predikat
Suzana Marjanić održala predavanje u INK-u: U trenutku kada je žrtvena životinja nestala s ritualne scene, rođena je tragedija
(Snimila Leona Teodorović)
U Istarskom narodnom kazalištu preksinoć je nastavljen ciklus javnih predavanja "Predikat" a Leo Rafolt predstavio je Suzanu Marjanić, znanstvenu savjetnicu na Institutu za etnologiju i folkloristiku, koja je govorila o animalističkom proboju u polje izvedbene umjetnosti, odnosno o životinjama na sceni, a naziv je bio "Animalizam i izvedbeni studiji ili životinja koja dakle izvodi".
Čovjek i zvijer
Referirajući se na tekstove koje je pisala za časopis Kazalište, Marjanić se pozabavila temom koja na prvi pogled djeluje prestručno, ali zapravo je jako bliska svakome tko redovito odlazi u kazalište jer se stalno susreće s njom. Marjanić je tako kroz predavanje objasnila što životinje i životinjsko predstavlja u teatru, odmah odredivši da životinja može biti objekt, subjekt ili simbol što je sve potkrijepila konkretnim primjerima iz povijesti kazališta, od Beuysa do nekih bližih primjera poput Tajči Čekade ili Tomislava Gotovca. Životinje su kao objekt najviše u cirkusu gdje su izložene zlostavljanjima kako bi izvele određenu točku što uključuje uskraćivanje hrane, sputavanje, električne udare, bičevanja itd. S druge strane, dok postoje priredbe koje koriste životinje, neki umjetnici istražuju svoj animalizam kroz pokrete i ponašanje kroz predstavu, pa je Marjanić spomenula predstavu "Euforija" Ksenije Zec, Roberta De Nira u filmu "Taksist" ili Marlona Branda kao Kowalskog u sceni silovanja u "Tramvaju zvanom Čežnja". Spomenula je i Romea Castelluccija redatelja trupe Socìetas Raffaello Sanzio koji je da u trenutku kada je žrtvena životinja nestala s ritualne scene, rođena je tragedija.
Ipak, posebno zanimljiva, pa i dirljiva bila je priča o Capu, rasnom psu koji je jedini glumac u predstavi Montažstroja i redatelja Boruta Šeparovića "Timbuktu", dramatizaciji priče Paula Austera. Cap nije dresiran nego treniran, što je bitna razlika i sam je na sceni do kraja kada se na pozornicu pušta 12 pasa lutalica koji nisu trenirani i ponašaju se potpuno drukčije od "uljuđenog" Capa. Autori predstave nadali su se da će se ti psi udomiti, ali velik broj nije našao svoj novi dom.
Spominjao se na kraju i odnos prema životinjama koji se ogleda u jeziku koji se koristi pa se spominje da su uginule, umjesto da su umrle i sl., a bilo je riječi i o specizmu, diskriminaciji na osnovi vrste. U suštini, kako je to u početku naglasila Marjanić počelo je s Jacquesom Derridom koji je u jednom tekstu iz 1997. filozofski govorio o svojoj mački koju je nazvao Logos, i o tome na koji način je on govorio da životinja isto ima taj pogled prema kojem se mora imati određeni odnos.
- Riječ je o toj ključnoj sceni u trenutku kada se Derrida kupao i nag je izašao iz kupaonice i ugledao je mačku i pomislio je, pa dobro, da li se ovakav nag trebam sramiti vlastite golotinje pred vlastitom mačkom, objasnila je Marjanić čije područje interesa obuhvaća kulturnu antropologiju, književnu antropologiju, teoriju književnosti, teoriju izvedbe, teoriju rituala, zoo antropologiju ili etnozoologiju, kulturalnu animalistiku, aktivizam u izvedbi itd. Posjetitelji PUF-a sjetit će se da je upravo u sklopu ovog pulskog kazališnog festivala prošle godine predstavila obimni "Mačkozbornik".
Kontroverze
Marjanić je spominjala neke grozne primjere odnosa prema životinjama, poput sadističke elektrokucije slonice Topsy koju je izvršio Thomas Edison koji je nešto htio dokazati, a dotakla se i rada kontroverzne umjetnice Natalije Eidenholt i njenih fotoinstalacijama u kojima je koristila glave životinja koje je sama dekapitirala.
Ipak, Marjanić preksinoć nije išla za time da publiku prvenstveno šokira, možda čak niti da je poduči. Izgleda da je svrha predavanja bila da se publika upozna sa stvarima koje su sveprisutne, ali nisu dobro poznate i općenito osviještene. Bilo je tu nekih primjera na granici nelagode kao i nekih koji su ispalo malo i komični, a mnogi su bili ironični, poput neke sarkastične umjetničke izjave. Osobno, preko svega sam mogao prijeći, ali oni žohari na kraju, koliko god da ih je umjetnica u videu htjela predstaviti u pozitivnom svjetlu, mi nikako nisu sjeli…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
