Sreo sam nekadašnju kolegicu s radija koja ne skriva svoje godine ni svoje težačke ruke, koja nije nikad obojila kosu, ne čita ženske revije, u kući nema ni televizor, ni kauč, ni fotelju, koja govori što misli i misli prije nego što izgovori misao. Svaka kava joj traje toliko koliko je potrebno da se obavi razgovor, uvijek poslovan. Zna reći da je sretna jer ni od koga ništa ne očekuje, pa je nitko i ne može razočarati.

Riječ je o osebujnoj i slojevitoj osobi, dijalektalnoj pjesnikinji Gracijeli Putina iz Brajkovići u općini Kanfanar, čestoj gošći na Labinšćini, gdje sudjeluje na susretima pjesnika koji pišu na labinskoj cakavici. Ovdje su joj nedavno objavili pjesme i priče na cakavici, pa i autohtone istarske recepte u dvije zbirke, koje je izdala Udruga žena Mendula iz općine Sveta Nedelja čiji je Gracijela jedini vanjski član. Posljednji naš susret bio je za promocije zbirke "Spod Menduli, šćorice s našega ugnjišća", gdje se među 14 autora našla i Gracijela s pričama na cakavici i dva starinska recepta, za tripice i kiseli kupus.

Albert od Monaka

- Razgovor počinjemo uobičajenim - gdje si, čime se baviš?

- Jesen je vrijeme pripreme tla i sadnica za proljeće. Živim u selu, u kući u kojoj sam se rodila, koju su mi roditelji poklonili još za života. Puna je uspomena, mada ih je najviše pohranjeno u mojem srcu. Okružena sam krasnim ljudima, mojim susjedima. Odgojili smo se zajedno. Svi sve o svima nama međusobno znamo. Pomažemo si i naši su susreti radosni. Spremila sam razne materijale, pijesak, školjke, drvca, grane, brboške, sjemenje, puževe, cvijeće, boce, limenke, koje u dugim zimskim noćima pretvaram u ukrasne predmete, nakit. Ne kupujem poklone, nego ih sama izrađujem. Recikliram sve, a ostalo bacim u špaher. Moja kanta za smeće je gotovo prazna. Mene sve raduje i u svemu nađem nešto lijepo, pa tako i u ljudima. Perfekcionistkinja sam, teško mi je u svijetu u kojem vladaju brojevi, gdje je vrijeme novac i samo novac. Ovo je potrošačko društvo i ne cijeni se ono istinsko. Ljudi mijenjaju često stvari, brojeve telefona, prijatelje, supružnike, pa čak i djecu.

Pjevam u crkvenom zboru, članica sam zbora Makedonskog kulturnog društva "Sv. Kiril Metodij" iz Pule. Radim na promociji Hrvatske, Istre i Kanfanara. Negdje me pozovu da gostujem, na neke se natječaje sama prijavim. Evo, ovaj tjedan u Gani, u Africi izlazi moj članak o istarskoj ženi. U tom časopisu bit ću uz bok mnogih nobelovaca. Priču mi je prevela prof. Tamara Milošević, a pregledala mr. Ivona Milotić. Od lipnja me zovu, ali nikako da se odazovem. Projekt vodi gđa Rokiah Hashim iz Kuala Lumpura u Maleziji. Trebam dobrog prevoditelja za engleski jezik, bila bih produktivnija.

- Dosta si svijeta proputovala, ali i dalje kažeš da je u Istri najljepše?

- Sve je u Istri najljepše, čak i more, i neka mi princ Albert od Monaka, s kojim imam i pismenu korespondenciju, ne zamjeri. I sam se u to uvjerio, ali naša politička scena to ne zna prepoznati i valorizirati "na maksimum". "Cento piccoli fa un grande" i taj "piccolo" pokušavam biti ja. Moju općinu Kanfanar princ Albert dobro poznaje zahvaljujući našem načelniku Sandru Jurmanu i njegovim vrijednim i školovanim suradnicima. Mi malo sastančimo i malo pričamo, ali zato šutimo i radimo.

- Kako to da nemaš televizor u kući?

- Televizor nemam jer nemam vremena sjediti i gledati, dinamična sam osoba i imam puno interesa, a i u medijima može raditi svatko. Rastužim se kada čujem krivu dikciju, kada u prognozi vremena nema Istre, već samo Sjevernog Jadrana i tome slično. Krećem od sebe i dajem svoj doprinos očuvanju svojih običaja, kulture, jezika. Mjesto Vrhjani su prekrstili i na putokazu piše Vrhljani. Varvari su mijenjani u Vrvari i još neka druga imena. Neke moje čestice, imena kampanje u gruntovnici su također izmijenjena. Ja se ne miješam u zagorski, međimurski izričaj, jer ga ne poznajem. Zašto se to radi, ne znam. O Rovinjskom Selu gdje je "S" napisano malim slovom bolje da šutim. Vitasović pjeva "ja ne moren više tako". U Istri imamo riječ "višlje", a "više" koristimo jedino za količinu. Primjerice "ja čepivan više šoldi ud tebe". Pokojni brat Rino mi je šest mjeseci prije smrti rekao, piši kad to ti gre, a ja sam ga uvijek za sve poslušala. I pišem.

Viška cakavica

- Šta pišeš, o čemu, gdje nalaziš inspiraciju?

- Pišem o svima koji su dotakli moje srce i dušu. O prijateljima, djetinjstvu, o svome kraju, Brajkovićima, mojoj općini Kanfanar, o čitavoj Istarskoj županiji. Moje pjesme, priče, putopise prevedem na talijanski jezik, a neke i na francuski, romski i na istriotski. Članica sam Hrvatskog sabora kulture. Često me pozovu na webinare gdje sam mnogo naučila. U stihove napisane na svojoj lokalnoj čakavici unesem poznata imena iz kulturnog miljea Istre. U međunarodnoj zbirci "Split na dlanu" objavljena mi je pjesma "Skinite kapu, skalajmo baretu". Našu nošnju opisala sam našim starinskim riječima, a nošnju iz splitskog kraja izričajem dokonih starih Splićana kojih, nažalost, ima malo. Ubacila sam i pjesmu "Ča je more da bi bilo polje" koju na početku pjevam uz glazbu. Spominjem i Daniela Načinovića i Bruna Krajcara. Na promociji u Splitu 2019. dobila sam priznanje za doprinos očuvanju kulture. To je veliko priznanje za mene. Prof.dr. Joško Božanić, koji je mnogo učinio za Istru, govori o čakavštini kao prvom službenom jeziku na ovim prostorima.

Na facebooku uređujem i vodim stranicu ART-ISTi, gdje se mogu naći sve manifestacije u Istri ili vezane uz Istru. Objavim više tuđih radova nego svojih.

- Članica si udruge "Mendula" iz općine Sveta Nedelja i to kao jedini vanjski član. Kako to?

- Članica sam više udruga koje rade na očuvanju kulture i tradicije. Mi u Kanfanaru imamo udrugu "Dvegrajci" i jako smo aktivni. Ponosim se što sam članica, ali i to što sam dio Udruge žena "Mendula" iz Nedešćine. Te su žene nemoguće. Rade sto na sat. Trenutno pripremamo papirnate vrećice za Božićne poklone, ali ne samo to. Labin je prvi grad u Hrvatskoj koji se prije par tjedana odrekao najlonskih vrećica. To je cagodar, izvanredno, i 100 puta sretno njim želim. U "Menduli" vodim kreativnu radionicu, a sve urađeno poklanjamo potrebitima. Za Dan općine Sveta Nedelja 16. listopada, ili kako tamo kažu, na 16. otobra održana je i promocija drugog libreta u izdanju KULTure sNOVA iz Zagreba, čija sam također članica i suradnica, i "Mendule" čija je predsjednica Irene Mikuljan. U knjizi je objavljena jedna moja istinita ljubavna priča iz mladosti, naslovljena "Živi i zdravi", kao i dva recepta moje bake i majke - kuhani tripiči i kuhani kapuz. Sve sam pisala na svom materinjem jeziku. Knjigu je uredila i naslovnicu dizajnirala Neda Milenkovski, koja mi pomaže napose s tekstovima koje pišem na labinjonskoj cakavici. Uvijek se odazovem na susrete Labinjona, sudjelujemo na La Loggi, Ćakulode na Torjone, Ćakulodi na Krvovoj placi u Vinežu, u Svetom Martinu. Zahvalna sam Loredani Ružić Modrušan, savjetnici za kulturu Labina, koja me pozove, teti Rini Miletić, Zdenki Načinović, Elis Lovrić i Marijanu Milevoju koji mi kontroliraju tekstove i uče me ispravan labinjonski izričaj.

Vezana sam za Labinštinu. Moj otac Đenio je vozio autobuse, kovaricu i kamione, radio je za Istratrans iz Labina. Jedno vrijeme za njih je radio i moj djed Zvan, kasnije je bio rudar u Raši. Bio je zatrpan tri smjene, tri cojta i za dlaku su ga kamarati spasili. Još imamo speštani feral za rikordo. U kući gdje živim moja je majka imala gostionicu Paradiso i tu sam često slušala razgovore na labinjonskoj cakavici i ono što mi je ostalo u uhu, veoma mi je značajno u literarnom stvaralaštvu. Upravo pripremam tri rada za labinski natječaj "Ca je ča" i, naravno, poslat ću ih anonimno. Planiram ići na Vis, gdje moja doktorica ima vjenčanog kuma koji bi me podučio i njihovoj cakavici. U tijeku je i natječaj istriotskog govora, koji je nedavno i zaštićen, pa sam u suradnji s Baljanima snimila dokumentarni film i prevela jednu svoju ljubavnu pjesmu na baljanski. Prevedena je i na druge jezike, čak i na romski, a prevodilac je prof.dr. Ljatif Demir, autor Hrvatsko-romskog rječnika i Romske gramatike. Ta je pjesma 2020. proglašena najljepšom ljubavnom pjesmom Italije. Članica sam i Il Cluba dei poeti d'italia. U tom sam projektu, u kojem je u središtu bila kužina baljanskog kraja, surađivala s Liviom Motticom iz Bala i Veljkom Paćelatom iz Pazina.

Zagrlimo se

- Izgleda da si jako sretna žena!

- Budimo pozitivni uvijek i zagrlimo se. "Ci si abbraccia per ritrovarsi interi", zagrlimo se da bismo bili potpuni, cjeloviti, kako je rekla Alda Merini, velika talijanska spisateljica. Za ono što jesam zahvaljujem svima koje sam srela u životu, direktno ili indirektno. Bog mi je na životni put dovodio dobre i divne ljude. Bilo mi je lijepo na Hrvatskom radio Pazinu, kako se tada zvao, danas Radio Istri. Alda Merini je rekla "Le persone capitano per caso nella nostra vita, ma non a caso", osobe u naš život uđu slučajno, ali ne bez smisla. Da, sretna sam i poput Jules Verna ne moram nikad više izaći iz dvorišta jer moja sjećanja sežu u rano djetinjstvo i život koji sam dosad proživjela dao mi je materijala za doživotno pisanje. U školi me kolega Giovanni Sponza zvao Gulliver jer sam često putovala u Pariz i uvijek sobom nosila fotoaparat, a tako je i danas. Imam neizmjeran broj vrijednih fotografija i videouradaka. Spremam slikovnicu za djecu, s mojim životinjama, od papige Čite, janjca Malenog do svinje Tommy. Ipak sam ja odgojiteljica. U Pazinu gospodin Bruno me uči svirati gitaru i nastavljam sa sviranjem harmonike. I tako pomalo jer ja ništa ne moram "pod mus".

- Zato i jesi uvijek u žurbi.

- Naći ćeš me u mojem dvorištu od mraka do mraka, a kada se smrači, u kutku starinske i skromne kuhinje u kući u kojoj sam se rodila, gdje paralelno radim više toga, a istovremeno slušam radio, pretežno emisije koje vode i uređuju moji prijatelji. Zimi ložim špaher na kojem kuham, u kojem pečem, koji me grije, a kroz staklena vratašca gledam vatru koja ugodno pucketa. I mačka Sophy satima gleda tu vatru. Može me se svaki dan naći u mojoj šumi. Prije spavanja čitam knjige kardinala, fratara i mojih kolega pjesnika, dok na telefonu slušam molitvu krunice iz Međugorja. Netko je rekao "samo slama pliva, a drago kamenje uvijek potone". Volim ljude, ali u samoći i miru više toga mogu uraditi.

- Što sve još namjeravaš ostvariti u budućnosti?

- Maštam tiskati svoju zbirku, snimiti CD sa svojim stihovima, objaviti knjigu o poremećaju NPL, narcisoidno poremećenim ličnostima, zapjevati na MIK-u, objaviti svoje dokumentarce o velikanima istarske kulturne scene, Matku Brajši Rašanu, Nellu Millotiju, ući u svijet dobrih ljudi Šušnjevice i istrorumunjskog jezika, otvoriti buvljak u svojem dvorištu za stvari koje ne koristim, sašiti narodnu nošnju po uzoru na nošnju moje pokojne babe Marije koju mi je poklonila i ostavila uštirkanu, čistu i mirišljavu u komolu za rikordo, ali je otišla mojoj kunjadi, zaljubljenoj u nju.

Još ni kraj

- I poruka za kraj?

- Još ni kraj, fala Bogu. Kad imaš moje godine svjestan si činjenice da stariš i da ti je svaki novi dan dragocjen. Znaš kako se kaže, delaj kako da češ za vajk živiti i moli kako da češ sutra umriti. Vidiš mi ruke? Želja bi mi bila kada umrem da se vidi da sam, osim pisanja, nešto u životu i radila. U rukama da imam 400 godina staru obiteljsku franjevačku krunicu i da mi zasviraju pjesmu Claudia Ville "Vorrei tornare indietro per un momento". Ali, volim zemlju, miris sijena, stajskog gnoja, mahovine, cvijeća, bilja, mora, mošta, rakije, muškata, kruha z moje krušne peći. Volim osjetiti rosu, maglu i kišu na svome licu, nogama i cijelom tijelu. Volim sunce, nikad ne sušim kosu fenom. Evo, mislim još malo ostati zdrava i živa jer "da umrem, za mene bi to bio veliki gubitak", kako je rekao Oliver Dragojević.

GRACIJELIN RECEPT: Kuhani tripiči

Juneče friške tripiče upljahnite pod mljakon vodon. U školubrodu neka se scide. U veliken lonacu zakuhajte vodu i vržite tripiče u lonac kad voda več kuha. Neka voda pokrije sve tripiče. Pukrite z pukrovcen i neka tako kuhaju od 20 menuti do 1/2 ure. Prucidite hi i pušte da se uhlade. Kad su se uhladile, na daski hi zrižite na veličinu taljatel. Na jenu dasku vržite pek-hartu, unu za pečenje i posložite zrižene tripiče. More biti i jedan nailon, pak hi vršte nutra na tanko. Sve skupa sad vržite u led. Kad hi budete stili kuhati čete laglje š njima baratati ki su na tanko složeni i biti če meki.

Kako hi kuhamo?

Zvadite hi z leda i vršte hi u jedan kraj kužine. U loncu kadi kuhate šugo ulite domačega ulja i par žlic domače masti ud prasca. Morete i jenu mrvu kupovnega ulja uliti. Kad se zmljači ulje, na nj hitite žbulju narickanu na fino. NE MOJTE ŽBULJU MIXATI! Pumalo je frigajte. Voganj na najmanje i mišajte. Tako jenu uru i malo bolje. Kad vidite da bi se stila takati ili zagoriti, podlite z jenu malico vode. Ako imate juhu od verdure ili od kosti - još je bolje za podlivati! Pak frigajte žbulju dalje i joped pokle podlite - ma na malo. Kad se je žbulja škonšumala, došla je meka i kako cekin žuta, vol dir da je vrime za hititi u lonac tripiče, pero' prvo maknite z špahera da se sve uhladi jenu mrvu. Na to ulijte hladnu juhu ili vodu i sad morete vrči u lonac i tripiče. Kad se budu zasvin odmrzli, lipo hi zmišajte z žbuljon i posolite. Dodajte konšervu i zmišajte. Podlite još jenu malo z vodon ili z juhon. Dodajte par listi lavrike i uni deblji dio ud šelena i ud prešemula, i narickani česan. Pokle po ure, deboto na kraju vržite pancetu koju ste zrizali na kuščiće. Podlite z 2 deca dumače belice. Zlite i šalšu. Na samen kraju u lonac hitite jenu prežu šelena i pršemula-liste zrickane. U kuhane tripiče niki meče i kumpir zrižen na 4 kusa. (Bez "zaprške"! Molin Vas, nikad u šugo ne metati tu "zapršku". Ako ste vrgli dovoljno žbulje i ste me poslušali, svako šugo če van biti gusti, dobro i slatko.) Kad hi budete šervirali u pijat, posipajte hi z parmiđanon ili siron kujega volite. Morete skuhati palentu i šervirate u pijatu z tripiči i dvi supe palente. Dobar tek!

Za kuhati je tribe imati lazno i ljubav za jelo - nismo u hotelu! Kreativni budimo - ne se držati samo ricete. Budite kreativni, uredni i predani. Ako Van ustane, lipo vršte u plastike, dobro hi zaprite i u led šnjon, dobro dojde kad se nima lazno kuhati ili kad nenajavljeno dojdu h nan gosti.

Povezane vijesti

• Otvorena dionica Brajkovići- čvor Kanfanar: 3,2 KILOMETRA NOVOG ASFALTA
• HOMMAGE VODNJANSKOJ PJESNIKINJI Poezija Adelije Biasiol oduvijek bila bliska ljudskoj duši
• MARIJA RIBARIĆ Ljubav prema domaćoj besedi izvlači iz nje ono najbolje - osjećaje, toplinu i ljubav prema ljudima i rodnom kraju