S istarskim županom Borisom Miletićem razgovarali smo o brojnim političkim temama koje direktno utječu na standard života građana. Sama po sebi, u zadnje vrijeme kao važna nameće se tema turizma i održivosti života s tom gospodarskom granom, koja sa sobom puno nosi, ali i sve više uzima.

- Što se treba i može odmah napraviti?

- Treba istjerati sivu zonu turizma koja već postoji! O tome neupitno govore brojevi. Dakle, ako danas u Istri imamo registrirano 470 tisuća ležajeva, od čega je 51 tisuća u hotelima, 120 tisuća je u kampovima i 136 tisuća je u nekomercijalnom turizmu, a mi po e-visitoru koji prati evidenciju gostiju, u špici sezone, kad u Istri nema slobodnih kreveta, imamo maksimalno registrirano 308 tisuća gostiju, čovjek se pita gdje je tih preostalih 160 tisuća?! Tu su, ti ljudi tu borave, ali nigdje nisu evidentirani! Da ne pričam o smještajnim kapacitetima koji su u crnoj zoni. Moramo si postaviti pitanje do koje mjere možemo dalje primati nove i nove turiste. S nas 200 tisuća koji tu živimo, i njih još 470, 500 tisuća po ljeti, možemo li uskoro doći do milijuna? Na što će Istra tada izgledati? Kakav ćemo život imati? Mogu li to trpjeti naše plaže? Hoćemo li opet ostajati bez vode? Ja sam protiv Istre s milijun ljudi!

- Prepoznajete li u svemu ovome i odgovornost IDS-a, kojem ste dugo bili na čelu? Prostornim planovima se pogodovalo trendu nekontroliranog razvoja i brojkama koje sada plaše. Jeste li s vremenom izgubili kontrolu nad tim procesima i onda se dogodila eksplozija apartmanizacije, iznajmljivanja na crno, preopterećenosti infrastrure…?

- Iako je ovaj trend značajno uzeo maha unatrag 5 godina, sigurno da postoji i naša odgovornost. Ona se u jednom trenutku može povezati s našim (pretjeranim) željama za investicijama i razvojem na istarskom prostoru. I to je bilo pozitivno. No tada se nije razmišljalo dugoročno, nismo znali ništa o održivosti. Nitko se nije pobojao golemih brojki koje su samo rasle. Dosad su one bile mjerilo i pokazatelj uspjeha, odsad će se njihovo tumačenje radikalno mijenjati.

- Ima li svijetlih primjera, recimo da neke sredine nisu preapartmanizirane i generalno preizgrađene?

- Pula, ona nije doživjela overturizam, i dalje tu postoji puno potencijala za razvoj kvalitetnog turizma. Tema više nisu rekordi. Moramo biti svjesni da su mnogi naši građani završili fakultete jer su im roditelji imali apartman ili dva i mogli su im financirati školovanje. To je i danas ok, to je šarm našeg turizma. No turizam u kojem se ključ vile za odmor u Istri s ruke na ruku predaje u Ljubljani ili Budimpešti, e to nije prihvatljivo! Od toga nema koristi nitko osim vlasnika koji na crno super zarađuje, dok mu mi moramo osigurati dovoljnu količinu vode, struje, zbrinjavanje otpada, kvalitetne prometnice, pa i, naravno, parking mjesta.

- Postoje li u zakonu mehanizmi čijom bi se primjenom to moglo sprječavati? Stvarno izgledamo kao zadnji glupani kad vidimo što se dešava na našem terenu. Kad bi naš čovjek tako nešto probao napraviti u Sloveniji ili Austriji, ne bi dobro prošao. Ubili bi ga kaznama.

- Naravno da postoje mehanizmi - inspekcije! Na zadnjem susretu premijera Plenkovića s nama županima, kazao sam mu da našoj zemlji nedostaje malo više poštovanja prema domovini. Ako smo kao država odlučili uložiti milijardu eura kako bismo štitili naš zračni prostor, a s druge strane dozvoljavamo da nam na našem teritoriju strani državljani nelegalno grade kuće, onda netko negdje unutar sustava itekako zakazuje. To sam rekao i glavnom inspektoru i premijeru. Rekao sam im - ako vi tome ne možete stati na kraj, dajte nama ovlasti! Znate li da cijelu Istru pokriva samo jedan jedini građevinski inspektor?! I sada se mi kao borimo protiv bespravne gradnje! Da je taj inspektor superman, ne bi pokrio taj teritorij!

- Tražite dakle veće ovlasti za jedinice lokalne samouprave?    

- Tako je, kao što nam je 2008. godine prepušteno izdavanje lokacijskih i građevinskih dozvola, pa smo riješili zaostatke od 15 tisuća predmeta u godinu dana.

- No u Istri sigurno nema dovoljno potencijalnih građevinskih inspektora ni interesa za obavljanjem tog posla, kad se ljudi s takvim obrazovanjem bez problema za dvostruku plaću mogu zaposliti u realnom sektoru.

- Ima tih ljudi, naći ćemo ih. Neka nam država da ovlasti i mi ćemo taj problem riješiti.

- Jesu li ljudi, posebno oni koji se bave turizmom i od toga žive, svjesni problema?

- Prije par dana smo imali skupštinu TZ Istarske županije na kojoj je predstavnica malih iznajmljivača ukazala na problem nelojalne konkurencije. Stvarno nije fer da netko plaća sva davanja, i paušal i boravišnu pristojbu i sve ostalo, a netko drugi, pored njega, radi na crno, ilegalno iznajmljuje i nikome ništa.

- Postoji očito više problema, lako se detektiraju dva: nema pravednog poreznog okvira i nema inspekcijskog nadzora.      

- Tako je.

- Što mislite o tome da se uvedu diferencirane stope poreza za iznajmljivače? Naravno da se neće svih identično porezno opteretiti. Po sadašnjim propisima, ako netko ostvari prinos od iznajmljivanja do 300 tisuća kuna ne plaća porez. Obitelji naštimavaju brojke, svi znaju što se može napraviti kako bi se izbjeglo ulaženje u sustav PDV-a, državni i lokalni proračuni zbog toga gube veliki novac, uslijed čega je manje novca za liječnike i medicinske sestre, tete u vrtićima, pomoć djeci s posebnim potrebama, nema dovoljno novaca za kulturu i sport, a sve zato jer državna vlast to tolerira. Mislim da je to duboko nepravedno.

- Mislim da iznos od 300 tisuća kuna nije prevelik, on je realan i može biti izvan poreznog okvira. No ne smije biti naštimavanja brojki, neprijavljivanja i naplaćivanja na crno. U protivnom, to nije dodatna djelatnost iznajmljivanja nego klasičan biznis. I, naravno, kršenje zakona.

- Dobro, no ne bave se svi turizmom na taj način.

- Naravno, ako naši nonići imaju sobu ili dvije ili mali apartman čijim si iznajmljivanjem popravljaju lošije imovinsko stanje, za njih se nikakve nove porezne obveze ne bi smjele uvoditi. No kad netko gradi objekte za obavljanje turističke djelatnosti, od toga radi profitabilan biznis, pa malo prinosa rasporedi na ženu, malo na kćer, malo na sina, sve s ciljem kako bi ostao unutar neoporezivih 300 tisuća kuna, onda ga treba razotkriti i porezno opteretiti. Takve situacije treba oporezivati kao svaki drugi biznis: PDV-om i porezom na dohodak.

- Kod rentijerstva, koje nevjerojatno dominira Poluotokom kao biznis, ali i kao tema o kojoj se sve više priča i o kojoj ima sve više drugačijih razmišljanja i podjela, što samo po sebi uopće nije loše, događa se, po mom mišljenju, još jedan negativan efekt, ovog puta više socijalne nego materijalne prirode. Naime, djeca koja odrastaju u ambijentu iznajmljivanja i dojma o takvom, ne baš pretjerano teškom načinu dobrog zarađivanja, smanjenog su interesa za visoko obrazovanje jer očito smatraju da se rentijerstvom lakše i brže može doći do većeg novca nego učenjem, trudom i odricanjem.

- Pulsko Sveučilište, i to nije dobro, je pri vrhu po broju slobodnih, neupisanih mjesta. Turizam, sam po sebi, ima i nosi sa sobom puno lijepih, ali i ružnih stvari. Nažalost, definitivno postoji poveznica o neupisanoj djeci na fakultete s razmišljanjem o tome da će ona doći do novca i egzistencije lakšim putem preko rentijerstva. Mi polako prelazimo iz privređivanja radom u privređivanje rentom. Ovo drugo je lakše, ide se linijom manjeg otpora. Logika je ovakva - zašto bi se netko mučio učenjem i teškim radom 8 sati dnevno i 12 mjeseci godišnje, kada može lagodnije živjeti od iznajmljivanja. Moramo gledati što to sutra nosi našem društvu. Što rade ti ljudi van sezone iznajmljivanja, od listopada do travnja? Čime se bave? Postaju li društveni problem? Mislim da to nije dobro za radno sposobnog čovjeka.

- Netko će reći da smo mi koji nemamo što iznajmiti ljubomorni na one koji imaju.

- Osobno nisam ljubomoran ni na koga, ali mislim da previše novaca od rente dugoročno ne utječe dobro na društvo. To je prelako zarađen novac koji mnogi kojima postaje dostupan ne znaju cijeniti, mnogi postaju obijesni…

- Je li ova tema tabuizirana?

- Možda i je. Ne želimo priznati da imamo potencijalno velik problem. Kada čujete da desetogodišnje dijete loš uspjeh u školi opravdava time da će se jednog dana baviti rentijerstvom, to sigurno nije dobro. Naravno da onda kod većeg broja djece koja slično razmišljaju izostaje želja za daljnjim nastavkom obrazovanja i završavanjem fakulteta.

- Puno toga treba mijenjati.

- Jako puno, a da toga nismo ni svjesni. Evo, vjerujem da je došao trenutak da počnemo pričati o turističkoj godini, a ne samo o sezoni. Moramo imati objekte koji mogu raditi i jesen i zimu, moramo smanjiti broj famoznih "hladnih ključeva", odnosno kuća, stanova i apartmana koji su većinu godine, osim u sezoni, potpuno prazni,

- Ne postoji li bojazan da će u toj transformaciji iz turizma kvantitete u turizam kvalitete nastradati oni koji su u zoni kvantitete.

- Tržište će to samo regulirati. U svakom slučaju, trebaju nam veći kapaciteti u hotelima, a manji u nekomercijalnom turizmu gdje se kuće ili apartmani kao iznajmljuju rodbini, dok se u naravi odvija biznis na crno.

- Koliko se novca godišnje u Istri okrene u tom ilegalnom turističkom poslovanju? Recimo, ako uzmemo u obzir onih 160 tisuća ležajeva koji su popunjeni, što su u naravi neregistrirani gosti koji realno borave na crno.

- Ovako: tih 160 tisuća ilegalnih gostiju pomnožimo s 50 eura po noćenju, puta 90 dana popunjenosti… Sveukupno se ostvari prihod od 720 milijuna eura! Na crno, neevidentiran! Pet milijardi kuna! Kad bi iz svega ovoga uzeli samo euro i pol po osobi za boravišnu pristojbu, to je po ovim brojkama 150 milijuna kuna! Samo od toga! Tih 720 milijuna je neoporezovano! Kad bi se plaćao porez od samo 10 posto, to bi bila 72 milijuna eura, oko 500 milijuna kuna. S tim novcem dalo bi se puno toga urediti, dovesti standard i uslugu prema građanima na puno višu razinu. To je više od ukupnog izvornog proračuna Istarske županije.

- Zašto država ne reagira?

- Držim da ne sagledava dovoljno širinu tog problema, no zato mi na to ukazujemo.

- Koliko je realno očekivati da se na državnoj razini već sada počnu otvarati ova pitanja? Ili je realno očekivati da onaj tko osvoji novi mandat Vlade, tko god to bio, zbog nepopularnosti otvaranja ove tematike u njenu suštinu uđe tek u prvoj godini mandata, kad se povlače najteži i najbolniji potezi?

- Mislim da je sada pravo vrijeme za to. Nerezidenti ionako u Hrvatskoj ne glasaju, a rezidenti koji glasaju od države očekuju da se uvede red i eliminira rad na crno kao oblik nelojalne konkurencije. Osim toga, zar je pravedno da naš poljoprivrednik ili ribar, ljudi koji se muče sa svojim poslom, državi plaćaju sve obveze, dok jedan Austrijanac, Slovenac ili Mađar uredno izbjegnu sve to, zarade veliki novac i iznesu ga iz Hrvatske. Nije fer.                    

- Bespravna gradnja ne jenjava?

- Bespravna gradnja je isto golemi problem. Niti jednu ne odobravam, ni za jednu nema opravdanja, no najgora i najneprihvatljivija je ona koja se odvija izvan građevinskih područja, na šumskom ili poljoprivrednom zemljištu, gdje pričamo o desecima tisuća ilegalnih objekata. Nedavno, kad je premijer Plenković bio u Puli, uručio sam mu brošuru sa snimkama iz zraka, na kojima se vide cijela ilegalna naselja nastala među ostalim raskrčivanjem šuma. To izgleda strašno! Neoprostivo. Problem je što ovdje nikad nikome, makar za opomenu prema ostalima, nije srušena ilegalno izgrađena kuća. Trend bespravne gradnje je i dalje visokog intenziteta. Koliko čujem, postoje kalkulacije bespravnih graditelja na način da će svjesno izgraditi takav objekt, prihvatiti rizik iznajmljivanja, i sve to dok traje potencijalni sudski proces. Poanta je u tome da se bespravnom graditelju to isplati jer će potencijalna zarada nadmašiti potencijalnu štetu ako bi se taj objekt jednog dana morao srušiti.

- Kako komentirate slučaj županijskog pročelnika Ezija Pinzana, koji se i sam našao u priči bespravne gradnje?

- Prije svega, imamo i imat ćemo nultu toleranciju spram bespravne gradnje. Pročelnik nije uključen u bespravnu gradnju, već se radi o naslijeđenoj imovini njegove supruge. Tu govorimo o stračari od 20-ak kvadrata. No, to nije opravdanje jer držim da se bespravna gradnja nikome ni u kojem obimu ne smije i neće tolerirati. Upravo zato, drago mi je što je pročelnik Pinzan, kao javna osoba i moj suradnik, shvatio ozbiljnost problema i poduzeo korake da se taj objekt ukloni. Ovo je, mislim, jedinstven slučaj - unatoč aktu o legalizaciji objekta, na koji više nije moguće uložiti žalbu, on se odlučio samostalno ukloniti objekt! To je presedan u Hrvatskoj.

- Bespravni graditelji kao da se nadaju novoj legalizaciji.

- Jako je loše što se kuloarski, ali i u javnom prostoru, povremeno može čuti da se razmišlja o novoj legalizaciji bespravno izgrađenih objekata. Kad bi se to stvarno dogodilo, ja bih to nazvao tragedijom. Cijela obala nam je ugrožena. Nelegalne objekte konačno treba početi rušiti. Pravna podloga postoji jer su donesena brojna pravomoćna rješenja.

- Poruka za kraj?

- Iza nas je jedna uistinu izazovna godina, ali u kojoj smo puno toga kao Županija završili, ali i pokrenuli. S velikim ulaganjima nastavljamo i u 2023., a posebno mi je drago što najviše proračunskih sredstava izdvajamo za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Kao župan i dalje ću voditi računa o svakom čovjeku i svakom kvadratnom metru istarskog tla, jer mi je svaki kutak naše regije podjednako bitan. U ime Istarske županije i svoje osobno, svim sugrađankama i sugrađanima, želim blagoslovljen Božić te sretnu i uspješnu novu godinu. Ai nostri cittadini auguro buon Natale e un felice e prospero anno nuovo. 

Povezane vijesti

• SANJA RADOLOVIĆ (SDP): Jasno mi je da želi pobjeći / JURICA ŠILJEG (HDZ): Pozivam ga na ostavku / DAMIR GRÜNBAUM (NEZAVISNI): I ja ću se kandidirati za župana
• BORIS MILETIĆ PREDSTAVIO PLAN OPORAVKA: Ubrzana digitalizacija gospodarstva i javne uprave te konkretno ulaganje od 250 milijuna kuna za stvaranje 1.000 novih radnih mjesta
• Boris Miletić predložio uvođenje strogog ograničenja broja smještajnih jedinica