Pred iznimno brojnom publikom prve večeri pulskog sajma predstavljena je knjiga nedavno preminulog profesora Miroslava Bertoše ''Trošenje života" s podnaslovom "Gdje li je život što ga izgubih živeći?".

Već u samome uvodu direktorica Sa(n)jma knjige u Istri Magdalena Vodopija prisjetila se s puno emocija nezaboravnog, velikog profesora i svega što je napravio za Sajam i ne samo.

- Ova knjiga donosi nevjerojatno interesantne priče. Prije točno dva tjedna bila je komemoracija za Bertošu, puno je njegovih kolega i studenata govorilo o njemu i svi su naglasili da je to bio veliki radnik, kazao je moderator predstavljanja Andrea Matošević koji je govorio o ovome profesoru uz Bertošinog sina Slavena, potom u ime izdavača, Hrvatske sveučilišne naklade, bila je tu Anita Šikić, kao i Aljoša Pužar te leksikograf Vlaho Bogišić.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Video-snimkom govorio je i Milan Rakovac iz Zagreba definiravši Bertošu genijem te ovu knjigu čarobnom uz duhovite anegdote.

Slaven Bertoša napomenuo je da je to tek djelić onoga što je njegov otac stvarao, da je pisao dnevnike, koji su bili vrlo intimni gdje je pisao o istraživanjima, poslu, obitelji, izletima te da je volio stalno razmišljati.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

- Ove knjige ne bi bilo bez Bertošine djece, sina Slavena i kćerke Mislave, županijskog pročelnika za kulturu i zavičajnost Vladimira Torbice i pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića. Knjiga je u biti 'nastala' 13. prosinca 2019., kada je Torbica gostovao na pulskom sajmu na Doručku s autorom te je počeo kazivati Puškina u originalu, pogledao Magdalenu Vodopija i rekao - tu je carica. Slušajući ga i znajući da postoji rukopis u nekom obliku, pomislila sam, moramo imati tu knjigu. Nisam tada znala, saznala sam od Alda Klimana nešto kasnije da je ta knjiga već 'u ladici' jednim dijelom. Onda je nastajala u opširnijem obliku i tijekom korona-godina, kada smo svi bili više kod kuće, a 13. siječnja prošle godine nazvao me rekavši da mu je digitalna galaksija pojela rukopis od 306 kartica. Nisu mogli spasiti taj file, ali već pet dana kasnije javio se i rekao je da iz glave ispočetka piše knjigu, očito da je morao izbaciti taj sadržaj iz sebe i tako je nastala ova knjiga na 500 stranica, kazala je Šikić.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Vlaho Bogišić prisjetio se velikog truda i zalaganja Bertoše kada su pokrenuli projekt Istarske enciklopedije, a ideja se rodila puno prije nego što su krenuli u realizaciju.

- Enciklopedija je nastala iz nevjerojatne energije, to je posebna, posljednja hrvatska enciklopedija, enciklopedija više nema, a on je napravio tu ogromnu stvar, imao je nevjerojatnu sposobnost stvaranja, sposobnost da nas okupi, nevjerojatnu radnu energiju.

Matošević i Pužar posebno su se osvrnuli na činjenicu da je bio uključen u suvremene tokove, te vrlo informatički pismen.

- Iznenadio sam se što se u jednom trenutku u tom rukopisu definirao hikikomorijem, (odnosno to je japanski termin za osobe koje se izoliraju u svojim stanovima, ali to kao privilegijom), ali gdje je taj 'zatvor' svemir. On je imao i nevjerojatnu ljubav prema malom, lokalnom, ljubav je intelektualan projekt, tu ima toliko slojeva, tekst sadrži razne fragmente, naveo je Pužar.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

U razgovoru sa Slavenom Bertošom predstavljači su se osvrnuli na činjenicu da Bertošina kućna biblioteka obuhvaća oko 57 tisuća naslova, iako je to 'službeno' zaokružio na 50 tisuća, i to je bio njegov Knjigograd.

- Knjigograd je dio mojih najranijih uspomena, ima tu knjiga, enciklopedija, časopisa, separata, čak smo morali i kuću širiti da sve stane. Nevio Šetić se na komemoraciji nedavno prisjetio kako se morao probijati kroz knjige kada je posjetio mog oca i to prije još dosta godina, a od tada je broj knjiga narastao. To nisu samo knjige koje je kupio ili dobio od kada živi u toj kući, već i knjige koje je preselio iz ostalih adresa gdje je živio ranije. Kada sam bio mali, knjige su obuhvaćale sobu, dvije, a sada čak 11 soba, rekao je njegov sin Slaven.

Bilo je govora da i prilikom svake realizacije knjige se, kako je rekla Anita Šikić 'petljao' i u izgled dizajna, font, a za kraj, puštena je jedna od njegovih omiljenih pjesama 'Come è profondo il mare' Lucia Dalle.

Povezane vijesti

• Marina Vujčić: Knjige me spašavaju!
• Žičana ograda nekad za stoku, sada za ljude
• Doručak s autorom od ove godine vodi Aljoša Pužar