Crkvica svetog Florijana u grožnjanskoj općini (L. JELAVIĆ)
Istarski su vatrogasci posljednjih desetak godina svog sveca zaštitnika slavili na području grožnjanske općine, najčešće kod crkvice svetog Florijana, jedine crkve u Istri koja je posvećena tom svecu
Zbog poznate situacije s virusom koji mijenja navike i ponašanja, ni hrvatski vatrogasci danas neće na uobičajen način slaviti svog nebeskog zaštitnika, svetog Florijana. Ipak, na poseban će se način sjetiti svog zaštitnika koji ih čuva u mnogim intervencijama u kojima sudjeluju, jer požari i druge nesreće ne znaju za ograničenja. Spomendan svetog Florijana određen je i kao Dan vatrogastva u Republici Hrvatskoj.
Zaštitnik mjesta
Istarski su vatrogasci posljednjih desetak godina svog sveca zaštitnika slavili su na području grožnjanske općine, najčešće kod crkvice svetog Florijana, jedine crkve u Istri koja je posvećena tom svecu. Upravo iz tog razloga istarski su se vatrogasci s gostima okupljali kod te crkvice iz 14. stoljeća koja je nekoliko puta obnavljana, kako bi se sačuvala i njena unutrašnjost. Nekada je, kažu drevni zapisi, oko crkvice bilo groblje, a nedaleko od crkve je napušteno istoimeno naselje s nekoliko ruševina. Crkvica sv. Florijana nalazi se između sela Martinčići i Kave u grožnjanskoj općini, te Marušića (područje Grada Buje).
I dok su vatrogasci svoja slavlja na tom mjestu počeli nekoliko godina unatrag, mještani Martinčića i okolnih naselja koji štuju svetog Florijana kao svog zaštitnika, svake godine okupljaju se upravo na njegov dan u toj maloj crkvici ili ispred nje, gdje se jednom godišnje održava misno slavlje posvećeno upravo svetom Florijanu.
Hrvatski vatrogasci prihvatili su svetog Florijana krajem prošlog stoljeća po ugledu na europske kolege. Kip svetog Florijana najčešće je prikazan u odori rimskog časnika koji u lijevoj ruci drži crvenu ili bijelu zastavu s križem, a u desnoj ruci drži posudu s vodom kojom gasi požar kuće u plamenu.
Legenda
Sveti Florijan (250.- 304.) kršćanski je svetac i mučenik. Slavi se kao zaštitnik Poljske, Linza i vatrogasaca. Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zbog teškog rada i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije). Iako je bio časnik u vojsci, otvoreno je priznao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme. Smatra se da je nakon mučenja ubijen i bačen u rijeku Enns (Austrija) 4. svibnja 304. godine, pa se taj dan obilježava kao spomen na tog sveca. Florijanovo tijelo kasnije pronalazi jedna pobožna žena koja ga je dostojno pokopala. Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955., u blizini Florijanovog groba sagrađen je samostan s njegovim imenom, a ubrzo je oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješteno je na groblje u tom mjestu koje i danas postoji nedaleko od Linza (Gornja Austrija).