U dolini rijeke Raše u dva se navrata sijala i žela riža: u vrijeme Serenissime, kada je barbanski vlastelin Loredan rižu proizvodio u dijelu koji se i danas zove Rižera, te poslije oslobođenja kada je pokusnu proizvodnju gurao legendarni Vice Buljan, ministar ribarstva Narodne Republike Hrvatske.

Na barbanskom feudalnom imanju obitelji Loredan koncem 18. stoljeća počela je, piše dr. Slaven Bertoša, nakon solane i uzgajališta riba, u području zvanom Pisak, još jedna gospodarska aktivnost. Radilo se o poljoprivrednoj proizvodnji riže i to u vlastitoj režiji. Prvi podaci o riži u dolini Raše potječu iz listopada 1789. godine, kada je Kopranin Francesco Gallo izradio nacrt za uređenje rižinih polja, koja su se trebala protezati od mlina Novi na rijeci Raši do granice sa Sutivancem. Taj dio doline stanovnici su zvali Rižera.

Riža na ljuštenje otpremana u Veneciju

Prva pošiljka riže stigla je iz Venecije koncem ožujka 1790. godine. Tada je dopremljeno 30 vreća sjemena riže, šest manjih motika i dvije košare za sjetvu. Već sljedeće godine (1791.) urodilo je oko 450 starića; od toga je oko 405 starića riže otpremljeno brodom na ljuštenje u Veneciju, a oko 40 starića zadržano kako bi se upotrijebilo za sjeme. Starić ili starollo bila je mjera za žitarice, koja se koristila i kasnije u doba vladavine Austro-Ugarske, a jedan starić iznosio je oko 10 litara.

Iz neposrednih podataka poznat je opseg proizvodnje. Primjerice, u rujnu 1790. loredanski agent iz Venecije zatražio je od barbanskog ekonoma da mu pošalje 20 vreća riže. Zahtjev je ponovljen i u studenome iste godine: zatraženo je 20 starića riže od prve tri vršidbe, a rižu od četvrte vršidbe trebalo je spremiti za sjetvu iduće godine. Agent je istodobno preporučio da se iščupa grmlje i drveće u dolini Raše od mlina Rakomnika do mlina Novi, da bi se očistila rižina polja.

U svibnju 1791. upravitelj loredanske imovine u Veneciji poduzeo je daljnje mjere za poboljšanje proizvodnje riže u Raškoj dolini. Poslao je na Barbanštinu stručnjake koji su trebali ispitati mogućnost postavljanja stroja za ljuštenje riže kod mlina zvanog Grdak ili na nekom drugom mjestu gdje ima tekuće vode. Čini se da taj pokušaj nije bio uspješan, jer se i idućih godina riža na ljuštenje otpremala u Veneciju. Nije poznato koliko je ljudi radilo na raškim rižinim poljima, niti kakva je bila žetva.

Povezane vijesti

• Raša: Susret harmonikaša i pjevača Labinštine
• Obnovit će se škola u Raši, prošititi groblje u Sv. Lovreču
• Više cijene poticaj proizvođačima riže u Aziji