Zavičajnost utkana u kreativne ideje

FOTO / Evo kako marčanski rukotvorci kroz originalne suvenire pričaju priču o svom kraju

| Autor: Jelena MILOVIĆ


Turistička zajednica općine Marčana i Općina Marčana nedavno su predstavili ručno rađene suvenire marčanskoga kraja, s ciljem promicanja istarskog identiteta i prepoznatljive baštine svoga područja.

Naime, TZO Marčana je u suradnji s lokalnim rukotvorcima osmislila tematske originalne suvenire izrađene od prirodnih materijala i sastojaka, kojima se promiču kulturne vrijednosti i specifična obilježja destinacije, pričaju priče o običajima i tradiciji te stoga donose dodatnu vrijednost svakome tko ih primi ili dobije.

Rukotvorine posljednjih godina doista dobivaju na vrijednosti, a zasićenost serijskom proizvodnjom zasigurno pridonosi da se upravo one prepoznaju kao posebnost nekog kraja. Naše sugovornice nisu previše analizirale ponudu i potražnju, već su krenule putem svojih unutarnjih vodiča - kreativnosti i stvaralaštva koji proizlaze iz potrebe da se konačni uradak pojavi u svom unikatnom obliku i ispriča priču o svome kraju.

Mirandine lutkice

Tko su autorice ovih suvenira, ali i uporabnih predmeta te kakva se priča krije iza originalnih ideja, otkrili smo kada su se ovih dana svojim radovima predstavile njih četiri: Miranda Križanić - s lutkama Male Krničanke, privjescima Mutvoranskog svadbenog vijenca, vrećicama s lavandom i smiljem, ali i torbama od prirodnog materijala; Shantule (zrmane Nina Vretenar i Ljiljana Miloš) s prirodnom kozmetikom s ljekovitim i aromatičnim biljem našeg područja te Nataša Krajnović iz udruge Art Studio Pula s replikama Rakljanskog lonca i odabranim motivima Marčane, Mutvorana, Krnice, Loborike, Orbanića i Raklja na zidnim pločicama te podlošcima za čaše od pečene gline tonirane prirodnim bojama. Sve nosi snažni predznak zavičajnosti, a pozadina je ljubav prema stvaralaštvu.

- Dosta dugo godina se bavim rukotvorinama, a u posljednje vrijeme posebno sam se bazirala na autohtone proizvode. Naravno, sve je ručni rad, a motivaciju pronalazim usprkos ovom vremenu digitalizacije, kako bi se ponovo vratili izvorima, kao i da našu djecu educiramo o našoj tradiciji. To mi je posebna želja. Volim taj posao, volim te radove, a vidim da se i sve više cijene. Za baviti se ovim čime se ja bavim, prvenstveno treba imati ljubavi.

Osobno me motivira da područje na kojem živimo postane prepoznatljivije. Puno je to rada i truda, ali na kraju se isplati. Nije riječ o nekom unosnom poslu, ali osjećaj zadovoljstva nakon završenog rada, koji poslije možemo pokazati ljudima, posebno djeci i mladima - velik je, otkriva umirovljenica Miranda Križanić, koja, između ostalog, izrađuje i lutke u nošnjama Krnice i Raklja. Naime, zanimljivost vezana za boje djela nošnji iz ova dva bliska mjesta jest da ona iz Krnice ima narančastu, dok ona iz Raklja plavozelenu boju. Detalji koji se razlikuju su i u vezu i sve su to detalji koji čine specifičnosti nekog kraja.

Laboratorij u Raklju

I s prirodnom kozmetikom čine se neki novi, veći koraci, polazeći od autohtonog bilja. Sve više žena pridaje značaj ovoj kozmetici, posebno vodeći računa o tome što nanose na svoju kožu, kosu, lice. Aromatično bilje koje nas u Istri okružuje pruža obilje mogućnosti da ga unesemo u vlastite živote, a kozmetika je jedan od tih načina koje su Shantule - zrmane Nina Vretenar i Ljiljana Miloš sasvim slučajno pronašle kao strast i unijele u svoj život te ga promijenile iz temelja.

- Krenule smo eksperimentirati s eteričnim uljima i malo-pomalo uz njih smo krenule izrađivati jednostavnije pripravke, recimo balzame. S vremenom smo primijetile, nakon što smo te proizvode poklanjale prijateljicama, da su one zadovoljne.

Vidjele smo da to ima potencijala, krenule istraživati, ali i educirati se te sad imamo svoj mali laboratorij u kojem bi najradije bila cijelog dana. Kad uđem u taj laboratorij u Raklju, kao da sam u drugoj dimenziji, opisuje Ljiljana Miloš, jedna od Shantula koje sad već imaju čitavu liniju kozmetičkih proizvoda.

- Napraviti kremu nije ništa teže od izrade nekog kolača. Tu je recept i jednostavno ga pratimo. Inspiraciju nalazimo u prirodi i dok šetamo nam uvijek nešto novo padne na pamet. Podršku imamo od Mirele Ilenić iz Zagreba, koja je formulator, farmaceutkinja, fitoaromaterapeutkinja i kod koje idemo na radionice. Ona nam pomaže oko recepata. Kada imate sve pred sobom i poznajete proces, za napraviti jednu kremu treba vam pola sata, otkriva nam Nina Vretenar.

Svemu tome, naravno, prethodi branje bilja, sušenje i maceliranje, a što je posebno teško kada vani ima vlage i kiše. Biljka koja im je posebno zastupljena u proizvodima je prvenstveno kadulja, dok po narudžbi rade proizvode i od smilja, lavande te ruže.

- Imamo dosta stalnih klijentica, a nakon što su osjetile dobrobiti prirodne kozmetike, teško da će se vratiti industrijskoj. Koža od prirodne kozmetike doista prodiše, veli Miloš.

Za lončarskim kolom

Prirodni materijali imperativ su i kod naše sljedeće sugovornice, Nataše Krajnović iz ?Art Studija Pula. Ona prvenstveno radi s glinom.

- Glina kao prirodni materijal prvenstveno zahtjeva rad s rukama, a nakon njene obrade, ona zahtjeva sušenje. U cijelom tom procesu postoji nekoliko koraka. Ako je vrijeme vlažno i kišno, podrazumijeva se, glina se teže suši. Nakon sušenja dolazi do prvog pečenja, pa farbanje, a nakon toga i drugo pečenje. Sve se treba uzeti u obzir.

Osobno, posebno volim lončaranje, što je posebno i specifično te nimalo jednostavno. Također kao i kolegice koje spominju ulazak u laboratorij, i ja kad sjednem za lončarsko kolo sve drugo zaboravim. To je terapeutski učinak. Potpuno se koncentriram na tu glinu koju s rukama oblikujem, a kako je glina zemlja, s njom stvarno mogu napraviti štošta, gotovo sve oblike. Ona je vrlo podatna - tvrđa, sama po sebi, dok ako dodate vodu ona je mekša. Vrlo je zahvalna kao materijal. Najbolji primjer kako bih opisala rad s glinom i mogućnost da s njom radi gotovo svatko jest to što mi u udruzi imamo osobe od onih najmlađih - djece, pa sve do umirovljenika.

Svatko se može upustiti u rad s glinom. Nema nikakvih ograničenja. Kao i kod svega, netko će se u tome više ili manje pronaći, ali kako glina ima puno vrsta, s njom se može svašta: bojati je, staviti glazuru ili ne, raditi manje ili veće predmete, mozaike. Mogućnosti su beskonačne, opisuje ona. Glina se doduše počela više cijeniti nego nekada, ali još uvijek manje negoli je to van naše države, saznajemo.

- Ona kod nas ima veliki značaj i kroz tradiciju, tako da mi nije jasno zašto je to tako. Meni su već kao maloj bili fascinantni ti glineni lonci i skupljala sam ih gdje god sam stigla, jer su imali neku simboličnu snagu. Ove smo godine u Raklju imali radionice u kojima smo izrađivali upravo Rakljanski lonac, a i inače se već nekoliko godina hrana tamo kuha u njemu, kao dio posebne manifestacije, veli ona. Što se tiče keramike, na tržištu postoji svašta, a svaki proizvod na neki način nađe svoga kupca, mišljenja je Nataša Krajnović.

- Bez namjere da omalovažavam bilo koga, postoje proizvodi koji su serijski i ljudi još uvijek nisu dovoljno educirani da razlikuju serijsku proizvodnju od rukotvorine. Iskusno oko će to uspjeti i prepoznaje kad je riječ o prirodnijem načinu izrade, da je to glina za visoku temperaturu, da za nju nije potrebna ni glazura te se može koristiti u kućanstvu i da je to jedna sasvim druga priča, pojašnjava.

Dodana vrijednost

I upravo kao naglasak na rukotvorini koja zahtjeva posvećenost i priča priču nekog kraja, zanimalo nas je koliko autohtonost dodaje vrijednost koju će neki putnik, namjernik prepoznati u njihovoj rukotvorini. Miranda Križanić nam otkriva da se svojim lutkama počela baviti prije dvije godine i da je riječ o osjetljivoj izradi, zbog puno detalja i komadića.

- Puno vremena ode na to i zato treba puno strpljenja. Materijal je uglavnom pamučan, prirodan u svakom svom djelu. Za jednu lutku treba mi dva dana, jer je teško držati usredotočenost puno sati za redom. I to je postupak koji traje. S ovim što je pokrenuo TZO Marčana i direktorica Maje Bizjak, vjerujem da će ove lutke moći vidjeti i gosti koji nam dolaze. Do sada nisam ni imala velik broj lutaka da bi ih mogla prezentirati, a vjerujem da će svojom posebnošću biti zanimljive. To je prezentacija našeg kraja i povijesti, što svi vole vidjeti kad dođu kao gosti, skromno komentira Miranda.

Nina i Ljiljana svojom su kozmetikom također istaknule pojam zavičajnosti, koristeći ljekovito i aromatično bilje koje raste u ovom kraju. S obzirom na to da je riječ o kozmetici, zanimalo nas je što im je prilikom izrade najizazovnije.

- Deo stick jest izazovan, ali dovijaš se, mijenjaš recepturu i tražiš pravu. U ovom slučaju upravo zbog čvrstine, otkrivaju nam male tajne svog laboratorija. Najponosnije su linijom za lice u kojoj je i prašak za umivanje lica, s mljevenom kaduljom, vrlo blag tako da se može koristiti bez ograničenja, a kako je mljevena kadulja ima i efekt pilinga.

Na tržištu baš i ne postoje praškovi ovog tipa, a on je praktičan kad se ide na put, jer se s njime može baš sve: tuširati se, umiti lice, pa čak i oprati kosu. S njime se može skidati i šminka, a u sebi ima i gline te nakon toga koža ostaje posebno blaga.

Poveznicu gline u kozmetici i gline kao predloška za neke divne uratke kojima se s druge strane bavi Nataša, naše sugovornice su zajednički, smješkajući se, prepoznale kao potvrdu prirode materijala koje koriste, premda u različite svrhe. Koliko je autohtonost bitna i u kozmetici, potvrđuju i same.

- Turisti jako dobro znaju i prepoznaju te biljke. Međutim, kadulju malo manje poznaju pa baš stoga mi pokušavamo upravo nju promovirati. Ona je jako zapostavljena, a kod nas je ima jako puno. Nju, jednostavno, nije moguće istrijebiti, vele nam.

Nadogradnja priče

Kad se ponovo vratimo na glinu i nje nam u ovom našem kraju ne nedostaje. Udruga Art Studio Pula djeluje već 16 godina i kada govorimo o njihovim radionicama, one su u ovom kraju poprilično poznate.

- S njima se kreće kroz osnove keramike. Krećemo s dubljenjima, izradom zmijice, učenjem kako se nešto oblikuje te svakom godinom sve više i više napredujemo, opisuje Krajnović. Saznajemo i da raste interes za radionicama, a ove godine dosta se njih javilo za prvu, početnu godinu. Međutim, ne nastave svi koji su počeli, iz raznoraznih razloga. Unatoč tome, radionice su stalno pune, kroz sve tri godine.

- Upravo su nam u tijeku zimske radionice, a ja vodim one lončarenja. Bude tu različitih tehnika, a širimo opseg iz osnovne baze. Ljeti imamo Dane stvaralaštva, koji započinju s glavnom izložbom, a u to vrijeme se također odvijaju radionice i mi pokušavamo kroz njih našoj kulturnoj baštini dati do važnosti. Naši mozaici su na Vižuli i Kaštelu. Pokušavamo našu keramiku implementirati u tu našu autohtonu priču.

Do sada nisu sva naša istarska mjesta zastupljena i tu uvijek postoji mjesto za nadogradnju cijele ove priče, otkriva ona. U budućnosti će, nada se, biti potrebe za time i više. Jedan od segmenata djelovanja ove Udruge je i rad s marginaliziranim skupinama, s djecom, osobama s invaliditetom i umirovljenicima, što je za svaku pohvalu, a idejni začetnik Udruge je Igor Fabris. Sve naše sugovornice zajedno su zaključile da je poticanje rukotvorina, prepoznatljivih za jedan kraj, dodatna vrijednost onog što nas karakterizira i čini prepoznatljivim.

- Iskreno se nadam da će naši gosti prepoznati ono što radimo, a što mislim da do kraja ni mi sami, kao zajednica, još nismo prepoznali. Zajedno imamo šansu da uviđanjem značaja pokažemo da prvenstveno cijenimo sami sebe. Kad mi budemo osvijestili koliko nešto vrijedi i gost će to prepoznati kao vrijednost, složile su se one.

Pa jesu li značaj naših rukotvoraca prepoznale sve općine i gradovi koji im u tom mogu pripomoći, pokazat će vrijeme. Do tada, one nastavljaju s onime u što ulažu ogroman trud i zalaganje. Ideje će uvijek stvoriti i neku novu, narednu ideju, a dok god u tome budu iznova otkrivale strast i iskru stvaralaštva koja mora na svjetlo dana, naše sugovornice ne namjeravaju odustati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini