Vrlo je zabavno, glazbeno, razigrano bilo na predstavljanju knjige "Kako je Imra pomirila instrumente" u večernjem satima u srijedu u programu Monte Librića.

Uz puno glazbe - na radost djece i odraslih, predstavljena je slikovnica autorice Tamare Lorencin i ilustratora Vibora Juhasa, u nakladi pulske Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova.

Kako je rekla autorica u razgovoru s Iris Mošnja, posao nastavnice hrvatskog jezika u ovoj školi te vidjeti svakodnevno sve te instrumente, djecu kako sviraju, taj kontakt s glazbom, naveo ju je da krene u tu priču, a nakon što je vidjela strip o bontonu i glazbi koji je izradio Vibor Juhas. I tako je po malo nastala ta suradnja, gdje Tamara kroz riječ, a Vibor putem ilustracije prikazuju važnost glazbe i njezinu univerzalnost.

(Snimila Vanesa Begić)

Imra je tu glavna junakinja priče, a to je, kako su nazočni mogli saznati, pametna i nestašna djevojčica. No, za razliku od njezinih prijatelja u razredu – Imru glazba jednostavno nije zanimala. Priča se mijenja kada Imra umorna dolazi kući nakon koncerta koji joj je bio dosadan. U snu se sve mijenja, i počinje jedna sasvim posebna priča s instrumentima.

Tamara je scenski nadahnuto čitala knjigu, a učenici i profesori glazbe su svirali predstavljajući na taj način razne instrumente. Imra je u biti igra riječima, inicijalima pulske glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova.

I ta priča, veli autorica, može imati i svoj nastavak, a izrekla je riječi zahvale učenici Marti Beljan za pomoć pri realizaciji ove knjige.

Četvrtak je započeo uz talijanskog autora Luigija dal Cina koji je govorio, priredivši pravi scenski nastup, o važnosti čitanja, kupovanja i darivanja knjiga, kućne biblioteke, prenošenja znanja te kazivao je o svome iskustvu s knjigama i čitanjem.

- Kada sam bio dijete, nisam baš volio čitati u ranom djetinjstvu, bio sam slab iz talijanskog. No, onda je učiteljica rekla mojoj mami, a znate kakve su mame, najnježnije i najdivnije, no kada se naljute onda su glasa snažnog poput pirata, i tako je i moja naredila da moram čitati. Išli smo do knjižnice i majka je pitala knjižničarku koja bi knjiga odgovarala mome uzrastu, neka pustolovina koja je zanimljiva. Pokazala mi je dvije knjige o piratima, jednu deblju i jednu tanju.

Odabrao sam, naravno, onu tanju i mislio kako eskivirati čitanje, no kada sam krenuo čitati, počeli su mi se otvarati svjetovi mora, avantura, pirata. Od tada sam počeo naprosto gutati knjige, te proučavati funkciju i ulogu bajki. Bajke su bezvremenske, ta atemporalnost karakteristična je za taj žanr u cijelome svijetu. Često su junaci teško bolestan kralj koji, kada je bolestan, kao da je s njime bolesno i cijelo carstvo, biljke su uvenule, ptice utihnule, onda se rađaju ljubavne priče neke princeze, princa…, kazao je Dal Cin.

Potom je pulska autorica Doris Cerin Otočan predstavila svoju prvu knjigu "Due storie di cuore puro". "Dvije priče čistog srca" dvojezična je, talijansko-hrvatska slikovnica koju je ilustrirao pulski umjetnik Vibor Juhas. Knjiga, koju je autorica objavila u vlastitoj nakladi, objedinjuje dvije priče za djecu "Sedam dvoraca" i "Jelka", koje je autorica predstavila brojnoj, veseloj dječjoj publici.

- Počela sam pisati kada je moja kćerka, Gaia Anastasia, bila još jako mala. Čitala sam joj knjige i priče za djecu, potom sam sama počela izmišljati priče, te zatim sam sjela i krenula ih zapisati. Prošle su godine, no onda se sve posložilo i objavila sam ih zahvaljujući divnim ilustracijama Vibora Juhasa. Ovim bajkama želim prenijeti osjećaje čiste ljubavi, one neiskvarene, prave, jedino je ona čista ljubav, koja ne zahtijeva ništa zauzvrat, ona prava, kazala je Cerin Otočan koja je knjigu predstavila uz moderatoricu Gordanu Trajković te čitala ulomke iz knjige.

"Sedam dvoraca" priča je o snazi legende i pronalasku čiste Ljubavi, a u što je čvrsto vjerovala princeza Luna iz Voljenog Kraljevstva u "Zemlji Dalekoj, negdje iza sedam mora, sedam kraljevina i sedam začaranih dvoraca…", dok se u božićnoj bajci "Jelka" isprepliću java i san, stvarnost i čarolija. U njoj i jelke, koje su zapravo začarane princeze - govore.

Potom je u razgovoru s djecom bilo govora o jezicima, važnosti poznavanja jezika, učenici su se pohvalili da znaju puno jezika, u velikom veselju.

Knjiga "Na vilinskom tragu" Sande Lončar Ružić, objavljena je u nakladi izdavačke kuće Znanje, a oslikala ju je ugledna akademska slikarica Ana Grigorjev.

U vrlo emotivnoj atmosferi s učenicima nekoliko pulskih osnovnih škola, autorica je kazala da je rodom iz Imotske krajine koja je prepuna raznih legendi, mitova i osebujnih i zanimljivih priča.

- Kao mala voljela sam slušati te priče, zaintrigirale su me priče starijih ljudi o tim bićima pa sam krenula pisati ovu knjigu. Napisala sam je godinama unazad, objavljena je nedavno i, kako čujem, naišla je na vrlo dobar odjek kod djece te vrlo je čitana i u istarskim knjižnicama. Sudjelovala sam godinama unazad u projektu "Kravata oko Arene", vaš poznati književnik Daniel Načinović napisao je "Kravatu Velog Jože", što je knjiga koju svakako preporučam, ako je niste još pročitali, veli autorica.

"Na vilinskom tragu" je ilustrirana knjiga za djecu i mlade o malom Petru, njegovu didu i vili, a priča se događa na jednom imotskom brdu. Glavni likovi ove bajkovite pripovijesti - osmogodišnji dječak Petar i njegov djed Perija jednog zimskog dana uspinjali su se na drevnu ilirsku utvrdu koja se nalazila visoko u brdima…

Povezane vijesti

• Mandić: Kad počnete pisati, tekst vam oživi
• Kvizovi, igre i povijesne ličnosti
• Festival dječje knjige posvećen zvuku