Nedavno je tiskano novo izdanje pjesničke zbirke objavljene prije skoro tri desetljeća, djelo vodnjanske autorice Loredane Bogliun "La peicia" koje je, uz talijanski prijevod knjige Borisa Domagoja Biletića "Dell’amore e della morte" (O ljubavi i o smrti) predstavljeno u srijedu navečer u prostorima Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.

Naime, u kategoriji "Ranije objavljena djela", kojom je predviđeno ponovno izdanje jedne poetske zbirke, nakladnička nagrada Arcipelago itaca 2022. dodijeljena je pjesničkoj zbirci vodnjanske autorice Loredane Bogliun, autorice posebno cijenjene zbog vrsnog pisanja istriotskim govorom specifičnim za Vodnjanštinu. Ova je knjiga objavljena prvotno 1996. godine u Milanu kod tada vrlo cijenjenog izdavača Hefti, koji je uvelike djelovao, zahvaljujući nevjerojatnoj snazi Snježane Hefti, na prožimanju kultura s dviju obala Jadrana. Predgovor je tada napisao Andrea Zanzotto, dok je pogovor djelo Franca Loija.

Višejezičnost u praksi

Ovo je djelo višejezično, a dio je pjesama na žminjsku inačicu čakavskog preveo Miho Debeljuh, na hrvatski književni jezik pjesme je preveo Tonko Maroević, na slovenski Marko Kravos, predgovor i pogovor na hrvatski Srđa Orbanić, dok je Lorena Monica Kmet prevela na hrvatski predgovor Manuela Cohena, pogovor Fulvija Tomizze te bio-bibliografske podatke o autorici. Predgovor, pogovor i bio-bibliografske podatke o autorici na slovenski je prevela Jasna Čebron.

Puno se toga govori i piše koliko je važno sačuvati dijalektalno stvaralaštvo, posebice u pisanom obliku, a istriotski je jedan od onih, danas zaštićenih govora, koji ima vrlo malen broj govornika, a sve manje ga koristi u pisanom obliku. Rovinj, Bale, Vodnjan, Galižana, Šišana te Fažana (premda tamo gotovo više nema govornika), dio su tog jezičnog otoka gdje se još nekako sačuvao taj drevni govor, vrlo specifičan, posebice prilikom pisanja poezije bliske stanjima duše koja ujedno oslikava i emocije prema rodnome kraju.

Prije tridesetak godina stanje s istriotskim govorom bilo je puno gore, nisu postojale sve te inicijative za njegovu revalorizaciju i pjesničku reinterpretaciju, pa je tada inicijativa Loredane Bogliun, vrsnog pjesničkog glasa, bila tim više hvalevrijedna. Drevnim govorom "iznijela" je svoj pjesnički glas, svoje emocije, predstavila svoj zavičaj, ljude, memorije, poput albuma uspomena punog crno-bijelih fotografija. "La peicia" bi na talijanskom bila "La piccola", hrvatskom "Malena", a slovenskom "Mala".

Vrlo je zanimljiv taj jezični splet - drevni istarski jezik, koji zvuči pa i, slobodno možemo reći, egzotično, preveden na jedan dijalekt - čakavski žminjski, ali i talijanski, hrvatski i slovenski, iz pera više vrsnih prevoditelja, od kojih mnogi nažalost nisu više među nama. Prijevodi su zbilja izvrsni, kao da je tekstu "darovan" poseban život, ali opet, vrlo bez da vrijedi ona "traduttore-traditore" (prevoditelj koji je ‘iznevjerio’ original).

To je pravi pjesnički doživljaj - kako u originalu, tako u u prijevodima, snažno, lirski, dojmljivo, začudno, realistički istovremeno i maštovito.

Emocionalni čvorovi

U ovome je izdanju u cijelosti prenesen vrlo zanimljiv pogovor koji je potpisao poznati pisac Fulvio Tomizza, dugo vremena neobjavljen, a koji je prvi put ugledao svjetlo dana tek 2013. u antologijskom izdanju" Graspi/Grappoli" (Edit, Rijeka).

Raznolike su tematske i interesne sfere koje autorica ovdje donosi, od momenata začudnosti tipičnih za poeziju pa sve do privatnih trenutaka, gdje se u biti i stapaju privatna i društvena memorija.

- Scenarij eliotske Puste zemlje u tišini urušenih zidova, kuće koje propadaju gdje "sve je bol i sljepoća" (naglašavao je Loi u pogovoru) pridonosi viziji ipak živog pulsirajućeg i uzavrelog svijeta, makar samo na stranici ili upravo zahvaljujući ispisanoj stranici. Stoga figura oca, uhvaćenog u autentičnosti plača, dionika tog svijeta bića i predmeta u kom kroz sinegdohu magarac postaje simbol: kamen, amblem kuće, nalazi se u temeljnom tekstu "La piera", zapisao je Manuel Cohen.

- Negdje oko sredine zapadne obale Istarskog poluotoka u kopno se uvlači Limski zaljev, rijedak fenomen sredozemne Europe, koji potom suhom dragom produžuje još dvadesetak kilometara do Pazina. Malo južnije, počevši od Rovinja, drugi i drugačiji zaljev, nevidljiv jer posve idiomatski prodire u unutrašnjost, obuhvaćajući manje istaknute gradiće poput Bala, Vodnjana i nestaje nakon mjesta Galižana. U ovom se geografskom pojasu još koristi drevni istriotski idiom koji kao predmletački, odnosno autonomna elaboracija latinskog, ima poneko podudaranje s govorom Grada Biagia Marina i poprilično je odmaknut od drugog, konvencionalnijeg i proširenijeg istrovenetskog. Razlika između ta dva istarska talijanska idioma bitna je za opstanak riječi i gramatičkih konstrukcija svojstvenih istriotskom, kao i za njegovu drugačiju formulaciju, bogatu diftonzima, mnoštvom jednostavnih pojmova svakodnevne uporabe, zapisao je Fulvio Tomizza.

Andrea Zanzotto pak veli "Ne susreću se često djela tako iscrpna i tako bogata značenjima kao što je zbirka ‘La peicia’ Loredane Bogliun. Nabijena, gotovo implozivna, a ipak tako čudesno odmjerena na svim svojim ravnima, od kojih nijedna nije suvišna, te isto tako otvorena aluzijama, sjećanjima, zaboravima, da stvara u nama osjećaj kako se sintaksa i leksik bez prestanka izmiču".

Franco Loi pak ističe "Mislim da je Loredana vezana za jezik i svoje mjesto štovanjem za svoje ljude, za prošlost Istre, onom uskom povezanošću koju jezik ima sa stvarima iz uspomena, i to je nedjeljivo tijelo njenih emocionalnih čvorova".

Biletićeva snažna poezija

Tijekom razdoblja lockdowna, mjera, neizvjesnosti i "ostani doma" poznata prevoditeljica Ljiljana Avirović, koja je, između ostalog, prevela djela Claudia Magrisa na hrvatski ili pak Miljenka Jergovića na talijanski, zajedno s nizom prevoditelja, krenula je u realizaciju prijevoda knjižice Borisa Domagoja Biletića "O ljubavi i smrti", koja je dobila i svoje talijansko izdanje naslovljeno "Dell’amore e della morte". Knjiga je objavljena 2021., ali tek je prekjučer prvi put predstavljena.

Hrvatski original uz prateći CD objavljen je u jesen 2016. godine. U talijanskom izdanju knjigu je objavila i izdala Ljiljana Avirović u sastavu izdavačke kuće "Janus Pannonius" iz Novigrada Podravskog i Trsta, odnosno grada odakle prevoditeljica dolazi i grada gdje već godinama djeluje i živi, a tiskana je u Koprivnici.

Ove vrlo intimne Biletićeve pjesme, od kojih su neke posvećene i članovima obitelji koji nažalost više nisu među nama, ali i drugim temama, vrlo sugestivne, snažne i dojmljive, dobile su tako novo ruho.

Veronica Bonelli, talijanska znanstvenica, napisala je pogovor gdje se govori i o traduktološkim temama, odnosno o tome kako štivo iz polaznog jezika "prelazi" do dolaznog jezika, parafrazirajući pri tome velikog Umberta Eca koji je puno o tome govorio i pisao, a o tome da ne postoje teški i laki prijevodi, osvrnula se i Avirović tijekom predstavljanja.

Pjesme su preveli prevoditelji Carla Rotta i Antonio Giudici, koji su bili među prvim učenicima Avirović na tečajevima prevođenja, te potom i njezini pulski učenici s tečajeva Elena Dotto, Jelica Fiorido,Tatiana Tesser Knežević, Maja Marković, Iva Peršić, Sonja Stojnić i niže potpisana novinarka. Večer je završena čitanjem poezije na raznim jezicima i dijalektima.

Povezane vijesti

• O Biletiću ne postoji negativna kritika