Komedija koja je otišla korak dalje
Predstava "Kako preživjeti punicu" premijerno izvedena u Teatru Naranča
(Foto: Teatar Naranča)
Kada kazalište za djecu radi predstavu koja nije za djecu, već, kako veli naziv "podsekcije" Scena 15+, te uz prepunu dvoranu i salve smijeha, akteri bivaju nagrađeni ovacijama. Bilo je tako u srijedu navečer na premijeri predstave Teatra Naranča "Kako preživjeti punicu", koja je izvedena u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra. Sada toj predstavi predstoji turneja po raznim istarskim gradovima i mjestima, a pulska će je publika ponovno moći vidjeti tijekom ljeta na Kaštelu.
Scena 15+ iznjedrila je u protekle skoro tri i pol godine nekoliko zanimljivih naslova, sve iz pera suradnika Naranče, Gorana Mihovilovića, a premda mi je osobni favorit i za sada nenadmašna "Moje istrijansko korona vjenčanje" - možda zbog vremena radnje i jer je tada više nego ikada prije svima trebao smijeh i drukčiji pogled na zlo koje je promijenilo svijet, svaka od predstava iz Scene 15+ donosi posebni štih, a ova o punici, išla je korak dalje.
Vrline i mane
Uz nešto "slobodniji" jezik, komentare vezane uz novosti iz svijeta aktualnosti, duhovite replike, ekipa iz Naranče pod redateljskom palicom Majkla Mikolića koji je tu i glumio uz Vlatku Rubil, Mathildu Vukosavljević i Matildu Nikić prikazala je sedam vrsta punica, na sasvim poseban način.
Dijelom je to komedija samo za smijeh i opuštanje, dijelom i kako su je definirali - horor komedija, a dijelom ulazi i u razne pore i sfere ljudskoga življenja, te kroz postupke (karikiranih) protagonista, poziva na toleranciju, suživot, uvažavanje drugog, ali ismijavajući i uz smijeh za razne vrste ponašanja i ljudskih postupaka.
Punica koja previše planira, koja želi znati svaki detalj života djece i unuka, ona koja se petlja u svaku odluku, ona samo (naizgled) distancirana, ona koja previše komplicira, ona koja je jako znatiželjna… A niti ti prikazani zetovi, nisu uvijek bili "rožice", u biti oni su likovi sa svim vrlinama i manama.
Prikazana je i gay veza, kako majka u flajdi iz zabačenog sela prihvaća curu svoje kćerke, iako se na početku činila previše tradicionalnom i u nekom svom (pra)starom svijetu. "No, kada nisi pošla na kafe s onim ki pelje kamion, s onim ki ima stotine ovaca ili pak s vijećnikom - najboljim partijama iz sela, san si pensala - ili ćeš pojti u munjige ili ti se ne pjažaju momci. Ma važno je da budeš kuntenta", konstatirala je majka iz nekog sela iz (pra)povijesti.
Ljudska pohlepa
Prikazana je i ljudska pohlepa, "kada će teštament", a sve to bez vrijeđanja, istina uz (i)smija(va)nje, ali bez negativnog konteksta.
U oko sat i pol trajanja predstave ne osjeća se zamor materijala, stalno se "otvaraju" nove priče, nove punice. (Crni) humor, istina, nekada ide malčice predaleko, ali inkorporirano u takav način predstavljanja punice ne strši.
Sve je te likove vizualno na sceni kreirala - a ima ih više od dvadeset, Valentina Ferlin-Živić, koja je s Veljkom Skolom kreirala i scenografiju. Scena je efektna, minimalistička, tako da protagonisti i karakteri budu središnji dio predstave.
Zanimljivo je da su u publici bile i neke punice sa zetovima, te onda uz smijeh su povlačili paralelu između stvarnog života i predstave, nalazeći (tu i tamo) punici neke zamjerke, ali ističući da su punice - ‘vero prave’.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
