drugi svjetski rat u istri
Okrugli stol uz prezentaciju knjige Dukovskog i Grzunova: Okupljeni akti tijela koje djeluje od 1943. do 1947.
Igor Jovanović, Milan Radošević, Vedran Dukovski, Gordan Grzunov i moderator Elvis Morina (Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)
U organizaciji Državnog arhiva u Pazinu i Istarskog povijesnog društva u klubu La Resistance održan je okrugli stol na temu "Drugi svjetski rat u Istri: dokumenti Državnog arhiva u Pazinu".
Glavna tema razgovora bila je dostupnost i istraženost arhivskog gradiva Državnog arhiva u Pazinu koje se odnosi na Istru u Drugome svjetskom ratu i poraću, a moderator Elvis Morina popričao je s dr. sc. Vedranom Dukovskim i Gordanom Grzunovom, autorima knjige "Zapisnici Oblasnog narodnog odbora za Istru [1943-1945] 1945-1947", te pulskim povjesničarima dr. sc. Milanom Radoševićem i dr. sc. Igorom Jovanovićem.
Misli i djela
Prisutnima se na početku obratila i ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu Mirela Mrak Kliman.
Knjiga donosi puno toga na jednom mjestu, pa u njoj ima jako puno tema, od gospodarstva, preko vojnih operacija, do odnosa komunističkih vlasti sa svećenstvom pa je Morina konstatirao da su Dukovski i Grzunov napravili jednu sintezu zapisnika iz tog vremena, s raznih područja.
- Ideja za ovu knjigu nastala je tijekom mog istraživanja, pisanja mog doktorata. Jednostavno, predložio sam kolegi Grzunovu da sve te zapisnike stavimo na jedno mjesto kako bi oni bili svima dostupni i da ljudi koji žele nešto istraživati na tu temu ne moraju obići 3, 4 ili 5 ustanova u koliko je to sve bilo smješteno, nego da mogu jednostavno na jednom mjestu naći sve te zapisnike. Ukupno je 69 zapisnika obrađeno, većina ih se nalazi u državnom arhivu u Pazinu, dok je jedan manji broj koji se odnosi na ono ratno razdoblje, 43. i 44. sadržan u Hrvatskom državnom arhivu i u Povijesnom i pomorskom muzeju u Puli.
Gledali smo da što manje utječemo na tekst, što manje komentara dajemo, no negdje smo neke stvari morali razjasniti da bi čitateljima bilo jednostavnije, kazao je Dukovski napomenuvši da ciljana publika nisu bili samo znanstvenici, nego i ljudi koje uopće ta tema zanima, tako da se ova knjiga može čitati pojedinačno, zapisnik po zapisnik, a može se čitati i kao neki roman, s obzirom da je to doslovno tijek misli jednog zakonodavnog tijela koje djeluje od 1943. do 1947. godine.
Kako kaže, može se vidjeti na koji način oni pokušavaju obnoviti ratom uništeno područje, kako gledaju na suživot s Talijanima, što misle o teritorijalnoj podjeli, a može se pratiti i njihova mogućnost ili nemogućnost da riješe neki problem. Ističe i da se iz ovih zapisnika može jasno vidjeti da su taj rat vodili politički radnici, znači članovi komunističke partije, što je bio problem jer to nisu bili vojni stručnjaci pa je bilo više žrtava nego što bi ih bilo da ih je vodio neki školovani vojnik.
- To se vidi na primjeru Antuna Krajcara, koji je školovan, i bio je u talijanskoj vojsci, ali je, umjesto da su mu dali funkciju u Istri, prije toga poslan, kako oni kažu, da se dokaže u Gorski Kotar. To se nastavilo i nakon rata, nadovezao se Dukovski ističući problem s učiteljskim kadrom.
Grzunov ističe da su u procesu istraživanja digitalizirali zapisnike što će olakšati istraživanje nekom drugome. Bilježili su pojmove koje bi možda trebalo objasniti, dodavali sitnije ispravke, a izvadili su popise svih predsjednika, tajnika, voditelja raznih odjela, tako da se dobije taj pregled na jednom mjestu, što bi mogla biti dobra podloga i za doktorsku disertaciju.
Izvor u ruke
- Dosta je bitno, kad bilo koju knjigu uzimamo u ruke, pročitati prije svega naslov, koji puno govori, jer kroz jednu rečenicu sintetizira ono što bi se na sljedećih 800 stranica trebalo nalaziti. Ova knjiga nije sama po sebi znanstveno djelo u užem smislu, gdje su autori koristili razne izvore, raznu literaturu, usmena svjedočanstva, pa napravili sintezu. Ova knjiga donosi čitatelju direktno izvor.
To je bio veliki posao, sve te zapisnike provjeriti, pronaći, detektirati. Često, pa i tako u ovom slučaju, nemate sve dokumente pojedinog fonda na jednom mjestu, nego ih imate na više, u ovom slučaju tri različita mjesta, kaže Radošević koji napominje da ima stotine i stotine imena, a o nekima se ne zna ništa, a autori su velik trud uložili da otkriju tko su.
Dukovski kao najzanimljiviju ličnost ističe Dušana Diminića koji je obnašao dužnost tajnika oblasnog narodnog odbora i koji je prilično aktivan bio u svojem radu, dva puta izbačen iz partije, bio je čovjek koji se nije bojao reći što misli i kako nešto treba napraviti, a isto tako nije se bojao kritizirati one koji se guraju, a ne znaju. Takvih je bilo dosta tada a i danas se, kaže Dukovski, ništa nije promijenilo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
