Svatko u životu ima neku svoju strast, da ne kažemo opsesiju kojoj posvećuje svaki slobodan trenutak.

Zoran Sarić, umirovljenik iz Materade kraj Novigrada, pasionirani je zaljubljenik u letenje. Do njega nas je dovela dvometarska maketa zrakoplova s kojom se predstavio na Danima otvorenih vrata Zračne luke Pula, koja nije ostala neprimijećena te je bila povod za ovaj razgovor.

Bio je to najveći primjerak u sklopu izložbe aviomodela koji nije mogao ući u izložbeni prostor, tako da je pažnju privlačio na vanjskom platou pored ulaza. Mnogobrojna djeca i roditelji nisu propustili priliku da se slikaju s prelijepim primjerkom.

Radio ga tri mjeseca

- Sav taj trud oko izrade modela bio je zbog djece. Nema veće sreće nego kad možeš usrećiti djecu. Ovaj primjerak napravio sam zbog unučadi, četveromjesečne Arije i desetogodišnjeg Arijana, a motiv odlaska u Zračnu luku u Puli bila ta radost koju su djeca pokazivala dok su se s roditeljima igrala i slikala oko mog modela. U jednom trenutku jak vjetar počeo je okretati elisu, avion se počeo tresti i djeca su imala osjećaj da će poletjeti, prepričao nam je Saric dojmove iz Zračne luke Pula.

(Snimio: Zvonimir Guzić)

Sarić je instruktor letenja u jedrilicama s 800 sati leta koji je prošao obuku kroz mnoge aeroklubove u bivšoj državi, a ima i oko 500 sati letenja u manjim sportskim avionima do 500 kilograma. Rekord mu je sedam sati leta jedrilicom u jednom komadu.

Koliko je opčinjen letenjem i zrakoplovima govori i činjenica da je na travnjaku ispred stana napravio improviziranu malu pistu s crveno-bijelim jastukom na vrhu pokazivača smjera vjetra. Na pisti je "uređen" broj 27.

Naime, brojevi u avioterminologiji predstavljaju oznaku za stranu svijeta; 0 označava sjever, broj 9 istok, 18 je jug, a njegova pista je u smjeru zapada i ima oznaku 27. Sada vrt krasi i maketa dvokrilca koji je upotpunio ovu vrtnu aviopriču.

Sarić je 30 godina bio vozač hitne i saniteta u Umagu, odlazak u mirovinu i dosta slobodnog vremena rodilo je u njemu ideju da napravi poklon svojim unucima.

- Najprije sam provjerio u vrtu koliko maksimalan može biti raspon krila, nakon čega sam nabavio gredu za trup. Trup je uvijek za trećinu duži od krila tako pošto su krila dva, trup je morao biti tri metra. Gledao sam maketu jednog manjeg aviona, ali nisam se vezao za neki određeni tip, već sam ubacio i neke svoje elemente. Trebalo mi je tri mjeseca da ga polako posložim i nisam štedio na materijalu, osobito ne na boji koja mu je osnovna zaštita. Ovim putem bi se zahvalio i prijateljima stolarima, Alenu Radiču i Željku Kušelju, a tu je i Stanko Brenko koji mi je pomogao oko transporta do Pule.

(Snimio: Zvonimir Guzić)

Aerodrom ostao želja

Sarić je svojevremeno imao i mali ultralaki avion Firefox dvosjed kojim je znao letjeti od Novigrada do Umaga. Godinama se zalagao da Bujština dobije neki mali sportski aerodrom, ali teško je bilo uskladiti povoljne lokacije s administrativnim zaprekama tako da je od projekta odustao, a svog krilatog ljubimca prodao.

Kolika je ljubav Sarića prema jedrilicama i letenju pokazao je davši jednom sinu ime Jedran. Drugom sinu Ivanu vjerojatno je ime dala supruga Neda, našalili smo se sa našim sugovornikom.

Sa suprugom je Zoran 2021. godine dobio nagradu Volonter godine, koju im je Grad Novigrad dodijelio za društveno koristan rad jer su očistili i uredili zapušteni put od Marede do Dajle.

(Snimio: Zvonimir Guzić)

- Bilo je to vrijeme pandemije kad se nije moglo nigdje, pa smo ja i moja Neda svaki dan po malo to čistili i na kraju je ispalo lijepo i korisno za čitavu zajednicu, rekao je Sarić.

Sa Zoranom smo se oprostili pokraj njegove piste koju krasi novi dvokrilac uz osjećaj da ćemo se ponovno sresti oko neke nove priče vezane uz letenje, jer tolika strast ne da mira već tjera čovjeka na neke nove projekte.