Ragib Mujić, Bošnjak podrijetlom iz Srebrenice koji živi u Vinežu nedaleko Labina, bivši je rudar s pjesničkom dušom. U Labin je stigao 1982. kada su mu bile 23 godine iz Velenja gdje je završio srednju školu za rudarskog tehničara. Stigao je u Istru zbog radova na tadašnjem oknu Ripenda i niskopa Tupljak. I ostao. Ragib koji je od 1986. radio u rudniku Tupljak kao nadzornik iz kojeg je i otišao u mirovinu kada se rudnik zatvorio otkriva nam i svoju pjesničku dušu.

Vojnik - pjesnik

- Još dok sam išao u školu pisao sam pjesme, a onda mi je taj nesretni rat dao poticaj i inspiraciju. Napisao sam u tim ratnim vremenima dvadesetak pjesama za svoju dušu, uglavnom o ratnim zbivanjima i strahotama u Hrvatskoj i BiH jer sam i sam bio na ratištu kao hrvatski vojnik u sastavu 35. bojne, i to kao pirotehničar. Nisam ih još objavio. Čuvam ih u svojoj bilježnici, ali mogu se pohvaliti da sam ih jednom čitao Enesu Kiševiću i Irfanu Ajanoviću kada su bili u Labinu. Danas više ne pišem zbog poslovnih obveza, nemam vremena, a nisam ni opušten, govori nam Ragib koji se danas bavi lakšim poslovima u građevinarstvu.

Pročitao nam je i nekoliko svojih pjesama, pjesmu "Čežnja" napisao je na ličkom ratištu u Gospiću 17. studenog 1994. godine. "Dani prolaze prepuni tuge, ja gledam sebe a gledam i druge. Na vas mislim dok druge gledam, o dragi moji, kako vas trebam. Na vas mislim dok ovo pišem i često puta suze obrišem. Brišem ih brišem te suze tuge, brišem za sebe ali i za druge", dio je stihova iz te pjesme.

Pjesmu "Samo jedan dan" napisao je na istom mjestu dan kasnije. U Labinu su 1993. nastale pjesme "Na Istoku" i "Prognani". Svojoj je matičnoj domovini, Bosni, za vrijeme rata posvetio pjesmu "O, Bosno" iz koje navodimo nekoliko stihova: "Kaži Bosno što te muči, dokle će te Srbi tuči, dokle će te četnik klati i tvoj narod u svijet slati. Bit ćemo se za te Bosno i sa svijetom ako treba, tvoj te narod mila Bosno neprijatelju vlas ne da".

Zadovoljan čovjek

Pitamo ga ima li pjesama o ljubavi koja je česta inspiracija svih pjesnika, glazbenika i ostalih umjetnika a on odgovara da "nema vremena za ljubav".

- Ali napisao sam jednu pjesmu pod nazivom "Jedna mala ponosita" i ide ovako: "Jedna mala Bosnom šta kao da je centar svijeta. Marama je njoj na glavi, na marami ljiljan plavi. Odjeća joj bijele boje, samo šetaj zlato moje. Ti se šetaj nek te vide, nek u svijetu svi zavide", recitira nam Ragib.

Danas ovaj bivši rudar i pjesnik u duši sa suprugom živi u stanu na Vinežu, a za dvoje djece je, kako kaže, napravio lijepu kuću u Ladencima pored Labina koju je svojim rukama gradio dvadeset godina. Ponosi se i sa četvero unučadi.

- Ja sam zadovoljan čovjek, dobro mi je ovdje, da nije već bih davno otišao. Nemam riječi zamjerke na život u ovoj sredini, tu sam se našao. Želim samo dobro zdravlje sebi i svojima, mir i slogu među ljudima. Sve drugo imam i manje je važno, zaključio je Ragib Mujić.

Povezane vijesti

• U Knjižnici Vodnjan: UČIMO JEZIKE PJEVAJUĆI
• Đakovo: 22. Smotra povijesnih i građanskih plesova i starogradskih pjesama Hrvatske
• Predstavljena antologija suvremenog hrvatskog pjesništva "Svjetlaci" Tonka Maroevića