životu, općenito, kada se objavljuje more novih knjiga i publikacija, od onih vrijednih, napisanih akribijskom preciznošću do onih za koje nije jasno kakva i koja im je svrha. I sve to dok sjajni znanstvenici kroče novim stazama uspjeha.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
