U Klubu & Knjižari Giardini 2 u utorak se pred punom dvoranom posjetitelja, održala promocija zbirke pjesama "Ponoćni glagoli" autora Marka Pogačara, a program je vodio Igor Zenzerović. Osim spomenute zbirke, autor je predstavljao svoj bogati literarni opus, koji broji oko dvadesetak knjiga.

"Ponoćni glagoli" sedma je Pogačarova zbirka pjesma. On u njoj prije svega, iznova apostrofira ranije dokazano zanatsko umijeće a čitatelji si mogu dati za pravo novom naslovu iz pjesnikove radionice pristupiti s najvećim očekivanjima. "Ponoćni glagoli" potvrđuju s razlogom hvaljeni status autora kao najboljeg na ovdašnjoj pjesničkoj pozornici posljednjih desetak i više godina.

Horizont očekivanja

- Kad bismo htjeli opisati zbirku, najlakše bi ju bilo usporediti s prijašnjim zbirkama jer, kao i u ostalim, nameće se pitanje horizonta - pitanje horizonta očekivanja i mogućeg ne-fer odnosa prema onome što nudi. Neprijeporno je to da horizont očekivanja, makar nesvjesno, proizlazi iz autorskog opusa kao konteksta i njime je uslovljen. Međutim, nije isto čitamo li novu zbirku poezije kakvog nedokazanog autora ili novu zbirku poezije autora kojeg izvjesno vrijeme dio kritike i šire čitalačke publike s pravom uvrštava u postmodernistički kanon, rekao je Zenzerović.

Na voditeljevo pitanje koliko traje njegova ljubav naspram Pule i Puljana, autor odgovara "jako dugo".

- Ja se osjećam nekako domaćim ovdje i ima puno ljudi koje mi je uvijek drago vidjeti. Nisam nešto pretjerano vezan uz obiteljske tradicije ili identitete, nije mi to nikad bilo blisko. Ali, obitelj mi je živjela u Puli 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća. Djed mi je bio mornarički oficir te su živjeli pokraj gradske rive. Kasnije smo se odselili, ali baka i djed često su spominjali Pulu. Valjda otuda potječe i ta moja ljubav prema ovom gradu. Kad sam odrastao počeo sam odlaziti na punk festivale, Monte Paradiso, tako da su se i srednjoškolska iskustva također događala upravo u Puli. Nakon toga slijedili su književnost i sajam knjiga, koji su opet povezani s Pulom. Ovo može zvučati kao slatkasta floskula, ali Pula je grad s dušom i tu se osjećam kao kod kuće, kaže Pogačar.

- Nisam nikad bio od onih koji su pisali u srednjoj i osnovnoj školi i koji mogu reći da se pisanjem bave oduvijek, odgovorio je na pitanje kako je počeo svoj autorski put pisanja. "Nisam baš ni puno čitao knjige. Čitao sam stripove, Tarzana, 5 prijatelja. Čak me ni u srednjoj školi književnost nešto nije pretjerano zanimala. Puno me više muzika zanimala, kao na primjer punk. Čitanje me zaintrigiralo kad sam na jednom buvljaku pronašao knjigu pjesama, za koju sam čuo godinama prije. Kupio sam tu knjigu, krenuo čitati i potpuno mi je promijenila svijet. Odjedanput sam osvijestio da živimo u jeziku, da živimo o jeziku, da živimo s jezikom, kao neki realitet. Onda sam shvatio da je to jako zanimljiva stvar. Toliko sam puta tu knjigu pročitao, da sam ju znao napamet. Onda sam došao u 4. razred, gdje se čitaju Lorca i ostali. Nakon toga, doslovno sam preko noći odlučio da ću ići studirat književnost, i tako sam otišao u Zagreb na studij. Ali u tom periodu, nisam još pisao. Kad sam došao u studentski dom, tek sam onda shvatio da ne znam ništa o studiju kojeg sam upisao, da mi je više od pola literature bilo na engleskom jeziku. Sve mi je to skupa bilo jako čudno te sam onda počeo čitati doslovno sve što bi došlo pod ruku. Paralelno sam počeo i pisat. U to vrijeme još nisam ni sanjao da objavim svoju knjigu, nisam znao ništa o književnoj sceni ni izdavaštvu. Ono što sam pisao je došlo do Kruna Lokotara, koji je prvi objavio moja djela, za koja sam čak i dobio nagradu", prisjetio se Pogačar.

Što se tiče osobnog ega i slavi koja ga prati kaže da je imao dosta sreće s time, jer je bio toliko mlad kad je cijela priča s pisanjem započela, da nije ni bio svjestan uspjeha.

- U tom periodu bilo je mi to sve zabavno i super: plaćali su mi da putujem, da sudjelujem u književnim događanjima i promocijama. Dugo vremena mi je trebalo da shvatim da je to zapravo privilegija, da odjedanput radiš ono što voliš, super ti je to, a odjednom si od toga počeo i živjeti. Tako da nije bilo vremena da mi se razvije ego!, kaže Pogačar.

Knjiga obilježena zvukom

Što se tiče naziva zbirke "Ponoćni glagoli" kaže da su glagoli nekako na vrhu hijerarhije sintakse, nekako su gospodari radnje.

- Ponoć je uvijek zanimljiva, ponoć je ničija zemlja. To je neka točka između nečega i ničega, između danas i sutra, to je nešto što je već bilo a još uvijek nije došlo ili što će tek biti, a zapravo je već prošlo. Uvijek sam na ponoć gledao kao na sivu zonu. Metaforički sam to gledao kao na jedan svijet koji završava, a drugi svijet još nije ni počeo. Tu negdje postoji točka procijepa. Danas to gledamo kao na npr. Halloween ili slične prakse. Zanimljiva mi je bila ta točka, kad zaustaviš sve, što sve može izaći. Bilo mi je zanimljivo igrati se s tom idejom otvaranja, objasnio je.

Zbirka je nastala u dvije duže sesije intenzivnog pisanja između kojih je "legla" gotovo godina bez pisanja iste. Za sve je bilo potrebno vrijeme, potvrđuje autor, kako bi sve sjelo na svoje mjesto, da bi se konture, glasovi i struktura knjige artikulirali.

Ova knjiga je također obilježena i zvukom jer kako kaže autor, muzika mu je ovdje bila katalizator.

- Muzika, ako je riječ o onoj praćenom tekstom, pisanoj riječi daje specifičnu i intenzivnu zvučnu dimenziju, ali je suštinski ne mijenja, iako joj često radikalno preoblikuje kontekst. Poruka je, čitamo li je i slušamo, u principu ista, i može na nas, ovisno o kontekstu, utjecati različitim intenzitetom, pojasnio je Pogačar.

Promocija je završila autorovim čitanjem naglas jedne od svojih pjesama iz zbirke, i gromoglasnim pljeskom od strane publike.

Povezane vijesti

• Deset polaznika u pet dana učit će uz iskusnog mentora
• Marko Pogačar gostuje u Klubu-knjižari Giardini 2